autor: Frederic Friedel
Svi znaju za FIDE, koja je u julu prošle godine proslavila svoj stoti rođendan. Ali kako je ta organizacija zapravo nastala? Knjiga „100 godina FIDE“ je ilustrovana istorija Svjetske šahovske federacije. Iz nje izdvajamo odlomke kako bismo rekonstruisali osnivanje FIDE i njen razvoj u prvoj polovini prošlog vijeka.
Pariz 1924: Pierre Vincent, generalni sekretar Francuske šahovske federacije, došao je na ideju da se osnuje međunarodna šahovska federacija.
1924–1940 – Počinje vijek FIDE-a. Dana 19. i 20. jula, petnaest predstavnika federacija sastalo se na prvom zvaničnom sastanku, na kojem je donesena odluka o stvaranju Međunarodne šahovske federacije. Alexander Rueb izabran je za predsjednika na godinu dana. Rueb (1882–1959) bio je holandski pravnik i diplomata, predsjednik Holandske šahovske federacije (1923–1929). Igrao je za nacionalni tim na prvoj nezvaničnoj Olimpijadi 1924.
Takođe je odlučeno da sjedište FIDE bude u Hagu, a da francuski bude zvanični jezik.
Administracija je usaglasila da su glavni ciljevi FIDE uključivanje šaha na 9. Olimpijske igre 1928. godine, organizacija Svjetskog šahovskog prvenstva i globalni razvoj šaha. Delegati su počeli da se sastaju svake godine, a 1925. godine dvanaest federacija je odobrilo statut FIDE, dok su članovi Centralnog komiteta ponovo izabrani na tri godine.
Prvobitni nacrt statuta FIDE poslat je članicama na razmatranje. Inicijalno se organizacija zvala Fédération Internationale Echecs (FIE), a godinu dana kasnije dobila je konačni naziv Fédération Internationale des Échecs (FIDE). Evo osnivača koji su potpisali prvi protokol.
Od 1925. do 1939. godine, kongresi FIDE su se održavali godišnje. Pravila za organizaciju međunarodnih takmičenja su sistematizovana. Olimpijade i Svjetska prvenstva za žene postala su redovna takmičenja. A FIDE je počela da raste — od dvanaest članica na kongresu u Cirihu 1925. godine do 23 članice na kongresu u Lucernu 1936. godine. Donošene su i važne odluke:
1928 u Hagu: Generalna skupština je usvojila prva šahovska pravila FIDE, kojima je standardizovan način igre širom svijeta. Takođe je ukinut nesrećni embargo na profesionalce.
1931 u Pragu: Uveden je fiksni redosljed tabli u ekipnim mečevima.
1932 u Parizu: Generalna skupština izmijenila je statut, dajući pravo glasa svakom delegatu koji prisustvuje skupštini.
1935 u Varšavi: FIDE je odlučila da osnuje komisiju za promociju šaha u školama i uvede titulu majstora za najbolje igrače. Takođe, odobrena je organizacija meča između Aljehinq i Evea za titulu svjetskog prvaka.
1936 u Lucernu: FIDE je usvojila princip da se svjetski šampion mora odlučivati u meču, a ne na turniru.
1937 u Stokholmu: FIDE je odobrila članstvo totalitarnim državama, pod uslovom da to ne izazove ostavke drugih federacija i da one prihvate statut FIDE.
Godine 1927. svjetski prvak Hoze Raul Kapablanka odigrao je meč protiv Aleksandra Aljehina u Buenos Ajresu. Aljehin je pobijedio i postao četvrti svjetski prvak.
Evo Kapablankinog pisma, na francuskom, u kojem je predao partiju i čestitao Aljehinu na osvajanju titule svjetskog prvaka.
Kapablanka je više puta nudio revanš Aljehinu, ali je ovaj odbijao sve izazove. Umjesto toga, svjetski prvak je izabrao Efima Bogoljubova za protivnika.
Meč je počeo 5. septembra 1929. u Njemačkoj, gdje je Aljehin ostvario potrebnih 15½ poena da zadrži titulu.
Aljehin i Bogoljubov na naslovnoj stranici francuskog magazina La Russie Illustrée, 1929.
Godine 1934, bez konkretne ponude za revanš od strane Kapablanke, Aljehin je prihvatio novu ponudu od Bogoljubova (sada njemačkog državljanina) za još jedan meč u Njemačkoj, pod istim tehničkim i finansijskim uslovima kao 1929. Kao i u prethodnom susretu, Aleksandar Aljehin nije imao problema da pobijedi, sa rezultatom 10½:5½, i zadrži svoju titulu.
Dalji odlomci iz knjige „100 godina FIDE“ biće uskoro objavljeni.
Kako do knjige: Najlakši način za kupovinu je preko prodavnice Schach Niggemann, gdje je dostupna po cijeni od 60 eura.
Opis: Knjiga sadrži brojne slike, mnoge od njih dosad neobjavljene, kao i detalje o događajima, organizatorima, igračima, sudijama i ključnim datumima iz moderne istorije šaha, koje su pedantno sakupili Willy Iclicki i Dmitry Oleynikov.
Dok listate stranice, sjetite se da iza svake ispričane priče ili događaja iz ove knjige stoje hiljade sati rada, na i van šahovske table, entuzijasta iz različitih epoha, kultura i sredina, ujedinjenih ljubavlju prema šahu. Šahovski svijet im duguje zahvalnost jer su obogatili ljepotu i istoriju ove igre i uzdigli šah na nove visine globalnog poštovanja i uvažavanja. Ova knjiga je i slavljenje njih.