Sultan Khan-Indijski sluga koji je postao šahovski šampion Britanske imperije (13.nastavak)

Scarborough 23. juna – 4. jula 1930

Kako se u julu u Hamburgu održavao Međunarodni timski turnir, Britanska šahovska federacija odlučila je da ne održava nacionalno prvenstvo, već da organizuje Kongres u junu sa međunarodnim turnirom kao glavnim događajem. Strani igrači koji su bili pozvani bili su Rubinstein, Maroczy, Grünfeld, Colle, Ahues i prvobitno Tartakower – ali on je morao da se povuče zbog bolesti i zamijenila ga je Vera Menchik, svjetska prvakinja za žene. Yates, Thomas, Winter, Sergeant, Michell i Sultan Khan činili su „britanski“ kontingent. Ovo je bio težak test za Khana jer je, osim nekoliko klupskih partija i simultanki, ovo bio njegov prvi turnir u posljednjih 11 mjeseci – nemamo podataka da se takmičio tokom povratka u Indiju. Da li bi mogao da odgovori onima koji smatraju da je imao sreće na prošlogodišnjem britanskom prvenstvu? Kako bi prošao protiv dva najbolja britanska igrača, Yatesa i Tomasa, koji su obojica bili odsutni?

Kao i prošle godine bilo je veliko interesovanje za Khana. Kako su jedne novine napisale: „Jedna od najromantičnijih figura na turniru će biti  s turbanom Mir Sultan Khan, koji je […] došao u Englesku prošle godine i odmah osvojio britanski šampionat. On je kulturan i nesumnjivo jak igrač, koji se posebno ističe u završnici, gdje orijentalna suptilnost daje dobru podlogu.“

Kao što smo već vidjeli, stereotipi koji se projektuju na Khana nisu sasvim tačni. Mora da mu se nije svidjela pažnja koju je dobio u Ramsgateu i nastojao je da se asimiluje usvajajući zapadnjačku odjeću. Kako je kasnije objavljeno:

‘Ispostavilo se, međutim, da je za ovu priliku Sultan Khan napustio svoju slikovitu indijsku nošnju i pojavio se u evropskoj odjeći koja mu divno stoji.’ Khan je lako savladao engleskog amatera, E.G.Sergeanta, u prvom kolu, što je potvrda njegove forme od prošlog ljeta.

……..

Britanski šahovski magazin je objavio:

„Prvu nagradu je zasluženo osvojio E.Colle, koji je igrao najjači šah na turniru. Hrabra strategija ima samo jedno pravo opravdanje – vrhunsko vladanje taktikom. To sve Colle ima; a njegov stil, iako nije fantastičan ili bizaran, pokazuje onaj dodir nezavisnosti koji je autentični znak majstorstva…
Najviše je zapanjio uspjeh Sultana. Poznavanje evropske tehnike nije očekivana od onoga ko još prošle godine nije mogao da čita evropske knjige; zato prva partija Indijca, posebno crnim figurama, ima trenutke koji lede krv u žilama.
Razgovarajući o ovim opasnostima s filozofskom smirenošću, on pruža spektakl sa izvjesnom strašnom fascinacijom za sve koji misle da Nebo šalje šah, a Đavo šalje analitičare.’

Kako se Khanova igra razvijala od prošle godine? Sa crnim figurama je isprobavao nova otvaranja – Sicilijanku sa 4…e5 protiv Yatesa i Cambridge Springs – ali njegovo neiskustvo s njima je bilo evidentno. Njegova partija protiv Wintera je bila katastrofa i trebao je izgubiti od Michella.
Ništa manje opasna nije bila ni njegova igra bijelim figurama. Izgubio je u otvaranju protiv Colleove Aljehinove odbrane i još je igrao zastarjelu Centralnu igru protiv Tomasa.

Uglavnom, još uvijek nije dobro pazio na svog kralja (nasuprot Winteru, Maroczyju, Colleu), a ponekad je bio brzoplet sa svojim pješačkim napredovanjima u otvaranju (protiv Wintera i Collea). Primjetno je da su to bile oblasti igre koje su vođene ‘zapadnim’ pravilima (rokada i napredovanje pješaka za dva poteza). Još je sticao iskustvo sa ovim njemu stranim konceptima.
Khan je pokazao ogromnu borbenost, odigravši samo jedan remi u jedanaest partija. Nije se plašio svojih slavnih protivnika – ni engleskih igrača koji su mu trebali biti nadređeni, ni iskusnih kontinentalaca – i uvijek je bio spreman na rizik kako bi igrao na pobjedu. Ovo bi moglo biti vrlo pozitivno, na primjer, fino poziciono žrtvovanje pješaka protiv Thomasa; ali ponekad je gubio objektivnost – protiv Rubinsteina, Maroczyja i Collea. Možda nije slučajno da su ga tri najjača igrača, svi iz kontinentalne Evrope, uspjeli saplesti.
Njegova volja za pobjedom takođe je došla do izražaja u njegovim dugim završnicama protiv Ahuesa i Michella u kojima je pokazao odličnu tehniku.
Khan je djelimično odgovorio kritičarima koji su sumnjali u njegove sposobnosti nakon pobjede na prošlogodišnjem britanskom prvenstvu. U konačnom plasmanu bio je jasno ispred britanskog kontingenta i savladao je prvu dvojicu, Yatesa i Tomasa. Njegovi porazi su pokazali da su kontinentalni šahisti igrali sa sofisticiranošću koja je, uglavnom, bila malo iznad njegove. Ipak, bilo je znakova razvoja i Scarborough ga je odlično pripremio za Međunarodni timski turnir u Hamburgu koji je trebao početi za nešto više od nedjelju dana.

-Sutra nastavak-