B.S.Vajnštejn „Lovuški Ferzberi“ -Kodeks časti (7.nastavak)

Zapisao dva poteza

Ovaj slučaj se dogodio na prvenstvu SSSR-a. Boleslavski, prekidajući  partiju, zabilježio je olovkom neki potez, ali nije stavio list u kovertu, već je nastavio da razmišlja o poziciji. Zatim je zabilježio drugi potez, ali…

Prvi nije precrtao, nakon čega je stavio list u kovertu. Zabilježeni potez, naravno, niko nije vidio, čak ni glavni sudija – Viktor Goglidze. Kad je došao kući, Boleslavski je shvatio da je zabilježio dva poteza – strašna greška koja nije primjećena.

Greška koja bi ga mogla koštati nagrade. Pozvao je Goglidzea i upozorio ga. Ali šta da raditi? Viktor nije želeo da pokvari turnir incidentom, ALI kodeks je jači. Međutim, ispostavilo se da u kodeksu takav slučaj nije predviđen. Kome bi palo na pamet da zapiše  dva različita poteza? Ipak, Boleslavski je to učinio. Dan prije nastavka partije, Goglidze je otvorio kovertu i pokazao list partneru Boleslavskog – tamo su bila zapisana dva poteza: jedan lovcem 41.Le3 a drugi skakačem 41.Sc3-e4. Goglidze neumoljivo kaže: „U kodeksu piše: ‘Igrač mora zapisati svoj sledeći potez na listu u punoj notaciji’. Ja vidim ovde jedan potez, zapisan u punoj notaciji, i smatram ga odigranim u partiji. Da li se slažete?“ – pita on partnera. „Bože sačuvaj!“ – odgovara Kotov. „Ja sam samo ovaj potez razmatrao u analizi.“ Partija se završila remijem. A šta ako bi oba poteza bila zapisana punom notacijom?

Kodeks časti

– Pa, šahovski kodeks je divan dokument – rekoh.

On demokratski, ne ugrožavajući prava nikoga, uređuje odnose među partnerima i sa sudijom, bez uključivanja trećih strana. Pravno gledano, on je iznad krivičnog zakonika… – Kako to? Zar krivični zakonik ne garantuje prava? – Tamo je procedura složenija i ima više učesnika. Tu su istražitelj, tužilac, advokat, porotnici, ponekad čak i „telefonsko  pravo“. A sudija ne donosi odluku odmah. Ali, da li je sve predviđeno u kodeksu? Jer šahisti žive i komuniciraju ne samo tokom igre. Postoji i etika odnosa… – Šta je „etika“? – upita sin Sergeja Viktoroviča. – Etika je nauka koja proučava moral, moralnost. Ali takođe nazivamo i sistem normi ponašanja u međuljudskoj komunikaciji. Jel’ jasno? – Iskreno rečeno, ne baš.

– Pokušaću da objasnim. Recimo, pobjedio si. Radost te preplavljuje. Pa naravno! Čitava, dosledna partija, a na kraju odlična kombinacija. Pričaš o svemu tome bez daha, ali ne primjećuješ – da je protivnik igrao prilično dobro, da je tvoja kombinacija osporena: da nije požurio sa „očiglednim“ potezom, njegov pješak bi prvi došao do dame… Takvo brbljanje nije etično. A drugi put, recimo, izgubio si. „Čista slučajnost!“ – buniš se. „Pozicija je bila odlična, da nisam požurio, lako bih mogao pobediti. A na kraju, totalno grub previd!

Da, on samo tako, na previd, i može da me pobjedi… Ovo je tipično kršenje etičkih normi! A čak i tokom igre, ponekad se ponašaju neviteški. Na primjer, šahista jako kašlje – vjerovatno se prehladio, jadnik. Onda primjetiš: kašalj se posebno pojačava kada protivnik razmišlja o svom potezu. Ali kašalj potpuno prestaje kada dođe red na njegov potez. U šahovskom kodeksu nema zabrane pušenja tokom igre, ali danas se skoro nikad ne puši.

Ranije, znalo se pušiti, i ne samo cigarete ili cigare, već i cigarilose, često pokušavajući da se dim pušta prema protivniku… Pa koliko postoji načina da se djeluje na nervni sistem svog partnera! Jedan velemajstor, sećam se, imao je običaj da ispravlja položaj figura na tabli olovkom. U tom slučaju ne važi pravilo „dodirnuo si – igraj“, ne mora se reći „popravljam“. Dešava se i da šahista uzme figuru u ruku, drži je i vrati na mjesto, govoreći „popravljam“. Ili, na primr, sreću se ljubitelji koji traže da vrate potez čim protivnik odgovori. A neki nude remi više puta, slatko se smješeći, nadajući se da će se protivniku jednom dosaditi odbijanje.

Mnogi vole da razvlači partiju čiji ishod je jasan, računajući na grubu grešku ili direktnu podvalu. Takva igra izaziva nerviranje nervoznog partnera, i on često iz bijesa zaista napravi grešku.

I još jedan važan momenat. U šahovskom kodeksu nema ni riječi o zabrani dogovaranja o ishodu partije. Ali šta se može reći? Pa nema ništa.

Nema mogućnosti kontrole, a to da se dogovori dešavaju, nije tajna ni za koga.

— Pa šta, da li ćemo samo kritikovati ponašanje nečasnih šahista? Zar ne možemo smisliti ništa drugo?

— Smislićemo kako ne smisliti, — odgovorio je Nikolaj Fomič. — Sastavićemo kodeks šahovske časti. Tamo ćemo označiti etičke norme, nabrojati šta amateri šaha ne bi trebalo da rade tokom partije, prije i posle nje.

— Član prvi! — rekao je Sergej Viktorovič i diktirao: „Nemojte davati uvredljive komentare na račun partnera tokom igre, posebno ako je stariji od tebe“.

Ja, usput, već dugo planiram, — dodao je, obraćajući se meni, — da se izvinim zbog tih komentara koje sam dao tokom našeg prvog susreta. Naravno, nešto sam kasnio, otprilike tridesetak godina, ali nadam se da mi nećete zameriti? Sjećate se: o precima, psihičkom stanju…

— Ne sjećam se. I predlažem ukoliko dopuštaš, evo drugog člana: „Nemojte se ljutiti na različite šale koje razmenjujemo tokom igre, posebno ako su duhovite“. Uvjeren sam da osoba bez osjećaja za humor ne može biti dobar šahista!

— Pa zar ne preteruješ, Boris Samojloviču! — Nasmijao se Nikolaj Fomič. — Ja, na primjer, mogao bih čak i da navedem svjetskog šampiona, u čijim djelima nema ni trunke humora…

— Sačekaj malo, Nikolaje, — prekinuo ga je Sergej Viktorovič, — mi želimo da formiramo kodeks šahovske časti, a ti prelaziš na ličnosti. Mislim da smo već postavili početak – prva dva člana su već tu. Hajde da idemo dalje. — Stop-stop! Za koga je naš kodeks namenjen? Za šahovske amatere. Dakle, predlažem da im zajedno predložimo da sastave kodeks šahovske časti! Dakle, čitaoci, pišite u časopis „Šah u SSSR-u“. Sakupićemo sve vaše predloge i sastaviti kodeks u ime ljubitelja šaha.

(Kraj)