Genna Sosonko: Ruske siluete (15.nastavak)-Mihail Botvinik

Gari danas igra lošije nego prije deset godina i njegov stil se promijenio. Nekada je igrao poput Kapablanke, kako sam ga učio, po poziciji, ali prije nekoliko godina primijetio sam da radi na pojednostavljenju pozicije, te nakon što se pozicija pojednostavila, koristi svoj taktički talenat. Ne, ne mislim da je stvar u godinama, jednostavno je shvatio da mu je prvi cilj da ne izgubi. Znate, svaki tenor može postići određeni broj visokih C u svojoj karijeri. Možda i u šahu igrač može odigrati samo određeni broj dobrih partija, a ostatak vremena jednostavno pomjera figure. Mislim da je jedina stvar koja može da ga spasi kao šahovskog igrača da se odrekne svih ovih gluposti kojima se sada bavi. Ali ja sam navikao na ljude koji mi okreću leđa. Na kraju sam pomogao Kasparovu ne zbog njegovih ličnih osobina, već zato što je takav sjajan igrač.

Koga više cijenim, Kasparova ili Karpova? Naravno, obojica su izvanredni talenti, ali onaj sa raznovrsnijim talentom je Karpov. Da li ste vidjeli moju knjigu „Anatolij Karpov: Njegov put do svjetskog šampiona“? Fantastično je igrao u tim mečevima. Kako je pobijedio Spaskog! Spaski je još uvijek bio vrlo jak. Nekoliko mjeseci prije njihovog meča osvojio je prvenstvo SSSR-a 1973. godine. A kakvo je to prvenstvo bilo! Ipak, u njihovom meču Karpov ga je jednostavno ‘pregazio’. Ali onda je Karpov prestao da igra punom snagom. Zašto? Ne znam. Možda je u kombinaciji novac-šah, novac postao važniji. Ali ono što je nedavno pokazao na turniru u Linaresu pokazuje da je zadržao svoj talenat.

S kim bih volio ostati na pustom ostrvu, Karpovom ili Kasparovom? Rekao bih ovako: Sada imam prilično dobre odnose s Karpovom. Ali ako bih morao birati između Karpova prvaka i Kasparova prvaka, radije bih ostao sam na ovom pustom ostrvu.

Kada je riječ o mladima, sjećam se da je Kramnik sa dvanaest godina igrao vrlo oprezno, vrlo korektno. Vrlo brzo postao je jači i sada igra hrabrije, ali jednostavno pokazuje nedostatak poštovanja prema sebi. Debeo je, pije i puši. Sramno je izgubio od Kamskog, i također od Gelfanda. A sada me izbjegava, ide drugim putem.

Širov je originalni talenat, na neki način me podsjeća na Korčnoja. Ali, mislim da mu nervni sistem nije u redu. Kod njega su stvari prvo dobre, a zatim loše. Oštar je i impulsivan, i sposoban je da kritikuje bilo koga. Ne, ne vidim ga kao svjetskog šampiona. Prije nego što razgovaramo o budućem šampionu, mora se uspostaviti red u šahovskom svijetu.

Svi ti rapid turniri. Sve je brzo, brzo, to je ruganje šahu. Da li ste vidjeli kako je Kasparov izgubio od računara? Neinspirativna partija! Računar je igrao bez inspiracije, ali Kasparov je bio jednostavno užasan. Ali to sam shvatio i prije meča u Londonu. Kada sam razgovarao s njegovom majkom, shvatio sam da je za njih novac bio sve.

‘Ne, šah se nije promijenio, nije postao drugačiji. To su sve bajke, za malu djecu. Samo je sada lakše da se dobiju informacije o otvaranjima, ali proces analize ostao je isti. Šahista bi trebao sam da analizira, i to puno, i ništa ne može zamijeniti analizu.

Najbolji od mojih analitičkih radova? Mislim da sam ga napisao tokom rata, kada sam komentarisao sve partije s turnira za titulu apsolutnog prvaka SSSR-a. 1943. godine napisao sam Molotovu da gubim svoju šahovsku snagu. I tako je sastavio rezoluciju: „Drug Botvinik mora bez izuzetka zadržati svoje šahovske sposobnosti i mora mu se dati potrebno vrijeme za daljnje unapređenje.“ Tako su mi dali dva slobodna dana nedjeljno, kada sam napisao knjigu. Sjećam se da mi je Byhkovski doveo Beljavskog kada je imao sedamnaest godina kako bi zatražio moje mišljenje o njegovoj igri. Bilo je očigledno da je bio talentovan, ali nije ništa znao i jednostavno je igrao prebrzo. Zato sam mu dao tu knjigu, da bi naučio da analizira. Nekoliko mjeseci kasnije vratio je knjigu i rekao da je tražio barem jednu grešku u analizama, ali nije uspio naći nijednu.

Kada je moja igra bila najjača? Pa, naravno, 1948. godine sam igrao dobro. Pripremao sam se sa svim srcem i pokazao sam za šta sam sposoban. I na Prvenstvu SSSR-a 1945. godine igrao sam dobro, kada sam postigao 16 od 18 poena. Da, i u revanš meču sa Taljem, iako sam već imao pedeset godina. Pripremio sam se vrlo dobro i iznenadio sve, uključujući i Talja. Napisali ste lijep članak o Talju, ali ste pogrešno definisali njegov stil. U našem drugom meču pokazao sam kako igrati protiv njega. Kada su mu se figure slobodno kretale po tabli, nije imao premca, ali kada je postojala čvrsta struktura pješaka u centru, onda je bio slab poziciono. Morao je biti ograničen. Da, Talj… Sećam se da je u Minhenu 1958. godine postojala tramvajska stanica Talstrasse. Svi smo se šalili da je nazvana po Miši. Bio je bolestan, kažete? Ali, bio je bolestan čitav svoj život. A šta se zapravo desilo? Romanov me nazvao da kaže da će meč biti odložen – Talj je bolestan. Postoji li zvanično ljekarsko uverenje? Kakvo ljekarsko uverenje? Kaže, bolestan je. „Ali postoji pravilo“, rekao sam, „mora postojati sertifikat.“ Počeli smo da se svađamo. Uveče me Romanov nazvao da kaže da će se meč ipak održati. Pozvao je Talja u Rigu, da mu kaže da treba da bude zvanično pregledan, ali je Talj odbio.’

‘Uopšte, nakon njihovih mečeva sa mnom, Bronštajn, Smislov i Talj više nisu pokazivali svoju prethodnu snagu. Za to sam ja kriv, jer sam ih otkrio, a onda je svima postalo jasno kako igrati protiv njih.’

‘Ne, nikada nisam pušio, osim dva mjeseca u mladosti, i nisam konzumirao alkohol. Obično sam jeo sat i po prije partije, a onda bih ležao, ali ne bih spavao, jednostavno bih ležao, jer kada ležite, niko vas ne ometa suvišnim razgovorom. Prvo sam nosio sa sobom sok od crne ribizle sa limunom. Moja žena ga je sama cijedila, a onda sam počeo da pijem kafu. Jedno vreme sam jeo čokoladu tokom partije. Mislim da to nije loša ideja. Primjetio sam sledeće: ako se ugojim tokom turnira, to znači da sam loše igrao, a ako se nakon partije vratim odmoran, to je takođe loše. Ali ako sam iscrpljen, onda je sve u redu. Nakon moje partije sa Kapablankom u Amsterdamu 1938. godine, nisam mogao da ustanem sa stolice.’

(Nastaviće se)