


Čuvši prvi put, — a bilo je to jako davno, — da Lasker pobjeđuje protivnike tako da koristi hipnozu, sanjao sam: da imam takav dar! Ne zato, naravno, da bih natjerao partnere da previde damu ili padaju u letargičan san razmišljajući o prvom potezu. Ne, borio bih se pošteno svom snagom (predratnom prvom kategorijom) — kad razmislim, i nekog od savremenih velemajstora bih nadmašio po igri. Ali ako bi u odlučujućoj partiji za izvođenje odlučujuće kombinacije trebalo da sugerišem protivniku neki jednostavan potez, onda…
Ipak, godine su prolazile, velemajstori među mojim partnerima nisu se pojavljivali, a kandidatima za majstore posegnuti za tako jakim sredstvima nije mi prijalo. Zato sam usput uspio da sakupim mali kolekciju partija (sada u njoj ima oko desetak primjeraka), koje bih mogao komentarisati samo… Vulf Mesing!
Posebno su mi ostala u sjećanju dva događaja, koja sam gledoa 1958. godine u Rigi. To je bio prvenstvo SSSR-a i istovremeno zonski turnir FIDE-a, četiri pobjednika koji su išli na međuzonski. Na sceni velike koncertne dvorane igrali su Averbah, Bronštajn, Geler, Korčnoj, Kotov, Petrosjan, Polugaevski, Spaski, Tajmanov, Talj… Pristojna postava, složićete se — deset šampiona zemlje, tri buduća svjetska šampiona!
Evo, tog dana Talj je igrao bijelim figurama sa Gelerom. Ne postigavši prednost u otvaranju, on je žrtvovao kvalitet da bi zakomplikovao igru, i postigao svoj cilj. Nije bez razloga neko rekao o njemu (već se ne sjećam tačno: ili Bronštajn, ili ipak ja?): „Talj vidi u tami i baca figure da bi razbio svjetlost logike“.
Sjedio sam u prvom redu, i sve se dešavalo ispred mene. Geler je živo šetao napred-nazad po sceni, a Talj je pratio njegov pažljiv pogled, ne obraćajući najmanju pažnju na poziciju.

Nakon nekoliko minuta, on — i dalje gledajući u Gelera i samo u njega! — igra potez 25. L:f6 i pritiska sat. Nije teško primjetiti da je bijelom bio na raspolaganju jak (na prvi pogled čudan) potez 25. Te7 — jer nakon povlačenja kraljice, nezaštićen je top na e1. Ali isto toliko je lako primjetiti da bi Geler jednostavno uzeo topa u odgovoru: 25… D:e7 26. de T:d4.
Dakle, Geler, videći da je partner odigrao potez, sporo prilazi tabli i, ne sjedeći za stolom, mirno uzima lovca pješakom, nakon čega Talj isto tako mirno igra 26. Te7. Samo je tada Geler sjeda na stolicu i primjećuje ono što vidi čitava sala: on ne može uzeti drskog topa zbog toga što se otvorila linija “g”, i bijela dama će se pomjeriti sa šahom — 27.Dg4, a zatim ide 28. de.
Geler po inerciji još igra 26… D:d6, ali posle 27. D:d6 L:d6 28. T:e1 odmah se predao. Međutim, uzimajući u 16. potezu kraljicom, on bi postigao remi bez posebnih muka: 25 … D:f6 26. D:f6 gf 27. d7 Te7 28. Lf5 c3 29. T:c3 Te:d7 30. L:d7 T:d7 31. Tc6 Td2 i tako dalje.
(Nastaviće se)