Iz starog Šahovskog glasnika (1927.g): Sa new-yorških nebodera pod kubansko sunce (2. nastavak)

Urednik: Vladimir Vuković

Prije new-yorškoga turnira pisalo se je najviše o onima, koji — nisu bili pozvani. Poslije turnira zaboravilo se je za čas na Laskera i Bogoljubovljeva, koje je vrlo nezgodno. On piše komitetu i javljaju se nove potankosti.
Evo što nam piše naš prvak iz New-Yorka: »Bogoljubov se je bojao. Mieses piše o tom, da ga je Kagan savjetovao neka traži ekstrahonorar od 1500 dolara, a on (Kagan) će posredovati. Za svoj posao tražio je Kagan 500 dolara. Vidio sam pismo Bogoljubovljevo, koje je vrlo nezgodno. On piše komitetu, da ne zovu »igrače druge klase«, nego neka čuvaju pare za match Bogo—Capa!«
Još interesantnije se je razvila stvar Laskerova. Dr, Lasker se je obratio Mr. M. Kuhnsu, predsjedniku američke šahovske federacije, da posreduje u sporu sa Ledererom. Mr. Kuhns najavio je svoj dolazak na koncil F.I.D.E, u julu 1927. u Londonu, gdje će skupštini podnesti stvar na presudu. Čini se da stvar ne stoji onako povoljno po dra, Laskera, kako je to u prvi čas izgledalo.
Dr. Vidmar nam pače u svome pismu spočitava, da smo u »Glasniku« učinili krivo Ledereru. (To nije tačno. Mi smo samo citirali Laskerove izvode.) Dr. Vidmar je u New-Yorku pregledao originalna pisma Laskerova i prepisku komiteta i konstatirao, da sve to govori protiv Laskera.
Na Laskerove tvrdnje u »Telegrafu« odgovorio je 26. januara u »New-York Timesu« Mr. Lederer. On tvrdi da dr. Lasker na ovogodišnji turnir nije bio formalno pozvan zato, jer je nakon turnira 1924, upravio
jedan pozlijedjujući dopis. Tražio je naknadno, da mu se plati jedan dio viška na ulaznicama turnira. To komitet nije priznao, jer je budget turnira svršio sa deficitom od 400 dolara, a ne sa viškom prihoda. Dalje tvrdi Mr. Lederer, da je dr. Lasker imao nakon prvog kablograma 1924. dvanaest dana vremena da se odluči. Zadnji kablogram tek dao mu je samo jedan dan vremena. Tvrdnju da je na uri kod susreta Lasker-Capa 1924. bilo manipulirano odbija Mr. Lederer kategorički. On naglasuje, da je još sam upozoravao Laskera na to, da je zaboravio nakon jednog poteza pritisnuti polugu na uri. A odsudnu grešku načinio je Lasker tek uvečer, tri do četiri sata kasnije. Mr. Lederer prelazi na kraju u protunapad i predbacuje Laskeru
»unfair tactics«: smetanje protivnika nudjanjem remisa, otvaranjem prozora i duvanjem dima u lice. Dr. Lasker da puši za vrijeme igre duge i smrdljive five-cent cigare, a kad mu kibici, ili članovi komiteta donose odlične Havanna-cigare, on ih sprema u džep i puši ih uvijek nakon turnira…

Dr. Lasker je odgovorio na ove optužbe. On tvrdi da komitet nije objavio jasni budget turnira i da je višak postojao, ali ga je komitet utrošio na naknadne posebne i neopravdane honorare Janowskome i Yatesu.
Dr. Lasker završava sa općim frazama o časti, o borbi i o majstorskom staležu. »To je borba, koja ima načelno značenje, koja se tiče svakog stvarajućeg majstora i danas i sutra.« Tako završava sijedi filozof svoju apologiju.
Naše simpatije rado bi bile na njegovoj strani, ali je hladni razbor u nedoumici…

S turnira u New-Yorku.

ŠAHOVSKI GLASNIK
ORGAN JUGOSLAVENSKOGA ŠAHOVSKOGA SAVEZA
BROJ 6. ZAGREB, 15. APRILA 1927. GODINA III.

(Nastaviće se)