Genna Sosonko: Pouzdana prošlost – U povodu 50. rođendana Jana Timmana (63. nastavak)

2003 New in Chess Alkmaar

(63. nastavak)

Teško je sada povjerovati, ali sve do prije deset godina, on nikada nije zapisivao svoje analize niti plodove svojih teorijskih istraživanja, već se u potpunosti oslanjao na svoje pamćenje – i to usprkos svom širokom repertoaru otvaranja. Danas koristi računar, ali, kao i većina velemajstora starije generacije, koristi ga samo kao bazu podataka. Tokom partije zapisuje svoje poteze u dugoj notaciji, uključujući i vremena na satu. Njegov rukopis je vrlo jasan, a slova nikada ne drhte, ma koliko ozbiljan bio vremenski pritisak.

On ima još jednu osobinu koja je važna za profesionalnog sportistu. Ako podijelite šahiste, kao i muzičare i glumce, u dvije kategorije – one koji počinju s pripremama za partiju, nastup ili koncert satima prije početka, potpuno se povlačeći u sebe, i one koji se mogu smijati šali minutu prije početka, ali već sledećeg trenutka prirodno prelaze u potpuno drugačiji svijet – Timman svakako pripada ovoj drugoj kategoriji. To je, naravno, urođena osobina, dar koji, kao i jake živce, nije moguće razviti treningom.

On je igrač raspoloženja, i što je uspješniji na turniru, to mu više raste samopouzdanje; njegova igra postaje snažnija, a počinje čak izgledati i hodati drugačije. U takvom stanju sposoban je ostvariti niz pobjeda, bez obzira na snagu protivnika ili boju figura. Uvijek sam osjećao tu promjenu u njemu, i kada bih vidio Timmanov takav stav prije partije, rekao bih sebi: „Pazi! Budi posebno oprezan!“

Iako sam osam godina stariji od Jana, počeli smo igrati na velikim turnirima skoro u isto vrijeme, što bi mogao biti razlog zašto razlika u godinama između nas nikada nije djelovala tako velika. Tokom tih godina odigrali smo brojne partije jedan protiv drugog, u kojima sam ostvario pozitivan rezultat – i to značajan. On je bio neprikosnoveni broj jedan u Holandiji, dok sam ja bio broj dva, i u svakoj pojedinačnoj partiji pokušavao je to naglasiti, čak i kada položaj na tabli to nije opravdavao. Ali u sledećoj partiji, bez obzira na boju figura, on bi neizbježno ponovo napadao. Međutim, igranje protiv njega uvijek je u meni izazivalo posebno raspoloženje.

Tokom otprilike dvadeset godina, sastav holandskog tima se stalno mijenjao, ali prve dvije table ostale su konstantne i gotovo uvijek činile pokretačku snagu ekipe.

Tokom Olimpijada, holandski igrači često su bili opominjani od strane sudija zbog razgovora tokom igre. Timman i ja smo također bili krivi za to. U svoju odbranu mogu samo reći da se pozicije na tabli rijetko pominju u tim razgovorima. Na primjer, razgovarali smo o potpuno nešahovskim kvalitetama druge table ženske ekipe Argentine ili o prethodnoj večeri, kada je u hotelskom baru čvrsti lider finskog tima, Heikki Westerinen, nakon što je pažljivo saslušao savjet iskusnog velemajstora o potrebi pridržavanja strogog režima tokom turnira, odgovorio ovako: „Poštujem vaše mišljenje, dragi kolega, ali za sada: Konobar! Još jedna čaša piva!“

Dugi niz godina Timmanov sekundant i sparing partner bio je Ulf Andersson. Iako veoma suptilan pozicioni igrač, Andersson se ne sjeća nijedne svoje partije i nikada ne igra na pobjedu iz otvaranja. Sjajan analitičar s vrhunskom tehnikom završnice, Ulf je tipičan primjer švedske suzdržanosti i korektnosti. Ali, za razliku od švedskog šahovskog simbola prethodne generacije, Ståhlberga, i samog Jana, Andersson preferira da pije samo limunadu ili Coca-Colu.

Noćni izlasci, na koje je Timman navikao još od mladosti, ostali su konstanta njegovog načina života, tako da bi mlađi igrači, koji ga vide poslije kola s gotovo obaveznom čašom u ruci, mogli pomisliti da je u nekom trenutku u mladosti bio veliki ljubitelj pića i da se od tada nije promijenio. Tokom Olimpijade obožava večeri kada, s cigaretom u jednoj ruci i čašom u drugoj, prisustvuje sesijama nakon večere, gdje se partije dana analiziraju uz mnogo šala i opšteg smijeha. Uživa u okupljanjima s prijateljima u baru ili hotelskom salonu, koja često traju do kasno u noć. Ali u godinama bezgraničnog samopouzdanja, u kojima mladi otkrivaju vlastitu snagu, uspijevao je dati Bacchusu ono što je Bacchusovo, a Caissi ono što je Caissino.

-Nastaviće se-