GM Rashit Ziatdinov
Džordž Koltanovski o Robertu Fišeru: „Dajte u kešu!“

Počasni velemajstor Džordž Koltanovski rođen je 17. septembra 1903. godine u Antverpenu. Posjedovao je nevjerovatno jaku memoriju i postavio je nekoliko rekorda u simultankama naslijepo.
Iz sjećanja Aleksandra Koblenca o susretu sa Koltanovskim na Šahovskoj olimpijadi 1968. godine u Luganu:
„Rođen u Belgiji, savremenik talentovanog belgijskog majstora Kolea, Koltanovski je brzo shvatio da prosječni, iako talentovani, majstor ne može zaraditi za hljeb igrajući turnire. Već u mladosti je počeo da se specijalizuje u igri naslijepo i brzo je napredovao u toj oblasti. 1931. godine, igrajući na 30 tabli, oborio je rekord Riharda Retija, koji je 1925. godine čehoslovački velemajstor postavio igrajući simultanku naslijepo na 29 tabli.
Međutim, dvije godine kasnije Aljehin je oborio rekord Belgijanca, odigravši 32 partije. Četiri godine nakon toga, uporni Koltanovski je oborio rekord svjetskog šampiona, odigravši 34 partije naslijepo! (Tek 11 godina kasnije Najdorf je održao simultanku naslijepo u Brazilu na 45 tabli!)
Koltanovski sada živi u Kaliforniji, i usprkos svojih 65 godina, i dalje je puno radi — vodi velike šahovske rubrike u dvije novine, koje se svakodnevno objavljuju, drži simultanke naslijepo, sudi i organizuje turnire.
U Lugano je stigao kao vođa američke reprezentacije. Kada je počeo razgovor o timu, vidno je ‘pocrnio’: Fišer je neočekivano otišao u Milano, a ekipa je ostala bez svog lidera.
— Kada je stigao u Lugano, — pričao je, — Fišer je pregledao prostoriju u kojoj će se održati Olimpijada i nije bio zadovoljan. Postavio je uslove, prvo, da se u sali postave lampe sa dnevnim svjetlom. Ali to je bilo skupo, a do početka turnira se svakako ne bi stiglo instalirati. Ipak, ovaj problem je mogao biti lako riješen. Kasnije se neko sjetio da je Botvinik u Minhenu imao privilegiju da koristi stolnu lampu. Drugi zahtjev Fišera bio je zabrana fotografisanja tokom igre. Treće, insistirao je da publika bude udaljena osam metara od njegovog stola, što je bilo fizički nemoguće. Tada je zatražio da njegove partije budu održane u posebnoj sobi. Imao je i četvrti zahtjev, koji je bio posljednja kap koja je prelila čašu.
Znam, Aleksandre, vama, sovjetskim ljudima, čudno je što mi plaćamo velemajstorima za učešće na Olimpijadi — ali inače ne bismo mogli okupiti najjači tim. Tako su Fišeru prije puta u Evropu dali avans od tri hiljade dolara i obećali mu ostatak od tri hiljade isplatiti u Luganu. Ali kad su mu izdali ček na taj iznos, Fišer ga nije uzeo, rekavši zapovjednim tonom:
— Dajte u kešu!
U Luganu su mu objasnili da ima toliko bankovnih filijala da bi na svakom uglu mogao unovčiti taj ček. Ali Fišer je ostao pri svome. To je shvaćeno kao još jedan njegov hir i izraz nepoštovanja prema Američkoj šahovskoj federaciji. Njegov zahtjev nije ispunjen, i Fišer je iznenada otišao u Italiju, odbivši da uzme ček koji mu je bio ponuđen.
Nakon kratke pauze Koltanovski je nastavio:
— Ako Amerikanac odbija tri hiljade dolara, nešto s njim nije u redu…
Dok smo razgovarali, Koltanovski nije mogao predvidjeti da će Fišer sedam godina kasnije odbiti i tri miliona dolara! FIDE je odbila ispuniti njegove uslove za održavanje meča, pa se njegov susret s Karpovom nije ni dogodio.“
(Preneseno sa fejsbuka)