Genna Sosonko: Pametni Čip iz Sankt Peterburga i druge priče iz prohujale šahovske ere – Čudo -Ratmir Kholmov (1925–2006) (26.nastavak)

2006 New in Chess Alkmaar

26.nastavak

Čudo
Ratmir Kholmov (1925–2006)

Svijet književnosti, muzike i pozorišta ima svoj vlastiti sistem vrijednosti. U tom svijetu postoje imena koja su jedva poznata široj javnosti, ali su visoko cijenjena među svojim profesionalnim kolegama. U šahu također postoje takva imena. Jedno od njih je Ratmir Kholmov.

Tokom svoje duge karijere, Ratmir Kholmov je pobjedio na priličnom broju turnira i bio među osvajačima nagrada na bezbrojnim događajima na svim nivoima. Osvojio je Sovjetsko prvenstvo zajedno sa Spaskim i Štejnom. Ima izjednačen rezultat s Anatolijem Karpovom i pobijedio je Roberta Fišera.

Šezdesetih i sedamdesetih godina Kholmov se borio protiv svih najjačih šahista svijeta, a nijedan od njih nije mogao pretpostaviti da je ishod partije unaprijed poznat. Imao je reputaciju jednog od najboljih defanzivnih igrača, ali samo odbranom, čak i najboljom, ne možete sakupiti mnogo poena.

Ratmir Kholmov je takođe bio majstor napada, onog tipa napada u kojem improvizacija i maštovitost igraju najvažniju ulogu. 

U istoriji šaha možete pronaći mnoge brilijantne partije, a ovdje, kao i u umjetnosti, ne postoje objektivni kriteriji: neki vole zamršenu i profinjenu eleganciju kao u partijama Kapablanke, dok drugi više vole napade Mihaila Talja. Međutim, na listama najljepših partija u dugoj istoriji šaha, „odbrambeni igrač“ Kholmov uvijek se iznova pojavljuje sa svojim predivnim partijama protiv Keresa iz 1959. i Bronštajna iz 1964. godine. 

„Imao je izuzetan prirodni talent, onaj koji dolazi odozgo“, rekao je Viktor Korčnoj o Kholmovu. „Originalnost njegovog talenta bila je očigledna golim okom. To je bio tip talenta koji je imao Kapablanka. Kholmov je znao nešto o šahu bez da je to ikada učio.“

Do današnjeg dana, Kholmov još uvijek ima strpljenja za odbranu, u pasivnim, nepromišljeno slabim pozicijama kojih se većina majstora boji kao đavola. U pokušaju da steknu bar neke šanse, oni preferiraju brzo stvaranje krize, žure naprijed, ponekad ne oklijevajući da žrtvuju materijal. Kholmov je drugačiji: on je majstor pasivne odbrane, koju može nastaviti s velikim naporom tokom desetina poteza, čekajući svoj trenutak. Kako je ovaj neobični stil nastao i odakle dolazi ova nevjerovatna tvrdoglavost?

U ratnoj 1943. godini, mladi pomoćnik zakivača Ratmir Kholmov imao je osamnaest godina. Kada je, na kraju napornog desetosatnog radnog dana, kada više nije mogao podnijeti vrućinu od rastopljenog olova koje je neprestano kapalo na njegovo lice i stalne udarce teškog čekića koji su odjekivali kroz metalni zakovak u njegovo tijelo, počeo plakati, stariji radnik ga je grdio: „Saberi se, Ratmire, na frontu je gore!“ Ovu frazu „saberi se“ nikada nije zaboravio, i ona je ključ za razumijevanje Kholmovljevog šahovskog stila, kao i ostatka njegovog života.

Razgovaram s Ratmirom Dmitrijevičem Kholmovom u hotelu Rossiya u Moskvi, gdje igra na Aeroflot turniru. Još uvijek ima nešto od Kholmova iz pedesetih i šezdesetih: čvrste je građe, s visoko uzdignutim čelom, a oblik njegovih mesnatih bicepsa vidljiv je ispod staromodnog sakoa.

Osim možda toga što sada ima sijedih u svojoj blago kovrdžavoj, nezačešljanoj, povučenoj unazad kosi. Za nekoliko mjeseci navršit će 80 godina. Prije nekoliko godina pretrpio je vrlo ozbiljan moždani udar, ali se oporavio i ponovo igra šah. Njegovi protivnici na turniru dovoljno su mladi da mu budu unuci, a neki bi mogli biti i praunuci. Nema sumnje da većina njih nikada nije čula za njega. Današnja partija završila je brzom remijem, i imamo vremena za razgovor.

„Rođen sam 13. maja 1925. godine u gradu Shenkursk. To je na sjeveru Rusije, u oblasti Arhangelsk. Moj otac je radio za NKVD (prethodnik KGB-a – G. S.) u poznatom logoru na Solovkima. Tamo sam proveo svoje djetinjstvo. Moja majka je takođe radila tamo, a naravno, oboje su bili članovi partije. Moj otac je puno pio. 1929. godine su ga uhapsili zbog odnosa sa ženom zatvorenicom i poslali ga da pomogne u izgradnji Bjelomorsko-baltičkog kanala, dok smo se mi vratili u Arhangelsk.“

-Nastaviće se-