2006 New in Chess Alkmaar
41.nastavak
Čudno je to što moj trenutak slave, čak i ako je trajao samo jedan dan, nije bio povezan sa šahom. Krajem 1991. godine završila se era Mihaila Gorbačova. Na dan kada je Boris Jeljcin zvanično trebao ući u svoju rezidenciju u Kremlju, holandska televizijska informativna služba me pozvala i zamolila da kažem nekoliko riječi o Gorbačovu, koji je bio izuzetno omiljen na Zapadu. Moje gostovanje bilo je predviđeno za večernje vijesti u 20 sati, emisiju koju obično gleda čitava zemlja. Ovo iskustvo ilustruje kako čak i šahisti, poznati prvenstveno u uskom krugu ljubitelja igre, mogu iznenada biti uvučeni u mnogo širu javnu sferu, posebno kada se njihovo mišljenje traži o globalno značajnim ličnostima poput Gorbačova.
„Nešto vrlo kratko, otprilike dvije minute,“ rekao mi je režiser. „Kasnije imamo veliki program o ocu perestrojke.“ Odlučio sam da pokušam maksimalno da iskoristim vrijeme koje mi je dodijeljeno. Kada je kamerman počeo snimati, započeo sam uvodnim riječima: „Miša – to je ruski deminutiv za Mihaila. Ali ljudi takođe s ljubavlju nazivaju mrkog medvjeda Miša.“
Zatim sam prešao na priču: „U staroj Rusiji, za vrijeme praznika, dovodili bi medvjeda na trg, postavljali ga na zadnje noge ispred velikog balvana obješenog na drvo, i polako počinjali ljuljati balvan. Balvan bi udario medvjeda, što mu se, naravno, nije svidjelo, pa bi ga on uzvratio udarcem. Balvan je ubrzavao i udarao medvjeda sve jače, dok je on, sve više iznerviran, udarao još snažnije. Ovaj slijed bi se ponavljao – balvan je udarao sve žešće, a ljudi su se zabavljali.“ Ova metafora ne samo da oslikava izdržljivost i upornost, već se može tumačiti i kao alegorija za Gorbačovljevu borbu s političkim izazovima, koja je često bila zabava za posmatrače, ali bolna za protagonistu.
Tu sam napravio kratku pauzu kako bih gledaocima dao priliku da zamisle ovu narodnu tradiciju. Već sam znao da, ako računam na uspjeh kod publike, ne smijem da štedim na slikovitim poređenjima. Razmišljao sam da dodam kako su medvjeda učili da stoji na zadnjim nogama tako što su mu prednje noge stavljali na žeravicu.
Nisam to rekao, jer sam smatrao da bi moglo odvući pažnju slušalaca od glavne teme, a također i zato što ljudi u Holandiji mrze svaku okrutnost prema životinjama. Ovaj trenutak ilustruje ne samo vještinu pripovijedanja i prilagođavanja publici, već i autorovu svijest o kulturnim razlikama i preferencijama svoje publike.
„Prije šest godina,“ nastavio sam, „mladi i energični generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza, Mihail Sergejevič Gorbačov, Miša, počeo je ljuljati balvan glasnosti, slobode i demokratije.“ Tu sam opet zastao, a zatim dodao: „Tada je Gorbačov izjavio: ‘Moj život nije dovoljno dug da probudim ovu uspavanu zemlju iz hibernacije.’“
Kamerman je prešao na krupan kadar mog lica, a ja sam, gledajući direktno u kameru i sužavajući oči, polako izgovorio: „Dovoljno je dugo trajalo, Mihail Sergejeviču.“
Nisam bio siguran da moj opis ruske narodne zabave u potpunosti odgovara stvarnosti, a još manje da su Gorbačovljeve riječi tačno prenesene, ali to je bio potpuni uspjeh. Sljedećeg dana nepoznati ljudi na ulici, prepoznavši moje lice, gledali su me dvaput i podizali palac u znak odobravanja, slično kao fudbaleri kada prime dobar pas od saigrača.
Ovaj primjer pokazuje kako se uspjeh u medijima može postići kroz snagu narativa, čak i kada nije potpuno zasnovan na činjenicama, sve dok ostavlja jak utisak na publiku.
Nemoguće je ne pomenuti da je slava često praćena taštinom. Nekoliko mjeseci prije Olimpijade 1998. godine, otišao sam u Elistu sa ekipom holandske televizije, vidio sve vlastitim očima i pronašao mnogo toga što mi se nije svidjelo. Nisu mi se dopali portreti predsjednika republike na svakoj raskrsnici; nije mi se dopao kavez u centru grada u kojem su se smještali pijanci koje je policija prethodne noći pokupila sa ulice, a ni građevinski projekat pod nazivom City Chess nije ulivao veliko povjerenje. Takođe, ogromna temelja rupa na mjestu gdje je trebalo da bude izgrađena sala za igru nije inspirisala optimizam. Odlučio sam da ne idem na tu Olimpijadu.
-Nastaviće se-