Zvijezde i zaboravljeni geniji „Večernje Moskve“  (5.nastavak)

Piše: GM Kryakvin Dmitry

Nakon povratka, njegova šahovska snaga je opadala, ali je njegova sklonost ekscesima samo rasla. Posljednja diskvalifikacija dogodila se kada se, tokom velikog turnira, zaključao u sobu sudija i na „originalan“ način pokazao svoje interesovanje prema supruzi glavnog sudije, što je šokiralo i oduševilo prisutne.

Sedamdesetih godina Juhtman je bio prisiljen da emigrira. Jednom prilikom je osvojio veliku sumu  od osobe povezane s podzemnom kriminalnom grupom, ali nije uspio odmah da dobije pare, te je njegov život postao ugrožen. Srećom, uz pomoć prijatelja, sakrio se na nekoliko mjeseci u ljetnikovcima kod Odese i uspio da dobije vizu za Izrael. Nakon preseljenja, osvojio je prvenstvo Izraela, a ubrzo se preselio u Sjedinjene Američke Države. Nažalost, sva ta iskušenja ostavila su traga na njemu – i dalje je neumorno igrao šah za pare i kockao se, ali je na kraju preminuo od srčanog udara u 50. godini života.

Na turniru 1960. godine pobjedu je odnio majstor Vladimir Solovjev – jednako zanimljiva ličnost, ali daleko manje poznata od Čaplinskoga i Juhtmana. Talentovani šahista radio je na prestižnom mjestu u Državnom komitetu pri Vijeću ministara SSSR-a za automatizaciju i mehanizaciju. Nažalost, nije imao dovoljno vremena za učešće na klasičnim turnirima izvan Moskve, ali je volio blic šah, u kojem je bio izuzetno uspješan. Nakon napornog radnog dana volio je provesti vrijeme u društvu prijatelja, a u to vrijeme takav način opuštanja nije se smatrao manom.

Majstor Vladimir Solovjev

Njegova serija briljantnih rezultata trajala je tri godine – 1961. godine ponovo je pobijedio Talj (uz službenog šampiona Moskve Vasjukova), ali su 1960. i 1962. bile godine istinskog trijumfa za Solovjeva, sa dva prva mjesta u vrlo jakoj  konkurenciji! Nagrade su bile slične: za prvu pobjedu dobio je drveni set za čaj, vazu i umjetnički album vijetnamskih majstora, a za drugu – sliku kineskih majstora i isti taj set za čaj. Iako to nije bio čuveni samovar, koji je kasnije postao simbol turnira „Večernjaka“, ukazivalo je na sve veće prijateljstvo s komunističkim istokom. U poslijeratnim godinama među pobjednicima prvenstva u blicu bilo je mnogo onih koji su preferirali drugačija pića umjesto čaja.

Zanimljivo je da se veliki članak o Solovjevu pojavio u centralnim novinama istovremeno sa vijestima da je 12-godišnji Tolja Karpov uspješno igrao na prvenstvu RSFSR-a među omladincima. Međutim, putevi heroja iz 1962. godine brzo su se razdvojili – Karpov je sigurno napredovao, dok je dvostruki šampion Moskve u blicu polako krenuo silaznim putem.

Stariji šahisti prepričavaju anegdotu sa Spartakijade naroda RSFSR-a, kada je kasno u noć neko pokucao na vrata Vjere Tihomirove: „Vjera Nikolajevna, Solovjev je mrtav!“ U šoku, Tihomirova je u spavaćici pretrčala dva sprata, razmišljajući o tome kako će objasniti situaciju nadležnima, ako se ispostavi da je tragedija rezultat kršenja strogih pravila.

Pred njom je bila šokantna scena: na stolu je ležao potpuno go muškarac bez znakova svijesti, koji je nevjerovatno ličio na poznatog majstora. Kratka provjera otkrila je da još diše. Ipak, Solovjev više nikada nije igrao na Spartakijadama, a ubrzo se povukao i s mnogih drugih turnira koje je organizovala Tihomirova.

https://ruchess.ru/news/report/zvezdy_i_zabytye_genii_vecherney_moskvy/