Pitam se da li je Spaski znao za ovo i za druge komentare sovjetskih velemajstora dok se pripremao za svoju partiju sa Fišerom? U našoj zemlji postoji velemajstor čija specijalnost je bio Fišer. Jurij Balašov je diplomirao na Institutu za fizičku kulturu (poseban šahovski odsek) i izabrao Fišera za svoju tezu. U Vankuveru, tokom meča Fišer-Tajmanov, ispostavilo se da čak ni Fišer nije imao takav katalog svojih partija kakav je imao Jurij Balašov.
Nakon meča sa Tajmanovom, Fišer je pokušao da „testira“ Jurija. Jurij je dao potpune i brze odgovore o svakoj partiji koju je američki šampion odigrao čak deset godina ranije.
„On zna napamet sve moje partije!“ rekao je Fišer, iznenađen Balašovljevim enciklopedijskim znanjem. Zatim je upitao: „Možeš li mi reći, Jurij, o mojim partijama protiv velemajstora Bisguiera?“
„Mislim da nije uspeo čak ni remi da izvuče s tobom,“ skromno je primjetio Jurij.
„U pravu si,“ nasmijao se Bobi, „naš rezultat je 13-0!“
(* istine radi: Bisguier protiv Fišera:
- Bisguier je pobijedio 1956.
- Remizirali su 1957.
- Fišer je dobio narednih 12.partija)
Nekoliko sedmica nakon povratka iz Rejkjavika, američki velemajstor koji je bio slavljen u Americi, doslovno je nestao. Prije toga, kada je gradonačelnik Njujorka, Džon Lindzi, ponudio da povratak šampiona obilježi paradom djevojaka i kostimiranih glumaca, šampion je nepristojno odbio. „Ne vjerujem u heroje,“ izjavio je. Pojavio se u dvije od najpopularnijih TV emisija sa poznatim komičarima Bobom Houpom i Džonijem Karsonom. Ali to je bilo sve.
Jedno vrijeme Fišer se nije pojavljivao nigdje, nije učestvovao ni na kakvim turnirima niti davao intervjue.
„Kada ste poslednji put vidjeli Fišera?“ novinar Dimitrije Bjelica je pitao velemajstora L. Kavaleka nešto kasnije.
„U isto vrijeme kad i vi, tokom ljeta 1972. u Rejkjaviku,“ bio je njegov odgovor.
Godine 1974, Džordž Koltanovski, šef američke delegacije na XXI Olimpijadi, dobio je pitanje o tome šta Fišer radi. Gospodin Koltanovski je dao konkretniji odgovor: „… On je aktivan član svoje vjerske sekte; uključen je u tri sudska spora i priprema se za meč sa Karpovom!“
To je bilo dvije godine nakon 1972. godine. A zatim? Fišer se skrivao u Pasadeni (Kalifornija) usred te sekte sa kojom će se kasnije razići.
Fišer i religija? Dugo je razmišljao o filozofskim pitanjima života i smrti. Osim šaha, sve njegove ideje o okolnom svijetu su nejasne. To može objasniti njegovu privučenost religijom, u potrazi za „višom svijesti,“ čežnjom koju su uvijek koristili „lovci ljudskih duša.“
Čak i prije svoje pobjede u Rejkjaviku, Fišer je bio zaokupljen religijskom sektom koju je 1934. godine osnovao Herbert V. Armstrong (bivši izvršni direktor za reklame). Armstrong je široko reklamirao svoju sektu na radiju i televiziji, „regrutujući“ više od 130.000 članova u Worldwide Church of God. Članovi njegove sekte pridržavali su se posebne ishrane, nisu pušili i zavjetovali su se da se nikada neće razvesti. Vođa ove sekte je takođe bio lukav biznismen. Kroz svoje usrdne molitve na radiju i televiziji, kao i prozelitizam svog sina Garnera Teda Armstronga, stvorio je veliku medijsku pažnju za Worldwide Church of God.
Najbogatiji članovi davali su 10% svojih prihoda. U jednom trenutku, prihodi crkve su prelazili 200 miliona dolara godišnje. Vođe su posjedovale mnogo imovine, uključujući tri donirana aviona. Oni su živjeli u luksuzu, dok obični članovi nisu.
Fišer je upoznao starijeg Armstronga kao mladić. Tada je imao 19 godina. Potresen svojim neuspjesima da postane svjetski šampion, Bobi je tražio utjehu u Armstrongovoj crkvi. Umoran nakon Rejkjavika, nije želio nikoga da vidi. Pasadena, nedaleko od Los Anđelesa, činila mu se idealnim mjestom. Mjesto gde bi mogao da dođe k sebi i smiri se.
Fišer nije bio punopravni član sekte. Smatran je „simpatizerom.“ Armstrong je zahtjevao 20 procenata Fišerove zarade od meča, a kada je to dobio, uzviknuo je: „Oh, moj dragi dečko! To je tačno ono što bi Bog želio da ima!“
Članovi sekte su bili instruisani da tretiraju Bobija kao vrlo važnog člana bliskog unutrašnjem krugu. Dodijeljen mu je luksuzan trosoban stan sa teretanom, teniskim terenom, bazenom i ličnim trenerom. Skoro svaki dan Fišer je igrao tenis sa svojim trenerom, dizao tegove, a kada je pokazao interesovanje za žene, odmah je upoznat sa damom. Ovaj stil života trajao je šest meseci. Bobi je potpuno zaboravio na šah. Nije želio da napusti zajednicu, čak ni kada je dobio lični poziv od Kisindžera!
Međutim, ubrzo je Fišer shvatio da često obožavanje Svemogućeg malo znači za bilo koji kult. „Vođe te sekte bili su strašni licemjeri“, napisao je Fišerov prijatelj Zuckerman. „Zalažu se za pomirenje Jevreja i hrišćana, ali ne mogu postići mir među sobom; stalno jedni druge hvataju za vrat.“
(Nastaviće se)