Sultan Khan-Indijski sluga koji je postao šahovski šampion Britanske imperije (14.nastavak)

DIO III

Evropa

POGLAVLJE 8

Međunarodni timski turnir u Hamburgu 1930

„Za sve koji su navikli na ravnodušnost kojom se gleda na šahovske događaje u Engleskoj, otvaranje turnira bio je čudan i inspirativan prizor. Dok smo se okupljali za turnir prvog dana, stotine ljudi su se nizali ulicama koje vode do Kongresne dvorane, nestrpljivo i znalački pokušavajući da pronađu poznata imena.’ – William Winter

Sećanje William Wintera pokazuje prestiž koji je šah uživao u njemačkom društvu. Turnir je u velikom stilu organizovao Hamburger Schachklub, koji je proslavio svoju stogodišnjicu, u sjajnoj Provinzialloge von Niedersachsen – velikoj masonskoj loži – koja je bila dovoljno velika da primi sve timove u svojoj glavnoj dvorani.
Ovo je bio treći događaj te vrste koji je kasnije postao poznat kao Šahovska olimpijada. Prvi je održan u Londonu 1927., drugi u Hagu 1928. i oba je dobila Mađarska.
Događaj je privukao mnoge od vodećih svjetskih igrača, usprkos nedostatku novčanih nagrada. Svjetski šampion, Aleksandar Aljehin, odigrao je devet partija za Francusku sa 100% rezultatom, iako je izbjegao jače timove, preferirajući, kako je objasnio, da ne utiče na borbu za prvo mesto; ali je možda samo želio da izbjegne bilo kakvu opasnost. Kubanski tim nije učestvovao, ali se pojavio Kapablanka, želeći da se sastane sa delegatima na kongresu Međunarodne federacije echecs (FIDÉ) kako bi ponovio svoj zahtjev za revanš meč protiv Aljehina.
Učestvovalo je 18 timova, koji su igrali turnir, što je rezultiralo napornim rasporedom tokom dvije sedmice jer je moralo biti odigrano nekoliko dana po dva kola. Mečevi su se odvijali na četiri table, a svaka ekipa je imala po jednu rezervu. Turnir je bio odlična prilika za Khana da se isproba protiv nekih od najboljih igrača svijeta, uz podršku i savjete svojih britanskih saigrača, Thomasa, Yatesa, Wintera i Tylora.

Britanski tim je po prvi put preimenovan u tim ‘Britanske imperije’, tako da je Sultan Khan mogao biti uključen bez postavljanja neugodnih pitanja. Za zapisnik, u takmičenju nije bilo indijskog tima.
Da li je bilo kritika na račun Khanovog izbora za britanski tim? Svakako nema u britanskim šahovskim časopisima i novinama. Postojao je snažan sportski presedan za njegovo uključivanje: Sir Ranjitsinhji Vibhaji Jadeja, indijski princ, poznatiji kao ‘Ranji’, jedan od najuspješnijih udarača kriketa svih vremena, predstavljao je Englesku između 1896. i 1902. Zaista, Sultan Khan je bio ponekad opisivan kao ‘šahovski Ranji’ u novinskim člancima. Ranjijev nećak, Duleepsinhji, takođe je igrao kriket za Englesku od 1929-1931 – što se poklapa sa vremenom borvka Sultana Khana u Londonu.
Sve dok su se Indijci prilagođavali britanskoj kulturi, tada je Britanija bila inkluzivna. Više od toga, bili su ponosni što su Indija i Indijci bili dio Imperije i dio društva. Stereotipne ideje o tome kako bi Indijac trebao izgledati i ponašati se često su projektovane na Sultana Khana, ali šahovska scena mu je bila dobrodošla. Mora da je britanskom šahovskom timu bilo teško da se nađe sa novom gornjom tablom, ali ne mogu da nađem ni pomena animoziteta prema Khanu; ustvari bilo je suprotno – ostatak tima mu je bio podrška. Kanova ličnost bi igrala ulogu u tome. U čudnim prilikama kada postoje njegovi direktni citati, on je uvijek bio skroman u pogledu svojih dostignuća i sve samo ne oštar u svojim stavovima. ‘Nema više skromnog ili popularnog igrača’, bio je sjajan komentar nakon jedne od njegovih kasnijih pobjeda na turniru.
Kako su ga protivnici tretirali? William Winter kaže da je „…njegov nedostatak bilo kakvog razumljivog jezika iznervirao neke rivale. „Kojim jezikom govori vaš šampion?“ viknuo je Austrijanac Kmoch, nakon što je njegova treća ponuda za remi dočekana samo uz Sultanov blagi osmijeh. “Šahovskim jezikom” odgovorio sam, i tako se pokazalo, jer je u nekoliko poteza austrijski šampion morao da preda partiju.’
Ovo je još jedan slučaj kada je Winter, pisajući nekoliko decenija kasnije, pogrešno upamtio činjenice: Khan je igrao protiv Kmocha, ali je partija završena remijem. Vjerovatno nikada nećemo saznati ime Khanovog protivnika u ovoj anegdoti, ali priča je u svojoj suštini uvjerljiva: u ovom trenutku Khanov engleski je još uvijek bio loš i uvijek je pokušavao da izvuče što je više moguće iz pozicije.

Šahovski dopisnik Timesa je pratio događaj i smatrao da bi aktuelne šampione, Mađarsku, bilo teško pobijediti, ‘Ali nisam bez nade da će se tim Britanskog carstva… pokazati jednakim zadatku da donese pehar kući. U svakom slučaju, neće biti ničega što bi opravdalo žalbu pesimista, od kojih je jedan saslušan u Scarboroughu kako tvrdi da, kao i obično, engleski igrači ne mogu ništa protiv stranca.’
U stvari, pesimisti su svoje gledište potvrdili već u prvom kolu kada se tim Britanske imperije borio protiv Njemačke. Khan je bio na tabli 1, imao protivnika njemačkog šampiona Ahuesa kojeg je pobijedio prije nekoliko sedmica.

„Naravno da su veće mase, a gomile je točan opis, bile oko stola za kojim se Britansko carstvo borilo protiv Njemačke i gdje je Poljska bila u borbi sa Mađarskom.“ (The Times)

…..

„Eine schreckliche Niederlage“ („užasan poraz“) bio je opis ove partije u zvaničnoj knjizi turnira. Nisu pogriješili.
Ahuesovo pametno otvaranje istaklo je Khanovo neiskustvo. Tim Britanske imperije ubjedljivo je poražen od Njemačke sa 3-1, ali su se vratili u 2. kolu porazivši slabu norvešku ekipu sa 3½-½. Khan je lako pobijedio nakon što je njegov protivnik napravio jednostavnu taktičku grešku. Njegov protivnik u 3. kolu bio je jači, ali je i napravio užasan previd, ovoga puta direktno u otvaranju.

……..

Zatim je u 12. kolu igrao protiv Akibe Rubinsteina, s kojim je imao titansku borbu u Scarboroughu. Ovom prilikom Khan je igrao sumnjivo otvaranje i bio je nadigran. Rubinštajn je bio u odličnoj formi na Olimpijadi, postigao je 13 pobjeda i 4 remija u 17 partija i osvojio specijalnu nagradu od 60 maraka za najbolji pojedinačni nastup.
Khan je u posljednjim kolu remizirao protiv Kashdana iz Amerike i Stahlberga iz Švedske, oboje perspektivnih mlađih igrača, i pobijedio Abramaviciusa (Litvanija), Apsenieksa (Letonija) i Taubmanna (Rumunija).
Ova posljednja pobjeda bila je Khanova najbolja partija u kasnijim kolima. Illustrated London News, 13. septembra 1930., prikazao je ovu partiju uz ovu bizarnu ocjenu njegovog stila:

„Mir Sultan Khan, koji je igrao na prvoj tabli za Britaniju u Hamburgu, u potpunosti se opravdao kao britanski šampion i ućutkao one kritičare koji su njegovu pobjedu u Ramsgejtu smatrali „pogrešnom“. U njegovom šahu nema mnogo zabave; Njegova šahovska igra nije previše vesela; igra ozbiljnu, odlučnu igru, i u pobjeđivanju koristi metode brutalne jednostavnosti. Partija koja slijedi dobar je primjer njegovog stila, u kojem uzalud tražimo filigran i arabesku obično povezanu s Hindustanom.“

Konačni rezultat Sultana Khana na Olimpijadi bio je 9 pobjeda, 4 remija, 4 poraza i bio je dobro prihvaćen u britanskoj štampi. Njegova igra je napredovala.
Na početku je redovno igrao Sicilijanku Löwenthala i Daminu indijku, u čemu je pokazao pristojno poziciono razumijevanje. Primjetno, u oba slučaja je shvatio da mu višak pješaka u centru može dati dugoročnu prednost.
Generalno, bio je manje nepromišljen sa svojim pešačkim napredovanjima – protiv Pokornijeve Aljehinove odbrane odigrao je kontrolisan i odgovoran napad.
Njegova volja za pobjedom donijela je više poena nego što je izgubio. Ovaj preduzimljivi duh bio je utoliko izvanredniji s obzirom na to da nije imao dana odmora na čitavom događaju: odigrao je svih 17 partija, uključujući dva dana sa po dva kola. Sir George Thomas se razbolio usred turnira i bio je primoran da propusti nekoliko partija, a kako je britanski tim imao samo jednog rezervnog igrača (Tylor), Khan nije mogao da se odmori. Osim toga, igrao je dobro.
Khan je sigurno bio iscrpljen – iako se to nije posebno vidjelo u njegovoj igri. U stvari, tako koncentrisan šahovski period dao mu je neprocjenjivo iskustvo, posebno što je imao svoje saigrače koji su mu pomagali u pripremama i savjetima.
Negativna strana svega bilo je nekoliko katastrofalnih poraza gdje je zatečen u otvaranju, a Rubinstein ga je nadmašio u svim fazama igre. Drugim riječima, još je bilo dosta mjesta za poboljšanje.
Konačni rezultati na turniru: Poljska 48½, Mađarska 47, Njemačka 44½. Tim Britanske imperije završio je na osmoj poziciji sa 40½ poena.

-Nastaviće se-