Ruski velemajstor vidi jasnog favorita u borbi za šahovsku krunu
Piše: Nikolaj Kandišev
Jan Nepomniašči
„Ako želim da se kvalifikujem za turnir kandidata, moja jedina šansa je turnir Velika švajcarac„
Novinar: Interes za klasični šah još uvijek održavate? Jer u poslednjim godinama ste se pokazali kao jedan od najboljih blic šahista na svijetu?
Dmitrij Andrejkin: Može se reći da sam nekako vratio interes. Poslednja tri turnira nisu bila najbolja u šahovskom smislu. Međutim, uspio sam da prikupim mnogo informacija. Razgovarao sam sa mnogim momcima o tome šta danas predstavlja šah. Biti u tom procesu i na svojoj koži iskusiti to je interesantno. Blic i rapid mogu da igram neko vrijeme na prilično dobrom nivou. Ali klasični šah zahtjeva mnogo više truda, više ulaganja. Dao sam sebi tri, maksimalno četiri godine. Djelimično je to eksperiment nad samim sobom.
Novinar: Šta sve ulazi u tih „tri-četiri godine“: Superfinale prvenstva Rusije, Svjetski kup, turnir kandidata?
Dmitrij Andrejkin: Kada govorim o tome da želim da se vratim i napravim neku buku, mislim na ciklus sa turnirima najvišeg nivoa. Sledeće godine to je turnir Veliki švajcarac (dio kvalifikacionog ciklusa za meč za šampiona svijeta. – Prip. „Sovsport“). Nadao sam se da ću se kvalifikovati za Svjetski kup 2025. godine na osnovu rejtinga. Pošto je poslednji period bio malo slabiji, sve je to pod velikim pitanjem. Ako želim da se kvalifikujem za turnir kandidata, moja jedina šansa je Veliki švajcarac. Pripremaću se za to. Prije toga treba da odigram nekoliko turnira za zagrijavanje, jake open turnire ili nešto slično.
Novinar: Finale Svjetskog kupa 2013. i turnir kandidata 2014. su vrhunac vaše karijere? Ili još uvijek postoji šansa da vas vidimo na tom nivou?
Dmitrij Andrejkin: To je bio vrhunac u psihofizičkom smislu, svakako. Kada sam igrao Svjetski kup ili sledeći turnir kandidata, bio sam 99% siguran da neću napraviti nikakvu grubu grešku, ništa neću previdjeti. Praktično sam potpuno kontrolisao situaciju na tabli. Osjećao sam se sigurno i jako. Zbog toga sam često imao ozbiljnu prednost pred protivnicima. I zato sam uspijevao da ih savladam. Od tada, možda nisam stagnirao u šahu, čak sam i negdje napredovao, stekao nova znanja. Danas je to veoma težak sport. Čak i nije toliko važno šta znaš na tabli. Možemo mnogo i dobro znati, trenirajući 20-30 godina na visokom nivou. Tabla nije previše velika, samo 8×8. Otprilike imamo iste ili slične informacije. Međutim, na prvo mjesto dolaze mentalna priprema, psihologija, fizičko stanje, motivacija i druge stvari koje se tiču mentalnog aspekta. Ranije sam mogao održavati svoju vrhunsku formu laganim trčanjem zahvaljujući prirodnoj snazi. Očigledno je da sada za borbeno stanje potrebno mnogo više truda. Ako uspijem da povratim ovu psihofizičku formu, sledeće tri godine će biti prilično interesantne.
Novinar: Šah vam još nije dosadio?
Dmitrij Andrejkin: To je takođe logičan ishod. Ranije sam šah doživljavao više kao umjetnost. U pravu ste. Danas je umjetnosti manje. Osjećam to. Taj me trenutak nervira, ali se ne može izbjeći. To je savremena realnost. Ako želiš da se boriš, moraš se prilagoditi. Više učiti napamet i ponavljati varijante. Ostalo je manje prostora za kreativnost.
Novinar: Vidite li Fišerov šah kao novi pravac? Nedavno je Garri Kasparov rekao da će klasični šah opstati, ali kao opera u muzici.
Dmitrij Andrejkin: Slažem se da treba ili skratiti klasičnu kontrolu vremena ili jednostavno preći na Fišerov šah. Ali čak su i njega već počeli da proučavaju. Najspremniji igrači s resursima, koji gledaju daleko u budućnost, počeli su duboko ulaziti u početne pozicije Fišerovog šaha. Jasno je da ih ima mnogo i da se ne mogu sve zapamtiti. Počela je i teorija bazirana na kompjuterima. Podržavam prelazak na Fišerov šah.
„Šteta od varanja u šahu uživo mnogo je veća nego u online šahu“
Novinar: Pratili ste slučaj Danijela Narodickog i Vladimira Kramnika?
Dmitrij Andrejkin: Pogledao sam dio o potezu lovcem na c8 (prije dvije godine, tokom jednog od svojih strimova, velemajstor Danijel Narodicki je među mogućim nastavcima partije pomenuo ovaj potez, ali ga nije odigrao. Međutim, Vladimir Kramnik i kasnije nekoliko drugih poznatih šahista smatrali su taj potez čudnim sa stanovišta ljudske logike – napomena „Sovjetskog sporta“). Taj trenutak postavlja određena pitanja. Čudno je kako je tako brzo došao do tog poteza. Sve ostalo se pretvorilo u format tok-šoua. Možeš pogledati, malo se zabaviti, ali suštinske vrijednosti tu nema. Rekao bih da se to više radi radi zabave publike i privlačenja gledalaca. Nisam siguran koliko je to potrebno samim učesnicima. Događaj djeluje prilično stresno. Vjerujem da je i Narodicki zabrinut zbog svega ovoga, a i Kramniku vjerovatno nije baš prijatno. Ne razumijem zašto se time bave. Kao posmatraču sa strane, nije uvijek prijatno gledati takve stvari, ali ponekad zna biti zabavno.
Novinar: Imali ste i vi priliku „ukrstite mačeve“ s Kramnikom. Kako ste se tada osjećali?
Dmitrij Andrejkin: Kada je počeo COVID, svi smo se, htjeli to ili ne, prebacili na internet. Tada se činilo da je sve to veoma važno – mišljenje publike, dokazivanje svoje ispravnosti i slično. Međutim, nakon nekoliko godina shvatiš da je sve to besmisleno. Samo format zabave. U osnovi, nema smisla ulaziti u to. Nikome ništa nećeš dokazati. Svako ima svoje mišljenje, koje pritom nije naročito duboko. Ljudi dođu, ostave komentar i odmah zaborave na to. A učesnici tih „šouova“ sve shvataju previše ozbiljno. Imam nekoliko sličnih primjera. Na primjer, kada mi je čovjek prišao na Srpskoj ligi i počeo pričati o nekom konfliktu na internetu i komentarima. Rekao sam mu da zaboravi na to sve. Nikoga nije briga za tvoje konflikte. Ljudi događaje oko njih doživljavaju previše ozbiljno. Za publiku je to samo zabava, žuta štampa. Savjetujem svima da se takvim stvarima ne bave previše ozbiljno.
Novinar: Djelimično zahvaljujući djelovanju Kramnika može se steći utisak da se borba protiv varanja pretvorila u tragikomediju i da su se mnogi pomirili s njegovim nastupima u vezi online šaha. U šahu uživo, međutim, imajući na umu skandal s Kirilom Ševčenkom, problem se čini manje dubokim. Čini se kao da su svi prihvatili varalice kao neizbježno zlo?
Dmitrij Andrejkin: Slučaj Kirila je teško komentarisati. Čitava situacija je vrlo glupa s obe strane. Čisto intuitivno, prilično je čudno što nije dao nikakve komentare. U ostalom, nisam spreman reći nešto konkretno o tome. FIDE komisija bi u roku od 70 dana trebala sve to razmotriti i donijeti presudu. Globalno gledano, to je zaista vrlo važno. Igrao sam u Srpskoj ligi, gdje nikakve zaštite nema. Sve je prepušteno slučaju. Ako neko odluči da vara, to može da uradi prilično jednostavno. Na tom planu potreban je jedinstven standard zaštite. Na Eurokupovima je bilo malo bolje – detektori metala, zatvorene zone i slično. Šteta od varanja u šahu uživo mnogo je veća nego u online šahu. Tu se već ništa posebno ne može uraditi. Ipak, ne smatram da je situacija toliko katastrofalna kako je Kramnik ocjenjuje. Ponekad se pojave varalice. U poslednjim kolima „Titularnog utorka“ nailazim na sumnjive likove, što izaziva frustraciju. S jedne strane, oduzimaju mi dva sata vremena i mogućnost borbe za nagrade. S druge strane, uživao sam u drugim partijama, pa to nije toliko važno. Ali ako ideš na turnir uživo, moraš kupiti avionske karte, pripremiti se, platiti smještaj i hranu. Trošiš živce i vrijeme, a onda se ispostavi da te neko pobijedio na nepošten način. Ta šteta za moju psihu i novčanik bila bi znatno veća. Ne mogu reći da je situacija trenutno katastrofalna, ali ubuduće bi trebalo postaviti jedinstvene standarde zaštite.
Postoje i oni „paranoični“ zbog varanja, koji nisu u stanju normalno igrati čim posumnjaju na protivnika. I za njih je važno stvoriti odgovarajuće uslove. Razumijem Kramnika na Olimpijadi (14. svjetski prvak, kao kapiten reprezentacije Uzbekistana, ukazao je na to da kanal ChessBase India koristi telefone za svoje izvještaje i podnio službenu žalbu. – Napomena „Sovjetskog sporta“). On je iznio ispravan argument. Našim igračima nije bilo ugodno igrati dok su telefoni bili kod protivničkog tima, a prve dvije table igrale su na nivou slabog kompjutera.
(Nastaviće se)
17.11.2024