EVGENIJ ZAGORJANSKIJ
Izdavač: “FIZKULTURA I SPORT”, Moskva, 1980
Harvicova simultanka naslijepo ostavila je utisak taktičke neuspješnosti, nespretnih pokušaja. Tih dana se proširio zajedljiv epigram;
Majstore Harvic, ne!
Ti nisi dostigao Morfija,
Imitirao si ga glupo,
Mislio si da stvaraš original,
A stvorio si samo karikaturu…
Autor ovog epigrama ostao je nepoznat.
U ponedjeljak ujutro, prvi put nakon bolesti, Pol se uspravio iz kreveta, a Edž ga je pratio do susjedne sobice gde je trebala da se odigra partija. Andersen je gledao na blijedog i mršavog Pola sa ljutitim saosjećanjem, ali nije bilo drugog izlaza.
Za pet minuta već je bilo odigrano prvih pet poteza. Pol je igrao bijelim figurama, odlučio se za Evansov gambit, ali ga je odigrao suviše hrabro. Andersen se odlično branio, postepeno sticao prednost i pobjedio partiju.
Kasnije, Pol je često navodio ovu partiju kao primjer duboke i originalne strategije. Pored toga, Pol je počeo sumnjati u ispravnost Evansovog gambita uopšte i odlučio da ga više ne primjenjuje, barem ne protiv Andersena. Bez obzira na poraz, Pol je prvu partiju lako prebrodio i do večeri se osjećao znatno bolje. Poraz ga uopšte nije zabrinuo; navikao je da gubi prvu partiju i smatrao je to normalnom „cijenom“ upoznavanja sa novim protivnikom.
„Važna je ne odigrana partija, već one koje dolaze!“ – s osmjehom je rekao Pol zabrinutom Edžu.
U drugoj partiji, bijelim figurama je igrao Andersen. Pol je očekivao Evansov gambit – ali to se nije dogodlio. Andersen je radije izabrao zatvorenu špansku partiju, gdje su svi taktički putevi bili čvrsto onemogućeni. Uskoro je partija završena remijem.
Trećeg jutra, Pol je prvi put izgledao zdravo; njegove oči su povratile kreolsku živost i sjaj, smijao se. Pol je odlučio da isproba Špansku partiju. Međutim, umjesto sporog manevrisanja, krenuo je u napad s takvim bijesom i žestinom da je Andersen bio zatečen. Partija se završila za nešto više od sat vremena, za samo 20 poteza.
Da bi uštedjeli vrijeme, Andersen je predložio da odmah počnu četvrtu partiju. Pol je pristao. Andersen je odigrao Špansku partiju bijelim figurama – i opet je pruski šampion bio poražen. Nakon toga, Španska partija se nije igrala u meču.
Nakon toga, Pol je pobjedio u petoj, šestoj i sedmoj partiji, ukupno pet partija zaredom. Osmu partiju su završili remijem, devetu je Pol dobio munjevitom brzinom, u sedamnaest poteza.
Desetu partiju Andersen je uspio da dobije posle dugog i upornog manevrisanja u 77. potezu.
Sa svojim uobičajenim melanholičnim humorom, rekao je Edžu: „Morfi mene pobjeđuje za 17 poteza, a ja njega – za 77. Međutim, to je normalno…“
Andersen je bio potresen, teško je podnosio svoj poraz, iako se ponašao besprekorno korektno. Razmažen dugogodišnjim pobjedama, sada je imao neobičnog, misterioznog protivnika. Natjerao ga je da igra neku novu igru koja mu se nije sviđala, a pokušaji igranja u svom uobičajenom stilu dovodili su do trenutnih i munjevitih poraza.
Andersenova ogromna kombinatorna nadarenost u ovom meču ostala je neotkrivena – Pol jednostavno nije dozvoljavao da kombinuje, prisiljavao ga je na manevrsku igru u kojoj je bio primjetno jači od Andersena.
„To samo govori da igra kao Laburdone,“ ironično je rekao Andersen Edžu. „Zapravo igra mnogo bolje!“
U drugoj prilici, Andersen je rekao u prisustvu nekoliko majstora: „Nijedna budala neće igrati otvorene igre protiv Morfija kako ne bi pao pod jedan od njegovih strašnih napada. Problem je samo u tome što se u zatvorenoj igri ispostavlja još jači!“
U kafeu „De la Režans“ nakon završetka meča, Andersen je javno izjavio:
„Gospodin Morfi uvijek pravi ne samo dobar, već obavezno najbolji potez. Mi, s druge strane, pravimo samo dobre poteze, a zbog toga i gubimo. Niko ne može očekivati protiv njega ništa više od jedne-dvije slučajne pobjede u meču.“
Ali, jedan od prisutnih se pobunio: „Ali, gospodine Andersen, ne čini li vam se da sada igrate lošije nego što ste igrali protiv Dufrena (Jean Dufresne)?“
„Ne!“ protresao je teškom glavom pruski šampion. „Ne igram lošije. Ali Morfi mi jednostavno ne dozvoljava da igram bolje. Sa ovim čovekom je borba besmislena, on je previše jak za mene. On je precizan i besprekoran kao mašina, a ja sam samo običan smrtnik…“
(Nastaviće se)