Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

58.nastavak
„Takođe sam primijetio da sa što više ljudi igram naslijepo, to se bolje osjećam. Bez ikakve pomoći doktora i bez ikakvih lijekova, čudesno sam se izliječio od bolesti u roku od te godine. To i dalje nije jasno mojim doktorima… Vjerujem da svoje ozdravljenje dugujem stres-efektu izazvanom igranjem šaha naslijepo…
Dar neočekivanog zdravlja povećao je moje samopouzdanje i odlučnost: najavio sam da ću pokušati oboriti svjetski rekord, koji je tada držao Najdorf, koji je simultano igrao četrdeset pet partija naslijepo. Odziv javnosti bio je ogroman, ali nekoliko ljubomornih, ali utjecajnih šahista okrenulo se protiv mene. Ti ljudi su bili više nego zadovoljni sistemom koji im je davao velike privilegije, i bojali su se da bih mogao uspjeti… Na sreću za mene, ali i za mađarski šah, otprilike u to vrijeme nova vlast je zamijenila staru, i po savjetu dr. Bána i Lászlóa Alföldyja, dvojice poznatih mađarskih šahovskih pisaca, kao i Kornela Kovácsa, šahovskog organizatora, službena šahovska organizacija odlučila je da se moj pokušaj svjetskog rekorda treba održati. Šanse za uspjeh procijenjene su na 70 posto. Doktorska mišljenja o pokušaju bila su vrlo obeshrabrujuća… [Jedan je rekao]: „Nadamo se da to neće rezultirati trombozom mozga.“
Zoltán Gábor, potpredsjednik Mađarske šahovske federacije, imenovan je da formira organizacioni odbor zajedno s ranije pomenutim stručnjacima, koji su zamolili Lászlóa Balogha, poznatog međunarodnog sudiju sa Turnira kandidata u Budimpešti 1950. godine i direktora mnogih drugih zonskih turnira, da osnuje sedmočlani žiri. Dva odbora su pregledala prethodne simultanke naslijepo i odlučila da slijede stroge mjere koje je koristio Aljehin na svojim susretima, te prihvate Najdorfov simultani nastup na četrdeset pet tabli kao postojeći svjetski rekord. Nastavio sam s treninzima… Putovao sam po provincijskim gradovima igrajući naslijepo na 20, 25 i 30 tabli, u vremenskom okviru od 4 do 4,5 sata. Odlučio sam da igram najoštrija otvaranja jer su ona donosila brze odluke i omogućavala mi da brže pobjeđujem. Izbor lokacije takođe je bio važan… Pokušaj obaranja svjetskog rekorda održan je u veoma dobro opremljenoj sali jedne srednje škole u Budimpešti [skupštinskoj sali Srednje škole Mađarske socijalističke radničke partije] s kvalitetnim mikrofonskim i zvučničkim sistemom koji nije iskrivljavao ljudski glas. U rano jutro [nedjelja, 16. oktobar], pristigli su novinari, mnogi iz inostranstva, zajedno sa fotografima.
Mađarska televizija snimila je čitav događaj… Neki igrači su željeli da imaju bijele figure, i iako je glavni sudija smatrao da je to prilično nerazumno, ipak sam pristao da igram na dvanaest donjih tabli crnim figurama. Tada je László Balogh, međunarodni sudija i predsjednik žirija, objavio:
„52 igrača čine: 1 ženski majstor, 1 kandidat za majstora, 11 igrača prve kategorije, 18 druge kategorije i 21 treće kategorije, od kojih će 12 igrati bijelim figurama. Janoš Fleš će sjediti za stolom daleko od protivnika, okrenut leđima prema njima. Svoje partije mora voditi na 52 table bez ijednog pogleda na njih.“
„… Sudija je bio majstorski kandidat koji je obilazio 52 table i igrao poteze umjesto mene…. Veliki dio publike nije vjerovao u uspjeh i želio je vidjeti neku vrstu katastrofe, posebno na kraju. Drugi su navijali za mene i istovremeno strahovali za moj uspjeh…. Posebno sam pokušavao da igram oštra otvaranja. Razlog za to bio je što je tada pozicioni stil igre bio dominantan kod nas, a prosječni igrači bili su ranjiviji u taktičkoj igri. Takođe, taktička borba završava brže nego poziciona s „utvrđenim“ pozicijama. Prema riječima šahovskog pisca Lázslóa Alföldyja, partije protiv Hruma i Csizmarika opravdale su moj taktički pristup i oduševile publiku.“
*Potvrda da je Fleš u to vrijeme igrao mnoge partije naslijepo dolazi iz izvještaja Györgya Négyesya Hearstu iz marta 1997. godine, u kojem se navodi da je Fleš 1960. godine odigrao dvije simultanke na 30 tabli prije pokušaja obaranja svjetskog rekorda, jednu u Gyuli, a drugu u Kassi. Kornel Kovács, poznat kao trener žena šahistkinja, bio je direktor tih događaja i jedan od organizatora pokušaja obaranja rekorda.
(Nastaviće se)