Velemajstor Dmitrij Krjakvin nastavlja priču o legendama blica
Zanimljivo je da je još 2004. godine na zatvaranju blic-turnira Morozevič u svojoj „kraljevskoj“ besjedi zamolio organizatore samo jedno: da zamijene satove za „elektroniku“. Ispunili su njegovu molbu — premjestili su ga za elektronsku tablu s elektronskim satovima. Ali… samo njega! Interesantno je da su prije nekoliko godina, kada su Aleksandar Morozevič i Marija Fominih organizovali revijalni turnir u Moskvi, svi satovi bili elektronski, a samo na prvom stolu stajao je mehanički „Jantar“! Vremena se mijenjaju — pristupi takođe.
Potpuni prelazak na elektronske satove u „Večernjacima“ dogodio se tek nekoliko godina kasnije, kada je jedan od najvećih moskovskih univerziteta, RGSU, počeo primati turnire.
Moskovski blic je nastavio da se razvija — 2006. godine prvi put su održana prvenstva za žene, veterane i novinare. U ženskoj konkurenciji pobijedila je velemajstor Irina Vasiljević, sadašnja direktorica škole Anatolija Karpova.
Muškarci su gubili glavu od samog osmijeha Irine Vasiljević
Učesnike je pozdravio Jurij Averbah. Pobjednik prvog „Večernjaka“ proživio je nevjerovatan život dug čitav vijek — na veliku žalost, Jurij Lvovič preminuće tokom pandemije koronavirusa, ali tada, sa svojih 80+ godina, još uvijek je imao izvanredno pamćenje, analitički um, odličan smisao za humor i zavidnu šahovsku snagu. Među veteranima je sjajno igrao Evgenij Vasiukov, šef sekcije za veteranski šah, koji je 21 godinu vodio crno-bijelo odjeljenje u „Večernjaku“ i prvi put je učestvovao na prvenstvu Moskve u blicu tačno 55 godina prije turnira 2006. godine.
Jurij Averbah prisjeća se pobjede na prvom „Večernjaku“
Glavni favorit Aleksandar Morozevič nije osvojio prvo mjesto: na kraju je senzacionalno izgubio od Koste Maslaka, današnje legende pokera i vlasnika WSOP narukvice, koji će kasnije ostvariti značajan uspjeh i u šahu — 2008. godine plasiraće se u Superfinale.
Na kraju, u meču za prvo mjesto sastali su se Dmitrij Jakovenko, prvak Evrope i svijeta u sastavu reprezentacije Rusije (tokom pandemije Dmitrij je napustio šah da bi radio kao programer u „Jandeksu“) i budući glavni trener omladinske reprezentacije Rusije (2011-2023) Mihail Kobalija. Borba je bila nevjerovatno napeta — 1:1, a u „Armagedonu“ Mita je dao vječni šah crnima i postao pobjednik.
Dmitrij Jakovenko, Mihail Kobalija i Aleksandar Morozevič
Posjetioce turnira dočekao je dvospratni autobus u kojem su mogli igrati šah protiv elektronskog protivnika. „Rybka“ se tada smatrala najjačim šahovskim programom i superkomercijalnim projektom — svako je smatrao da je njegova dužnost kupiti je za 100 jedinica. Vremena kada je Stockfish moguće besplatno preuzeti uz par klikova mišem čekala su u budućnosti: upravo kao protest protiv komercijalizacije softvera, grupa programera udružila se kako bi razvila softver dostupan milionima. Nakon određenih dešavanja iza scene, „Rybka“ je diskvalifikovana navodno zbog plagijata programskog koda. Nakon propasti ovog titana, šahovskim Olimpom zavladao je novi bog Houdini, koji je vladao sve do uspona „Stockfisha“.
Inače, turnir 2006. godine bilo je jubilarno, 60. prvenstvo Moskve u blicu, u čast kojeg je kao nagrada bio dodijeljen računar – sretni dobitnik bio je prvokategornik Pavel Šejin, koji je prije prvog kola stavio svoj ulog na Jakovenka.
Godinu kasnije, prva nagrada iznosila je 64 hiljade rubalja – Vjačeslav Beresnev, otvarajući sljedeći „Večernjak“, naglasio je da je to po 1000 rubalja za svaku šahovsko polje. U centru pažnje bio je novi svjetski šampion u blicu, Aleksandar Griščuk, koji je 2006. godine, uz puno stresa, izborio titulu u borbi sa svojim prijateljem i rivalom Petrom Svidlerom. U to vrijeme Griščuk je često govorio da sebe ne smatra blic igračem – nije posjećivao Oktjabrjski klub niti Centralni šahovski dom, a pobjeda na prvenstvu došla je gotovo slučajno; možda ju je Petar više zaslužio. Ali sada znamo da su uspjesi jednog od najvećih majstora igre „na zastavicu“ tek počinjali.
(Nastaviće se)