Piše: Velemajstor Božidar Ivanović
UZALUDNA DRAŠKOVA ŽRTVA
Ovo je mali odlomak iz nekih mojih ranijih šahovskih priča koji na komičan način govori o sprovođenju jedne strateške odluke političkog vrha EX YU na šahovski način.
Šahovska Olimpijada u Lucernu 1982. došla je upravo u trenutku kad je SIV usvojio Dugoročni program ekonomske stabilizacije. Pred sam početak takmičenja rukovodsvo našeg olimpijskog tima dalo nam je do znanja da u saglasju sa odlukom SIV-a treba sprovesti štednju u troškovima tako što će igrači koji nastupaju u meču (4 muškarca i dvije žene) moći da se hrane “ a la carte“, a tri rezerve (2 muškarca i 1 žena) mogu da koriste samo pansionsku hranu. Od čuđenja i iznenađenja pomislili smo da se ljudi šale ali je ubrzo postalo jasno da smo žrtve „ozbiljne“ odluke koja treba da sačuva ekonomsku stabilnost zemlje. Od muke smo se nasmijali i spremili se za predstojeće borbe.
Poslije četvrtog kola, za vrijeme ručka prije početka meča protiv SSSR -a, sjedio sam za stolom sa Draškom Velimirovićem, jednim od najboljih šahista u SFRJ. Bio je ljut jer ga je selektor izostavio zbog dvije neuspjele žrtve figure i morao je da prihvati pomenutu odluku. Gledao je po drugi put pansionske špagete u tanjiru i u svom stilu se oglasio – Ljudi, ovo je nečuveno. Ne daju mi ni da igram ni da jedem !!
Nažalost, ni sa tom žrtvom Draško nije spasio jugoslovensku ekonomiju…
-Preneseno sa fejsbuka-