Piše: Vishy Anand
Dok svi svjedočimo Olimpijadi koja se trenutno održava u Budimpešti, prisjećam se nekih događaja sa svoje prve šahovske Olimpijade. Godine 1984., kada sam imao 14 godina, igrao sam na svojoj prvoj Olimpijadi na četvrtoj tabli. Upravo sam se pridružio indijskom muškom timu nakon dobrih rezultata na državnom prvenstvu. Majka me pratila u Solun, u Grčkoj. Sjećam se da sam uistinu uživao u događaju, biti u istoj velikoj sali sa svim velikim svjetskim igračima. Karpov i Kasparov nisu mogli igrati jer su bili zauzeti svojim mečom, ali ostatak sovjetskog tima bio je dovoljno jak, čak i bez njih, da osvoji titulu.
Tada je postojala poznata jugoslavenska šahovska revija pod nazivom Šahovski Informator, koja je u to vrijeme bila najprestižnija publikacija o šahu. Sjećam se da sam razmišljao da pošaljem partiju koju sam analizirao za objavu, ali nisam bio siguran kako to učiniti. Bio sam pomalo stidljiv da im direktno priđem, ali sam spomenuo svojoj majci da postoji osoba po imenu Milutin Kostić, koji vodi tu reviju. Moja majka je odlučila da vjerovatno neću sam skupiti hrabrost da ga pitam, pa ga je odlučila sama pronaći. Rekla je da ga je morala dosta juriti po sali jer je bio vrlo zauzet čovjek, ali ga je na kraju pronašla i rekla mu: „Znate, moj sin je dobar šahista i stvarno bi volio objaviti jednu partiju u vašoj reviji. Može li vam poslati partiju?“
Milutin je u suštini rekao da može i odgovorio: „Pa, pošaljite partiju, pa ćemo vidjeti šta možemo učiniti.“ Tako sam poslao jednu partiju sa same šahovske Olimpijade. To je lijepo sjećanje iz Soluna, 1984. godine.
Sjećam se da je Olimpijada u Dubaiju 1986. godine bila izvanredna—vrlo, vrlo dobro organizovana—i, naravno, indijski igrači su uživali u boravku tamo, s obzirom na to da smo imali mnogo indijskih prijatelja i posjetilaca u blizini. Imao sam dobar učinak, iako sam za malo propustio postići normu za velemajstora, ali sam odigrao nekoliko partija vrlo dobro. Sjećam se toga kao veoma zabavne Olimpijade.
Zatim, u Solunu 1988. godine, došlo je do nekih kašnjenja u dobijanju odobrenja za odlazak, pa nismo dobili dozvolu na vrijeme i stigli smo tek pred drugu rundu. Propustili smo ceremoniju otvaranja i prvu rundu. To je bio jedan od mojih boljih nastupa; stekao sam nekoliko rejting bodova, ali, naravno, nismo zaista učestvovali u borbi za medalje na te tri Olimpijade. Ipak, mislim da je 1988. bila moja prva Olimpijada kao velemajstor, a sjećam se da sam nakon toga išao igrati još nekoliko turnira u Beogradu, Italiji i tako dalje. Imam lijepa sjećanja sa svoje prve tri Olimpijade.
(Preneseno sa fejsbuka)