ŠAHOVSKI GLASNIK
ORGAN JUGOSLAVENSKOGA ŠAHOVSKOGA SAVEZA
BROJ 7—10. ZAGREB, 24. MAJA 1927. GODINA III.
Šahovski automat u filmu
Šahovski film, to još nismo vidjeli! A baš kraljevska naša igra ima mnoge zgodne osobine za upotrebu u dramskim i filmskim sujetima. Za film su naravno važniji dekorativni momenti, dok se na uplitanje snažnih duševnih emocija kod pasioniranih šahista u samu radnju nije još nitko odlučio. Tek najnoviji film Pathe Freres Cinema uzima šah ne samo u scenske svrhe, nego i motiv osvete za izgubljenu partiju uvodi u sadržaj filma.
U Londonu je 25. aprila u Capitol Theatre davana premijera filma, koji nosi ime »Šahista«, a čiji je sadržaj doista isprepleten šahovskim partijama. U ono doba mnogo spominjani »šahovski automat« von Kempelena je u tom uspjelom filmu, tako reći, osovina oko koje se okreće čitava radnja. Sadržaj je uzet iz novele H. Dupuy-Mazuela, a — to moramo naročito naglasiti — nikako ne odgovara historijskim događajima.
Naša slika prikazuje jednu od glavnih scena: iz filma: carica Katarina II igra sa šahovskim automatom partiju šaha. Glavni junak, mladi poljski grof i nacionalni borac Boleslav Worowski, je skriveni pokretač automata. On se ne drži naloga von Kempelenovog da se od carice dade potući, nego pobjedom upali u vladarici bijes. Stvar svršava sretno po Boleslava, koga carica pomiluje, ali Kempelen u tumultu zaglavljuje.

Šahovski automat sagradjen je za film vjerno po uzoru historijskoga automata, koji je 1769. u Požunu izradio mađarski barun v. Kempelen.
U ono doba je taj automat izazvao silnu senzaciju, mnoge debate i pace polemike učenih ljudi, Svi su naravno sumnjali, da je u automatu sakriven čovjek, koji upravlja mehanizmom. Ali kako je Kempelen prije predstave otvorio sa svih strana stol, na kojem je počivala ploča, a zatim skinuo voštanoj lutki Turčina glavu i dao zaviriti u njegovu »utrobu«, nije nitko mogao da si protumači, gdje se nalazi čovjek, koji vodi automat.
Pa ipak je on bio u automatu, ali je nutarnji uredjaj bio takav, da se je za vrijeme pregledavanja stola sakrio u tijelo Turčina, dok je pako sašao u nutarnjost kockastog stola, kad su gledali u »utrobu« Turčina. Poteze protivnika doznavao je igrač u automatu putem magnetskog prenošenja na nutarnju manju ploču, a svoje je poteze izvodio stavljajući naročitim mehanizmom ruku Turčina u gibanje.
Ovom prilikom opisat ćemo u glavnim crtama historiju toga automata. Iz Požuna prenio je Kempelen svoj automat 1770. u Beč, gdje ga je predveo carici Mariji Tereziji. Do godine 1783. mirovao je automat, a onda ga je Kempelen vodio na put po Njemačkoj, pa u Paris i London. Naravno da je ta »turneja« bila sračunana na zarađivanje.
1804, umro je Kempelen, a automat je kupio Malzi, koji ga je 1809. u Schenbrunnu predveo Napoleonu 1. Veliki car igrao je s automatom i bio potučen. Malo zatim kupio je princ Eugen Beauharnais za 30.000 franaka automat, samo da bi doznao njegovu tajnu. Kasnije ga je Maizl za bagatelu kupio natrag I pošao opet na »tumeju« po Evropi.
Kad se je Evropa zasitila pošao je Malzl 1825. u Ameriku s automatom, gdje je davao predstave do svoje smrti 1837.
Na dražbi je automat prodan za 400 dolara i zatim je u Americi promijenio više vlasnika, dok 1854. nije propao prilikom jednog požara u Philadelphiji.
U Beču 1809. vodio je igru automata Allgaler, u Parizu Alexandre, u Londonu Lewis i Williams, a ođ 1820. je stalno upravljao Mouret igrom.
On je jednom, u pripitom društvu, odao tajnu automata, pa nije čudo, da je Maizl morao da traži novi teren u Americi. Kasnije su gradjene imitacije i usavršeni tipovi šahovskih automata, ali one senzacije, koju je izazvao prvi Kempelenov izum, nije postigao više ni jedan preduzimač.