GM Rashit Ziatdinov
Hapšenje Bobija Fišera u Japanu
Dana 13. jula 2004. godine, Robert Fišer je namjeravao da otputuje na Filipine, gdje mu se nalazila porodica (vanbračna supruga i šesnaestomjesečna kćerka). Prilikom hapšenja, Fišer je burno izrazio svoje nezadovoljstvo i pružio otpor japanskoj policiji. Kao odgovor, čuvari reda su mu savili ruke iza leđa i stavili mu vreću na glavu, nakon čega su ga sproveli u pritvorsku ćeliju za emigrante, smještenu u podrumskom dijelu aerodroma.
Ovako je sam Fišer opisao događaj:
„Planirao sam da odletim u Manilu. U zoni carinske kontrole predao sam pasoš službenici imigracionog odjeljenja, koja je na njega stavila vizni pečat. Međutim, ispostavilo se da sam zaboravio da popunim imigracioni formular za izlazak iz zemlje. Djevojka me je zamolila da to uradim. Kada sam se vratio do šaltera, na njenom mjestu je već sjedio muškarac. Predao sam mu svoj pasoš i popunjen formular. Službenik je stavio pasoš pod specijalnu lampu, začuo se signal, i tada su mi rekli da sačekam.
Pitao sam: ‘U čemu je problem?’ Nisu mi odgovorili. Čekao sam oko petnaest minuta i shvatio da će, ako potraje duže, avion odletjeti bez mene. Pokušao sam to objasniti službeniku, ali sam dobio oštar odgovor: ‘Znam to! Sjedite!’
Još otprilike pola sata kasnije, zatražili su da pođem s pripadnicima obezbjeđenja…“
Pritvor u Japanu na aerodromu Narita
Nakon što su ga zadržali na aerodromu, Bobija Fišera su sproveli niz stepenice, kroz duge, uske hodnike, u donji dio zgrade. To mjesto bilo je izolovano od putnika i nalazilo se daleko od glavnih prostorija aerodroma.
Na njegovo pitanje: „Kuda idemo?“ službenici su odgovorili: „U kancelariju na razgovor.“ Fišer je zastao i upitao: „Koji je problem?“ Rečeno mu je da samo treba riješiti neke formalnosti. Odbio je da krene dalje dok ne sazna razlog privođenja i pokušao da se vrati nazad. Međutim, put mu je prepriječio mladi pripadnik obezbjeđenja, i ubrzo se našao opkoljen. Kada je pitao da li to znači da je uhapšen i koje su optužbe protiv njega, nije dobio konkretan odgovor.
Više puta su ga pitali da li želi da kontaktira ambasadu SAD, ali on to nije želio, smatrajući da bi mu ambasada mogla donijeti samo nove probleme, a ne rješenje. Posle oko 45 minuta pojavio se još jedan službenik obezbjeđenja s njegovim pasošem i pokazao mu nalog za hapšenje. Nije mu dozvoljeno da ga uzme u ruke, već je mogao samo da ga pročita iz daljine. Na prvoj stranici pisalo je da je ilegalno ušao u Japan i da je pokušao da ga ilegalno napusti. Kada je upitao kada je to navodno ilegalno ušao u Japan, odgovoreno mu je da su svi detalji u nalogu. Potom mu je rečeno da mu je pasoš nevažeći. Na njegovo pitanje od kada, dobio je odgovor: „Od novembra prošle godine.“
Šokiran ovim razvojem događaja, Fišer je odbio da se pomjeri, ali su ga naoružani pripadnici obezbeđenja silom oborili, vezali za ruke i noge, a tokom kratke borbe dobio je i nekoliko udaraca. Na glavu su mu stavili crnu torbu i odneli ga u horizontalnom položaju, da bi ga potom bukvalno bacili u sobu i pritisnuli na pod. Vikao je da ne može da diše, dok mu je glava bila pokrivena torbom. To je trajalo minut ili dva, nakon čega su ga stražari ostavili samog u ćeliji.
Sutradan su mu rekli da ga želi posjetiti predstavnik američke ambasade u Tokiju. Fišer je odbio sastanak, ali su ga ipak odveli na razgovor. Dok mu se predstavnik ambasade obraćao, nije rekao ni riječ. Na stolu pred njim nalazili su se ostaci njegovog pasoša. Čovjek iz ambasade imao je kopiju pisma američkog konzulata na Filipinima, datiranog na 11. decembar 2003. godine, u kojem je Fišer bio obavješten da mu je pasoš poništen. Rečeno mu je da to ne sprečava izdavanje jednokratnog dokumenta za povratak u SAD.
Jedino što je na to odgovorio bilo je: „Vrati mi moj pasoš, kučkin sine!“
Ambasador mu je rekao da će ga ostaviti kod stražara zajedno s njegovim stvarima…
Bobiju Fišeru je pasoš bio poništen bez njegovog znanja. Zvanično, njegov dokument je trebalo da važi do 23. januara 2007. godine i prije hapšenja nikada nije imao problema s njim. Uz to, tokom boravka u Švajcarskoj, u oktobru i novembru prethodne godine, posjećivao je ambasadu SAD u kojoj mu je pasoš bio izdat još 1997. godine, jer mu je bio prepun pečata. Japanske i hongkonške vlasti su mu savjetovale da dobije dodatne stranice kako bi izbjegao probleme s putovanjima. Nakon deset dana čekanja, dva odlaska u ambasadu i više telefonskih poziva, dobio je potreban dodatak. Tokom čitavog tog procesa, niko mu nije rekao da njegov pasoš ima bilo kakav nedostatak.
Fišer je nakon hapšenja proveo neko vrijeme u pritvoru na aerodromu Narita. Tokom dvije nedjelje u ćeliji, društvo mu je pravilo još devetoro zatvorenika. Spavali su na podu prekrivenom tatami strunjačama, svjetlo je gorjelo 24 sata dnevno, a svi su koristili zajednički toalet. Hrana je bila obezbjeđena tri puta dnevno—velike porcije pirinča, ovsene kaše, ribe, mesa, povrća i supa, uz voće za dezert. Po tom pitanju nije bilo žalbi.
Mada uslovi boravka nisu bili brutalni, Fišera je gušila sama činjenica da je zatvoren. Njegova prijateljica, japanska šahistkinja Mioko Vatai, posjećivala ga je u pritvoru, donosila mu novine, knjige i novac. Šahovska tabla mu je bila stalni pratilac, a često je pripremao sopstvene obroke od kupljenih sojinih zrna i pirinča.
Usprkos svemu, Fišer je bio ogorčen. Na sudskom ročištu 23. jula izjavio je da se smatra otetim i odbio da sarađuje sa istražiteljima. U međuvremenu, portparol američkog Stejt departmenta Ričard Vaučer potvrdio je da je bivši svetski šampion u šahu uhapšen u Tokiju dok je pokušavao da napusti Japan sa nevažećim pasošem. Ministarstvo pravde SAD u tom trenutku razmatralo je njegovu deportaciju u Sjedinjene Američke Države.
Borba za oslobađanje Bobija Fišera
Dok je Bobi Fišer bio u pritvoru, širom sveta su se podizali glasovi podrške. Međunarodni komitet „Spasimo Bobija Fišera“ aktivno se angažovao u pokušajima da mu obezbjedi slobodu. Njegovi simpatizeri su najprije pokušali da mu obezbjede njemačko državljanstvo, pozivajući se na činjenicu da je njegov otac, Gerhard Fišer, bio Njemac. Međutim, njemačke vlasti su odbacile mogućnost izdavanja pasoša bivšem svjetskom šampionu.
Fišer je 28. jula podnio zahtjev da bude pušten na slobodu dok traje žalbeni postupak. Sledećeg dana, poznati japanski političar Ičidži Išii izjavio je da je spreman da bude Fišerov garant i zatražio njegovo oslobađanje iz pritvorske jedinice aerodroma Narita. Išii je ranije obavljao funkciju zamjenika ministra spoljnih poslova Japana i tri puta je biran u parlament.
Ubrzo su usledili novi koraci u Fišerovoj borbi. Na savjet svog japanskog advokata Masakoa Suzukija, 2. avgusta podneo je zvaničan zahtev japanskim vlastima za politički azil. Molba je bila upućena ministru pravde Dajzeu Novazi. Međutim, iz diplomatskih izvora se moglo čuti da odluka o ovom pitanju neće biti doneta brzo. Ipak, dok traje razmatranje molbe, Japanci su jasno stavili do znanja da Fišer neće biti izručen Sjedinjenim Američkim Državama.
Fišer je u međuvremenu dobijao podršku iz raznih krajeva sveta. 3. avgusta predsednik Crne Gore Filip Vujanović izjavio je da je njegova zemlja spremna da Fišeru pruži politički azil. Prema izveštajima agencije RIA Novosti, Vujanović je naglasio da Crna Gora „osjeća odgovornost“ za sudbinu bivšeg šampiona i da će pozitivno odgovoriti na svaki njegov zvaničan zahtijev za azil.
Bobi Fišer odbacuje američko državljanstvo
Dok je trajala pravna borba za njegovu slobodu, Bobi Fišer je nastavio da traži alternativna rješenja kako bi izbjegao izručenje Sjedinjenim Američkim Državama. Zamjenik ministra vanjskih poslova Srbije i Crne Gore, Predrag Bošković, izjavio je da ne postoje prepreke za Fišerovo preseljenje u Crnu Goru. Međutim, Bošković je naglasio da postupak dobivanja političkog azila neće biti puka formalnost, jer Crna Gora poštuje svoje međunarodne obaveze i želi održati dobre odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Istovremeno, američki konzulat u Podgorici jasno je poručio da „američki organi nadležni za sprovođenje pravde očekuju da Fišer bude izručen Sjedinjenim Državama“.
6. avgusta, tri dana nakon što je Crna Gora ponudila mogućnost azila, Fišer je napravio drastičan potez – službeno se odrekao američkog državljanstva. Preko svog advokata, Masakoa Suzukija, predao je pismeni zahtjev ambasadi SAD-a u Tokiju, u kojem je naveo:
„Više ne želim da budem građanin Sjedinjenih Država. Dosta mi je. Ovlašćujem svog advokata Masakoa Suzukija da odmah stupi u kontakt s ambasadom SAD-a u Tokiju, kako bih mogao službeno da se odreknem američkog državljanstva.“
Međutim, prema američkim zakonima, odricanje od državljanstva ne oslobađa ga optužbi, jer je navodne prekršaje počinio dok je još uvijek bio američki državljanin.
Usprkos svim naporima njegovih advokata i pristalica, Fišer je i dalje ostao u pritvoru. Nakon nekog vremena, japanske vlasti su ga premjestile iz pritvorske jedinice aerodroma u zatvor udaljen oko 50 kilometara od Tokija. Ovaj potez njegovi su advokati smatrali pozitivnim signalom, jer bi u slučaju neposredne deportacije ostao u pritvoru aerodroma. „Da su ga željeli odmah deportirati, ne bi ga premještali“, izjavio je njegov advokat.
Međunarodna podrška za oslobađanje Bobija Fišera
Nakon što je premješten iz pritvora aerodroma, Fišer je od tada bio zatvoren u zatvoru grada Usiki (prefektura Saitama), gdje su se nalazili strani državljani koji su prekršili pasoške propise. Prema njegovim riječima, zatvorska ćelija podsjećala je na stan iz romana „1984“ Džordža Orvela – pod stalnim nadzorom kamera i mikrofona.
Dok je Fišer bio u zatvoru, u njemačkom gradu Majncu u avgustu 2004. održan je tradicionalni šahovski festival. Organizator festivala, Hans Valter Šmit, pokrenuo je kampanju „Free Fischer“ („Sloboda za Fišera“) i uputio otvoreno pismo ministru unutrašnjih poslova Njemačke, Otu Šiliju.
U pismu je naveo da se Fišerov pritvor u Japanu može smatrati pretjeranom kaznom. Šmit je apelovao na Šilija da iskoristi diplomatske kanale kako bi pomogao Fišeru. Takođe je istakao da, ukoliko bi mu Njemačka odobrila politički azil, organizatori festivala bi mu osigurali smještaj i sredstva za život.
Na festivalu su se šahisti solidarisali sa Fišerom, posebno jer je turnir bio posvećen „Fišerovom šahu“ (poznatim i kao „Šah 960“), varijanti klasičnog šaha u kojoj se figure u početnoj poziciji postavljaju nasumično. Mnogi učesnici su potpisali peticiju u znak podrške Fišeru, a neki su obukli majice sa natpisom „Free Fischer“.
Među njima je bio i ukrajinski velemajstor, bivši FIDE šampion svijeta Ruslan Ponomarjov. Kada su ga pitali zašto podržava Fišera, odgovorio je jednostavno:
„Fišer nije uradio ništa loše šahu.“
-Preneseno sa fejsbuka-