Argentinac koji je trenirao šahiste Venecuele
Julio Bolbočan (Bolbochan) rođen je 10. marta 1920. godine u Buenos Airesu. Julio je otkrio šah sa 5 godina, posmatrajući igru starijeg brata Jakoba, koji je bio stariji 14 godina. Stariji Bolbočan je nekoliko puta postao prvak Argentine (prije nego što su 1939. godine mnogi poznati šahisti tamo ostali), nastupao na Olimpijadama, a nakon rata dobio je titulu međunarodnog majstora. Naravno, zajedničke aktivnosti sa Jakobom mnogo su pomogle mlađem bratu. Već sa 12 godina, Julio je osvojio juniorsko prvenstvo zemlje.
Godine 1938. Bolbočan zauzima četvrto mjesto na prvenstvu zemlje, a tri godine kasnije postaje nacionalni majstor nakon uspješnog nastupa na turniru u Mar del Plati, okupljajući najbolje igrače Južne Amerike. Svjetsko priznanje Bolbočan je stekao na turniru u La Plati (1944), gdje je zauzeo treće mjesto iza Migela Najdorfa i Gideona Štalberga, igrajući nerješeno sa obojicom.
Braća Bolbočan zablistala su na prvenstvu Argentine 1946. godine – Julio je pobjedio, a Jakobo je zauzeo treće mjesto. Dvije godine kasnije, Julio je potvrdio svoj rezultat novom pobjedom na nacionalnom prvenstvu. Godine 1947. ekipa kluba La Plata pobijedila je njujorški tim u meču, a Bolbočan je igrao nerješeno sa višestrukim šampionom SAD Arnoldom Denkerom.
Najdorfa, koji nije igrao na poslednjim prvenstvima zemlje, izazvao je novi šampion Argentine, ali, usprkos hrabrim obećanjima, Migelu nije uspjelo da postigne potpuni uspjeh. Meč je protekao u izjednačenoj borbi, ali pri rezultatu 4,5:4,5, višegodišnji vođa Argentina ipak je dobio odlučujuću partiju.
Od 1950. godine, Julio Bolbočan sedam puta je igrao za nacionalni tim Argentine na Olimpijadama – 3 puta postao je osvajač srebrne medalje, a jednom bronzane. Na svom prvom Turniru nacija, Julio je osvojio zlatnu medalju na drugoj tabli. Pobjedom Bolbočana završen je južnoamerički zonski turnir 1951. godine.
Međutim, nije išlo glatko s međuzonskim turnirima za jednog od najboljih šahista Amerike. 1952. godine u švedskom gradu Salčobaden, uspio je da odigra samo početnu partiju sa Gelerom i ozbiljno se razbolio, napustivši turnir. FIDE ga je proglasila kandidatom za sledeći međuzonski turnir zajedno s velemajstorima Kotovom i Pircem, i zato se Bolbočanu u zonskom turniru 1954. godine u Buenos Airesu činilo mogućim da ne igra. Naredne godine na vrijeme je došao u Geteborg, ali je kongres FIDE, koji se istovremeno održavao, odlučio da kandidate neće pustiti na turnir i da će smanjiti broj učesnika. Tako je argentinski šahista prešao čitav svijet kako bi odigrao jednu – jedinu partiju na dva međuzonska turnira!
Ipak, na narednim takmičenjima Bolbočan je potvrđivao svoju visoku klasu: na meču SSSR – Argentina (1954) igrao je nerješeno sa Polom Keresom 2:2, 1956. godine osvojio je prvenstvo u Mar del Plati. Ali majstor je imao porodicu, morao je zarađivati za život. Nakon smrti Roberta Graua, Julio je vodio šahovsku sekciju u novinama „La Nacion“. Zaposlio se kao trener u šahovskom klubu Buenos Aires, pomagao je Oskaru Panu na njegovom juniorskom šampionatu sveta koji je bio pobjednički, brinuo se o mnogim argentinskim talentima.
Nakon četvorogodišnjeg odmora od šaha, Bolbočan se sjetio svojih ambicija: drugo mjesto na prvenstvu Argentine i prvo na zonskom turniru (1960). Konačno je odigrao međuzonski turnir, završivši ga sa 50% rezultatom. Kvalifikovao se u oštroj konkurenciji sa Enrikeom Mekingom i Oskarom Panom i na međuzonski-1967, ali argentinska šahovska federacija nije izdvojila novac za putovanje svog zaslužnog šahiste…
Nakon Olimpijade 1970. godine, Bolbočan je potpuno napustio takmičenja i uskoro otputovao da trenira u Venecuelu. Za 20 godina rada sa venecuelanskim šahistima nagrađen je Ordenom oslobođenja prvog reda. Zahvaljujući saradnji sa poznatim šahistom, u zemlji su se pojavili internacionalni majstori Julio Ostos, Antonio Fernandes i Antonio Palasjes. U mnogočemu je upravo trud Bolbočana doveo do stvaranja uslova za pojavu u Venecueli velemajstora Eduarda Iturizage.
Tokom karijere, Bolbočan je imao tri remija sa Vaslijem Smislovom, dva remija sa Tigranom Petrosjanom, susrete sa Mihailom Taljem, Robertom Fišerom, pobjede nad Maksom Eveom i mnogim poznatim sovjetskim velemajstorima. 1977. godine, FIDE mu je dodijelila titulu „počasnog velemajstora“ – za prethodne zasluge.
„Bolbočan je uvek bio skroman, malo govorljiv, možda malo stidljiv, obdaren beskrajnim strpljenjem“, pisao je o njemu njegov učenik Oskar Pano. Poznati šahista i trener preminuo je 28. juna 1996. godine u Karakasu.
Grupa ljubitelja šahovske literature
Sergej Alpački · Iz ciklusa „Međunarodni šahisti“
Argentinac koji je trenirao šahiste Venecuele.
-Preneseno sa fejsbuka-