Aleksandar Zasuhin
DVA ŠAHOVSKA ČAROBNJAKA
„Sada, dok pregledam svoju arhivu, čudim se koliko su novine pisale o meni. Naslovi članaka nisu se odlikovali velikom raznolikošću. Još prije Talja zvali su me čarobnjakom i velikim majstorom, genijem kombinacije!“
*****
Aleksandar Zasuhin
INTUICIJA JE KRALJICA ŠAHOVSKIH POLJA
„Ponekad nastane pozicija koju nije moguće procijeniti na osnovu opštih principa, kao što su pješačke slabosti, otvorene linije, bolje razvijene figure itd., jer je ravnoteža narušena na mnogim mjestima i nije moguće precizno izračunati balans. Pokušaj da se izračunaju varijante takođe ne uspijeva uvijek…
Tada u pomoć dolazi intuicija, mašta, koja je šahovskoj umjetnosti podarila najljepše kombinacije i šahistima omogućila da dožive istinsku radost stvaralaštva.“
*****
Aleksandar Zasuhin
ALEKSANDAR ALJEHIN
Aleksandar Aljehin je rođen u imućnoj porodici i pripadao je plemićkom rodu. Glava porodice, Aleksandar Ivanovič Aljehin, bio je gubernijski predvodnik plemstva u Voronježu i član Državne dume. Majka, Anisija Ivanovna, bila je nasljednica osnivača Trehgorne manufakture.
Aleksandar je imao starijeg brata, Alekseja, koji je takođe bio poznati šahista, ali nije dostigao uspjehe mlađeg brata. Takođe je imao mlađe sestre, Anu i Varvaru. Svi članovi porodice stekli su izvanredno obrazovanje: govorili su više stranih jezika i svirali klavir.
Aleksandar je završio gimnaziju, a potom je 1914. godine diplomirao na Imperatorskoj sanktpeterburškoj školi prava, koja je bila izuzetno privilegovana obrazovna ustanova.
*****
Aleksandar Zasuhin
„Snaga igre – to je snaga sposobnosti procjene“ – Rudolf Špilman.
Međunarodni majstor Orest Averkin, jedan od trenera Borisa Spaskog, priča:
„Negdje početkom 60-ih godina trenirao sam u Lenjingradu kod brilijantnog trenera i metodologa Igora Zaharoviča Bondarevskog. On je tada rekao o Borisu Spaskom: ‘On je nevjerovatan šahista. Njegova procjena pozicije nema premca u svijetu.’
Kasnije sam se mnogo puta uvjerio u ispravnost mišljenja Bondarevskog. Godine 1975, na Aljehinovom Memorijalu, Spaski je u partiji protiv Beljavskog imao inicijativu i, po mom mišljenju, bio u prednosti pred prekid partije. Boris Vasiljevič je u svom stilu nekoliko minuta ćutke gledao poziciju, a zatim mi rekao: ‘Uz tačnu odbranu, nema pobjede.’
Razmišljao sam nad tom pozicijom nekoliko dana i još jednom se uvjerio u tačnost procjene Spaskog. Prilikom nastavka partije, Beljavski je pogriješio i Boris Vasiljevič je pobijedio.“
*****
Aleksandar Zasuhin
VIKTOR KORČNOJ. PRVI POKUŠAJ.
Od sredine 1968. godine trebalo je da igram mečeve kandidata za svjetsko prvenstvo. Nisam imao iskustva u mečevima. Jedini meč koji sam odigrao bio je 1956. godine protiv jakog sovjetskog majstora Jurija Kotkova. Istina, sjećanje na taj meč bilo je prijatno: trebalo je da se igra šest partija, ali se završio poslije četiri s rezultatom 3,5 – 0,5 u moju korist.
A sada me čekao susret sa Semjuelom Reševskim, ne više mladim, ali veoma iskusnim šahistom, s kojim se malo ko mogao takmičiti u razumijevanju šahovske strategije. Dvije partije koje sam ranije igrao s njim završile su remijem. U obe me nadigrao crnim figurama. Posebno mi je ostala u sjećanju partija u Buenos Ajresu 1960. godine. Reševski je bio pravoslavni Jevrejin i, u skladu s religijskim pravilima, nije radio niti igrao šah petkom i subotom. Naša partija igrala se u petak do zalaska sunca. Reševski me nadigrao. Trebalo je zapisati potez, ali sunce je već zalazilo. Počeo je da gleda na sat, nervozan. I umjesto dobitničkog nastavka, zapisao je drugi potez, koji mi je dao šansu za spas. Partija je završena remijem; bila je veoma važna – na kraju smo podijelili prvo mjesto na turniru.
Čitav svoj šahovski život Reševski je patio od cajtnota. U meču, igrajući bijelim figurama, lako me nadigravao u prvoj polovini partije. Međutim, kako se približavao vremenski kontrolni prag, igrao je sve površnije, i ja sam uspijevao da izmaknem iz njegovih strateških zamki. A bijelim figurama pobijedio sam u nekoliko lijepih i ubjedljivih partija. Imao sam sreće. Prave borbe – poen za poen – nije bilo. Rezultat 5½ – 2½ (+3, -0, =5) bio je više nego ubjedljiv.
Sljedeći protivnik bio mi je Mihail Talj, koji je jednako ubjedljivo pobijedio Svetozara Gligorića.
*****
Aleksandar Zasuhin
NAJBOLJE OD STAROG SOVJETSKOG ŠAHA.
I NJIHOVI MLADI PREDSTAVNICI
Na fotografiji: Petrosjan, Kotov, Keres, Averbah, Geller
******
Aleksandar Zasuhin
VELIKANI ZA ANALIZOM
Čuvena 6. partija meča kandidata 1974. godine između Anatolija Karpova i Lava Polugajevskog u četvrtfinalu. Karpov je izveo neočekivanu pozicionu žrtvu dvije pješake (17. D:d5!?). Ova pozicija izazvala je pravu senzaciju u pres-centru. Za analizom su sjedili velemajstori: Aleksandar Kotov, Efim Geler, Andor Lilijental, Semjon Furman, a pored njih je stajao Leonid Šamkovič. Svi su smatrali da je Polugajevski upao u pripremljenu teorijsku zamku. Furman se tajanstveno smješkao.
Polugajevski je razmišljao više od sat vremena, pokušavajući da pronađe opasnu zamku – jer oprezni Karpov nikada ne daje pješake tek tako. Furman, poznat po svojim lukavim strategijama, jednom je rekao: „Protivnika treba opkoliti zamkama sa svih strana, kao u lovu na lisicu.“ Ipak, ova žrtva je imala pozicioni karakter i bila je isključivo intuitivna. Karpov je odluku donio za tablom, pokušavajući da izvrši psihološki pritisak na protivnika. Kasnije je napisao:
„Žrtva dva pješaka, koju sam ponudio Polugajevskom, ranije mi nikada ne bi pala na pamet. Svi su mislili da je to domaća priprema. Ali ‘vidi Bog’, to je bila čista improvizacija za tablom. I sada mi moje rješenje djeluje zastrašujuće…“
Danas kompjuter odmah pokazuje njenu ispravnost, ali ništa više od toga. Međutim, izgubljeni sat razmišljanja učinio je svoje – Polugajevski je upao u cajtnot, napravio grešku i izgubio. Karpov je stvorio još jedno remek-djelo – majstorski je koncentrisao sve svoje snage na kraljevom krilu, uspostavio njihovu savršenu koordinaciju i srušio se na crnog kralja.
Čitava partija podsjeća na čuvenu partiju Kapablanka – Bernštajn sa turnira u San Sebastijanu 1911. godine – ista intuitivna žrtva dvije pješake, ista koncentracija snaga na kraljevom krilu (sjetite se dominirajućih bijelih skakača na f5 i h5) i isti taktički udar na crnog kralja.
************
Arnold Denker (21. februar 1914 – 2005) bio je američki šahovski velemajstor. Bio je šampion Sjedinjenih Američkih Država, osvajač šampionata Manhentenskog šahovskog kluba i proglašen je dekanom američkog šaha.
**************
Predrag Ostojić (22. februar 1938 – 1996) jugoslovenski šahovski velemajstor. Bio je šampion Jugoslavije, dijelio je 1-3. mjesto na turniru Hoogovens-B 1968, a pobijedio je na turniru u Sao Paulu 1973.
***********
Intervju sa Bobijem Fišerom u Manili, Filipini, 1973.