
Istorija šaha –od chaturange do današnjeg dana
Autor: Yuri Averbakh
Predgovor: Garry Kasparov
2012
Russell Enterprises, Inc.
Milford, CT USA
1.nastavak
Šah – “kraljevska igra” – drevna je društvena igra stara oko 1.500 godina. Mnogo je legendi o nastanku šaha, ali većina njih su narodne priče daleke od stvarnosti.
Iako je o šahu napisano više knjiga nego o svim drugim igrama zajedno, o njegovoj istoriji postoji relativno malo literature. Tema zahtijeva duboko znanje i suočava se s mnogim nepoznatim zamkama.
U ovoj knjizi, legendarni ruski velemajstor Jurij Averbah iznosi istraženu i dokumentovanu teoriju o porijeklu, razvoju i širenju ove popularne igre, uz više od trideset sjajnih kolor ilustracija.
O autoru

Međunarodni velemajstor Jurij Averbah je jedna od autentičnih legendi šaha. Njegova karijera uključuje učešće na čuvenom Turniru kandidata u Cirihu 1953. godine, osvajanje Šampionata SSSR-a i priznanje kao jednog od najvećih stručnjaka za završnice svih vremena. Njegovi doprinosi šahovskoj istoriji i kulturi su jednako impresivni.
***************
Predgovor
Istaknuti edukator
Novija istorija šaha kao kulturnog fenomena, koji prožima sve sfere društvenog života, često je mladim šahistima zasjenjena trenutnim razvojem kompjutera i usmjeravanjem na takmičenja. Ova sasvim drugačija dimenzija šaha, kao dijela ljudske kulture, datira vijekovima unazad, a naročito je izražena tokom posljednjih 400-500 godina, kada se razvoj igre poklopio s usponom određenih nacija. Nesumnjivo, najbolji šahisti svake epohe bili su usko povezani s vrijednostima društva u kojem su živjeli; njihov stil igre i ideje odražavali su promjene u kulturnom, političkom i psihološkom kontekstu.
Danas je vrlo malo ljudi koji predstavljaju ove vijekovne tradicije. Jedan od vrlo malog broja je najstariji velemajstor na svijetu, Jurij Lvovič Averbah, koji je dugo bio važna figura svjetskog šaha, živa inkarnacija njegove neraskidive veze sa društvenim i kulturnim životom. Interesi ovog izuzetnog erudite i svestranog čovjeka uvijek se protezao daleko izvan šahovske table.
Da vas podsjetim da je Averbah bio veoma jak šahista, učesnik dva međuzonska turnira (1952. i 1958.) i čuvenog turnira kandidata u Cirihu (1953.). Njegov uspjeh na državnim prvenstvima, uključujući i njegovu pobjedu 1954. i diobu 1.-3. mjesta 1956. pokazuju snagu njegove igre. Niko nije mogao slučajno da postane šampion SSSR-a! Vjerovatno njegova dostignuća bi bila veća da nije takvih poznatih ličnosti kao što su Keres, Smislov, Bronštajn, Petrosjan, Geler, Spaski, Talj i Korčnoj koji su jurišali na šahovski Olimp u svojim najboljim godinama…
Jurij Lvovič je postepeno prešao na druge vrste šahovske aktivnosti. On je postao trener, novinar, pisac, istoričar, a od 1962. godine vodi časopis Šahmati u SSSR. U to vrijeme Averbah je već bio poznat kao vodeći teoretičar u završnici. Njegovo temeljno višetomno djelo Šahovske završnice i popularni meki uvez Šahovske završnice: Osnovno znanje podučavale su generacije šahista. Njegov pristup izučavanju završnica, kao i drugim aspektima šaha, uvijek je bio veoma temeljan i naučan. Kao rezultat toga na desetine tipičnih pozicija su neraskidivo povezane sa njegovim imenom. U inostranstvu je čak dobio nadimak „Mr. Endgame.” (“Gospodin završnica”). Još se sjećam kako su nam rekli u Dvorcu pionira u Bakuu, da za završnice moramo proučiti Averbaha. Njegov doprinos teoriji otvaranja je takođe izuzetan. Razvio je originalni plan protiv Kraljeve indijske odbrane, što je na odgovarajući način nazvan Averbahov sistem.
Tokom 1970-ih i 1980-ih, punih petnaest godina, vodio je nedjeljnu TV emisiju Škola šaha, koja nije imala ekvivalent u svijetu. U domovima širom zemlje mogla se čuti smiješna pjesma (parodija na drugi program) sa sledećim stihovima: „Samo je jedan korak od velikog do smješnog: Škola Šaha je vođena od strane Averbaha.“
Osim toga, Yuri Lvovich je bio na istaknutim pozicijama u nacionalnim i međunarodnim šahovskim federacijama. On je ugledan sudija, i bio je glavni sudija, posebno za moje mečeve sa Karpovom (1984/85), Shortom (1993) i Kramnikom (2000), kao i na svjetskoj olimpijadi (1994) i FIDE svjetskom prvenstvu (2001). Teško se prisjetiti velikog šahovskog događaja koji je bio bez njegovog učešća.

Gari Kasparov i Jurij Averbah. Kup SSSR-a, Kislovodsk 1982.
Možda nijedan drugi istaknuti šahista 20. vijeka nije imao tako bogat stvaralački život. Ova nevjerovatna raznovrsnost čini Averbaha tako jedinstvenim u istoriji modernog šaha. Nije bilo igrača sa takvim enciklopedijskim šahovskim znanjem posle Drugog svjetskog rata.
Averbahovo ime takođe posebno pamtim jer je on bio sam prvi velemajstor kojeg sam pobijedio. Bilo je to u simultanci uz korišćenje sata (“hendikep meč”- prevodilac) tokom nacionalnog turnira između Dvoraca pionira (1974). Doduše, imao sam sreće: partija je prekinuta kada sam imao pješaka više, a sudija mi je dodijelio pobjedu, iako pobjeda ne bi bila laka i sumnjam da bi jedan, tada još ni 11-godišnjak, bio u stanju da pobijedi samog Averbaha. Zatim u SSSR-u na timskom kupu 1982. uspio sam pobijediti Yurija Lvovicha u komplikovanoj završnici sa topom, lovcem i pet pješaka protiv topa, skakača i četiri pješaka (svi pješaci su bili vezani) i bio sam jako ponosan na ovu pobjedu nad renomiranim stručnjakom za završnice.
Zato nije čudo što je takav enciklopedijski um oduvijek imao želju ne samo da razumije korijene određenih istorijskih događaja (on je autor fascinantne knjige U potrazi za istinom), ali i za rješavanje misterija šaha i da poveže razvoj šaha sa evolucijom čovječanstva u cjelini.
Ovo je, naravno, izuzetno težak zadatak i niko ga do sada nije mogao da uradi. Ali ko je ako ne Averbah bio najbolje opremljen za poduhvat za tako ogroman projekat! Možda nije sve u ovoj revolucionarnoj knjizi neosporno, ali bez sumnje se dobro uklapa u život i rad Jurija Averbaha, izvanrednog šahovskog pedagoga današnjice.
Garry Kasparov
Moskva, avgust 2010
(Nastaviće se)