Zoran Radisavljević-Oda šahovskim šampionima

Oda šahovskim šampionima
autor: MK Zoran Radisavljević, Novi Sad

Šah je neobična sorta 
misaonog sporta 
i ima sjajne igrače 
poput Horta i Šorta. 

Pa ipak, dosta dugo 
šah beše bez vladara, 
zvaničnog prvaka 
koji svetskim šahom hara. 

Kad su šahisti konstatovali 
da im takva praksa ne valja, 
u Americi su organizovali 
meč za šahovskog kralja. 

 

Na spisku igrača s trona 
za početnog šampiona 
Vilhelm Štajnic je upisan 
i zasluženo krunisan. 

Za njega u šahu 
nije bilo zorta, 
pa je u jednom dahu 
pobedio Cukertorta! 

 

Emanuel Lasker je bio 
drugi šampion sveta, 
a titulu nije izgubio 
čak dvadeset sedam leta! 

 

Sjajnom borcu i taktičaru, 
filozofu i matematičaru, 
tvrd orah za zube 
stigao je s Kube. 

 

Laskeru rekoše „Danke“, 
jak si, al’ nema dileme, 
zbog pobede Kapablanke 
došlo je njegovo vreme! 

 

Hoze Raul je briljirao, 
u završnicama dominirao, 
pa se činilo da nema 
nikakvih većih problema. 

Međutim, taj miljenik žena 
ne beše čvrst k’o stena. 
U narednom meču je pukao, 
Aleksandar Aljehin ga je tukao. 

 

Taj fantastičan kombinator 
i pravi šahovski terminator, 
rusku dušu nije mogao skriti, 
pa je počeo previše piti. 

 

Holanđanin Maks Eve 
to je vešto iskoristio, 
al’ otrežnjeni Aljehin 
u revanšu ga je slistio! 

Vremenom je Eve shvatio 
da mu u šahu sve teže ide, 
no nije zbog toga patio 
i postade predsednik FIDE. 

 

Aljehinovo šampionsko doba 
prekinuto je nakon rata. 
Ispratili su ga do groba 
i napravili turnir kandidata. 

Počela je era Mihaila Botvinika, 
mada je imao dostojnih protivnika. 
Bronštajna je, recimo, sredio, 
a nije ga u meču čak ni pobedio! 

 

Gubio je potom od Smislova i Talja, 
pa u revanšima vraćao titulu kralja. 
Na tronu je bio sve do onog dana 
kad ga je zamenio kralj iz Jerevana. 

Vasju Smislova pamtimo 
kao prefinjenog igrača. 
Mogli smo da ga pratimo 
i kao operskog pevača. 

 

Od Mihaila Talja, „Gusara iz Rige“, 
u šahu nije bilo većeg boema. 
Njegove su žrtve zabeležile knjige, 
većeg napadača verovatno nema. 

Kada mu je alkohol uništio jetru 
mirno je pošao u susret svetom Petru. 
Bio je igrač kojim šah se diči 
u svakoj anegdoti i zabavnoj priči! 

Tigran Petrosjan, heroj Jermena, 
takođe je mnogo pohvala zaslužio. 
Granitnom odbranom, čvrstom k’o stena, 
ovu drevnu igru je najviše zadužio. 

Hladnokrvnom igrom rešavao je tenziju 
i poslao Botvinika konačno u penziju. 
K’o orao s Ararata visoko se vinuo,  
ali je, nažalost, prerano preminuo. 

 

Naredni prvak je Boris Spaski bio, 
za titulu se, bogme, vraški namučio. 
Podario je mnogo lepih ideja 
taj džentlmen i uzor fer-pleja.  

Meča Spaski – Fišer svak se rado seća, 
taj duel je nazvan „Meč stoleća“. 
Spaski je na početku s 2:0 poveo, 
al’ Fišer se na Islandu ipak bolje proveo. 

 

Večitu enigmu kreirao je Bobi, 
kako takav čudak da moćne Ruse zdrobi? 
Mogao je šahu podariti još više, 
ali i ovako legenda se piše.  

Anatolij Karpov, zvani Tolja, 
dvanaesti je vladar šahovskih polja. 
Meč s Fišerom strpljivo je čekao, 
ali bez borbe krunu je stekao. 

 

Prolio je potom Tolja mnogo znoja 
da odoli naletima Viktora Korčnoja. 
Gde god je igrao ubedljivo je slavio 
sve dok se Kasparov nije pojavio.  

Garija i Tolju, u mečeva čak pet, 
posmatrao je s pažnjom šahovski svet. 
Bitke te dvojice šahovskih asova 
napeto smo pratili stotinama časova. 

Usledili su potom raskol i kriza, 
te rascep na dva dela vladajućeg niza. 
Kasparov je napravio svoje udruženje, 
osuvši po FIDE drvlje i kamenje. 

Karpov je pak ostao pod okriljem FIDE 
ne želeći da putem svog rivala ide. 
Imali smo i nekih „instant“ šampiona 
koji su stigli do manje vrednog trona. 

 

Aleksandar Halifman, Ruslan Ponomarjov, 
Rustam Kasimdžanov i Veselin Topalov 
bili su svi redom odlični igrači, 
al’ Kasparov tih godina ipak znatno jači. 

 

Daleko značajniji za našu temu 
jesu prvaci po klasičnom sistemu. 
Vladimir Kramnik, četrnaesti po redu, 
nad Garijem je odneo veliku pobedu. 

„Ledeni čovek“, kako ga još zovu, 
odoleo je Leku, a zatim i Topalovu. 
Bugarskom asu Kramnik je zasmetao 
zato što je često do toaleta šetao! 

 

Petnaesti šampion i vrhunska klasa 
bio je slavni „Tigar iz Madrasa“. 
Višvanatan Anand je stigao do krune 
uz podršku ljupke supruge Arune. 

Dok je Indijac na tronu obitavao 
Magnus Karlsen polako je stasavao. 
Čudesna je priča tog šahovskog ptića, 
supertalentovanog norveškog mladića. 

Karlsenu je zbilja teško naći manu, 
u meču je nadigrao i sjajnog Karuanu. 
Karjakin mu je bio opasno zapretio, 
a Nepomnjaščija je s lakoćom osujetio. 

Naposletku reče da nema motiva, 
možda želi više van šaha da uživa? 
Kako god bilo, napustio je tron, 
a Ding Liren je postao novi šampion. 

Šta možemo reći na kraju, 
kakav nam utisak ostavlja Ding? 
Veoma je jak, al’ šahisti znaju 
da je Magnus pravi „king“. 

Šta će biti dalje, pokazaće vreme, 
mnogi šahisti ka prestolju streme. 
Vode bitke ljute, u zanosu plamte, 
a na kraju, zna se – šampione pamte! 

   

Zahvaljujem autoru Zoranu Radisavljeviću na ‘Odi šahovskim šampionima’ i usput da iskoristim priliku i poželim mu sretan rođendan (16. april)!