Denis Lazavik – najsjajniji bjeloruski predstavnik novog šahovskog talasa i svih njenih trendova. U julu 2021. godine ovaj mladić je postao najmlađi velemajstor u istoriji zemlje, osvojivši ovu titulu sa 15 godina i 7,5 meseci!
U školi i kod kuće
-Izvini, Denis, ali prvo pitanje za tebe nije o gambitima i središnjici, već o školskom dijelu: kako ide u školi?
Denis Lazavik-U decembru gotovo da nisam bio u školi- nastupao sam u Torontu i Samarkandu. A u januaru je došlo vrijeme za prvenstvo Belorusije – morao sam produžiti zimski raspust malo.
-Ali imaš 17 godina i ideš u završni razred! A šta je sa centralizovanim testiranjem, ispitima, upisom? Kao što bi moja mama rekla: šta ti misliš o sebi?!
Denis Lazavik-I moja mama tako govori. Ali ja mislim isključivo o šahu. Sjećam se da ste me i prošle godine tokom intervjua na istu temu pitali, ali niste dobili ništa konkretno. Nećete ni sada: što se tiče budućeg obrazovanja, još ništa nisam odlučio. Mama, naravno, brine da ne ostanem bez posla kasnije, i kaže da čovjek treba da ima zanimanje. Predlaže bar nešto da upišem na fakultetu.
-A ti?
Denis Lazavik-A ja, iskreno, ne bih uopšte išao nikuda. Nemam strah u vezi sa budućnošću, potpuno sam posvećen šahu i upravo u njemu vidim svoj razvoj. Meni je čak i sada veoma teško uskladiti treninge i turnire sa školovanjem, a visoko obrazovanje će zahtjevati još više pažnje i vremena. Gdje da ga nađem? Učenje samo radi diplome nije opcija, ne vidim svrhu. Zato još uvijek ne znam.
-Da li si odlikaš u školi?
Denis Lazavik-Poslednje tri godine više vježbam i igram nego što učim, ocjene su primjetno pale. Ali hvala nastavnicima i rukovodstvu – oni su divni: pomažu, izlaze u susret, razumiju. Iako postoje i vrlo principijelni mentori koji ne prave popuste. Na primjer, u vezi sa ruskim jezikom i književnošću. U biologiji. Tu je veoma teško, moram mnogo da učim. Ali u globalu, sve je u redu, školski program, iako bez posebnog sjaja, izvršavam.
-Da li tvoji školski drugovi znaju o tvojim šahovskim uspjesima?
Denis Lazavik-Čuli su. Imam prilično korektan odnos s njima, imam prijatelje, ali ni sa jednim ne njegujem veliko prijateljstvo. Po prirodi sam introvertiran, više volim samoću, da budem sam.
-Da li si humanista ili su ti bliže fizičko-matematičke nauke?
Denis Lazavik-Ako biram, onda su mi fizika i matematika bliže srcu. Do devetog razreda matematiku sam znao veoma dobro, lako mi je išla i bila je interesantna. Sada sam malo zapustio.
— Koliko vremena dnevno posvećuješ šahu? Sjećam se da sam isto pitanje postavio najpoznatijem velemajstoru u istoriji beloruskog šaha, Borisu Gelfandu, a on mi je odgovorio citatom velikog fudbalera Pelea: „Treniram sat vremena dnevno, a ostatak vremena razmišljam o fudbalu.“
Denis Lazavik— Prosječno oko pet sati. Ako redovno idem u školu i radim domaći, onda, kao što razumjete, ostaje mi samo noć za šah. A tu su još i treninzi, pripreme za turnire. Ukratko, šah zauzima značajan dio mog života. Ali naravno, nisam neprestano usredsređen na njega.
— Serija „Slovo pačana“ koja je postala popularna, nisi je propustio?
Denis Lazavik— Ne pratim filmove i muziku. Nemam ni mogućnosti ni velike želje da trošim vrijeme na to. Radni dani su mi gotovo raspoređeni po minutama, a vikende je bolje provesti s porodicom negdje. Ali, može se reći da se to dogodilo slučajno: mnogo ljudi je govorilo o toj seriji, moja djevojka predložila da je pogledamo. Ona me obrazuje u tom smislu: „Pogledaj ovo, poslušaj ovo.“ Nedavno sam se upoznao i sa grupom Nirvana. Prije toga o njima nisam ništa znao, mada sam čuo nešto o Kurtu Kobejnu.
— Pa, kako ti se svidelo gledanje serije? Da li je ostavila utisak ili je to besmislica?
Denis Lazavik— Interesantno. Iako mi je teško donijeti zaključke iz onoga što sam vidio. Ono što mi je prvo zapalo za oko – u seriji nema nijednog pozitivnog lika, dobrog karaktera. Samo mrak, mračan zaplet s negativnim emocijama. Više volim crtane filmove, tamo je odmah sve jasno: ovaj je dobar, onaj loš, možete izvući zaključke i izvući pouku. Ali ovde čak i ne znam…
— Ali, zamisli, takva vremena su stvarno postojala! I to su ona vremena koja mnogi apologeti liberalnih vrednosti i sloboda danas pokušavaju romantizovati kada govore o divljim devedesetim. Jesi li ikada morao da se boriš? U školi? Na ulici? Ispred prodavnice, kada huligani pokušaju da ti otmu novac?
Denis Lazavik— Ne mogu se sjetiti. Možda u osnovnoj školi. Ali to je teško nazvati tučom, ako sudimo prema seriji „Slovo pačana“. Samo lagani nesporazumi, nerazumijevanje – potukli se i razišli.
— Ti nisi potpuno, iz šahovske porodice, zar ne?
Denis Lazavik— Potpuno tačno. Tata je običan vozač, mama radi u vrtiću. Ali oni me veoma podržavaju i uvijek navijaju za mene. Na turnir u Torontu, usput rečeno, letio sam zajedno s mamom. Imam još i mlađu sestricu, ali nije se zadržala u šahu – nije joj se svidjelo.
— Osjećaš li se danas kao zvijezda beloruskog šaha?
Denis Lazavik— To je previše. Istina je da je pažnje postalo primjetno više. Prvi put sam igrao na seniorskom prvenstvu zemlje 2019. godine, sa 13 godina. Sada je, naravno, odnos prema meni drugačiji, ne kao prema dječaku. Iako, na primjer, teško mi je zamisliti da će naš majstor Aleksej Aleksandrov gledati na mene nekim posebnim pogledom. On je vidio toliko toga tokom svog šahovskog života da ga ničim ne možeš iznenaditi. I uopšte, uvijek smeta, ako prema nekome u šahu gajiš pretjerano poštovanje i odnosiš se s velikim pijetetom.
— Ko ti je bio uzor u djetinjstvu?
Denis Lazavik— Očekujete da ću odgovoriti: svjetski šampion u šahu? Razočaraću vas: ne sjećam se. Možda sam maštao da budem kao tata, vozač.
Mališa i Karlsen
— Tvoje učešće na nedavnom Champions Chess Tour u Torontu u društvu takvih zvijezda kao što su Magnus Karlsen, Fabijano Karuana, Maksim Vašje-Lagrav, Alireza Firuzja, Hikaru Nakamura, Wesley So – to je pravi proboj! Kako si stigao do Kanade?
Denis Lazavik— Bila je to velika avantura. Počnimo sa rutom: Minsk — Moskva — Istanbul — London — Toronto. Dan i po u jednom pravcu, dva dana u drugom. Na aerodromu u Torontu, niko nas nije dočekao. Napisao sam organizatorima, oni su savjetovali da naručimo taksi. Tako sam i uradio. Zatim sam u hotelu saznao da soba na moje ime nije plaćena. Dobro, bar nisu zaboravili rezervaciju. Morao sam i ovdje platiti svojim sredstvima.
— Zamisli, kakav bi tek haos nastao ako bi se slične „organizacione stvari“ desile kod nas. I šta, organizatori se nisu izvinili i ništa ti nisu vratili?
Denis Lazavik— Obećali su. Čak sam popunio neki obrazac. Ali, iskreno, ne znam da li su nadoknadili te troškove ili ne.
— Na šta trošiš nagrade? Na sladoled i picu?
Denis Lazavik— Kupio sam sebi dobar laptop za treninge i šah-online. A više mi ništa ne treba.
— Prvu partiju u Torontu igrao si protiv Karlsena. Da li si bio uzbuđen?
Denis Lazavik— Da, uzbuđenje je bilo definitivno van normale, nikada nisam bio na turnirima ovog nivoa. A ovdje je kao u filmu: oko tebe su kamere, a ti si jedan od glavnih likova. Intervjui se snimaju, na velikom ekranu si stalno prisutan, velika pažnja je usmjerena prema tebi, a od toga nema bjekstva. To je bilo novo iskustvo za mene, pa nije čudo što sam bio prilično nervozan. Za prvu partiju, sjećam se, došao sam, sjeo za tablu i pokušao se smiriti. Iako generalno mogu reći da sam bio spreman, i tako sam i odigrao. Rezultat je objektivan, trenutno ne mogu parirati eliti.
— Ipak si se vratio s nečim, donio si ‘skalp’ Vašje-Lagrava. Da li si očekivao takav podvig?
Denis Lazavik— Znao sam da mogu pobjediti jedan meč. Tako je ispalo u borbi protiv Lagrava, iako sam imao šanse i u drugim partijama.
— Da li je Karlsen jedinstven?
Denis Lazavik— On definitivno ima nešto posebno. Ipak, dominira i u klasičnom šahu i u blicu, i u rapidu – neporažen svuda. To je nevjerovatno.
Intuicija, cugcvang i ukrajinski trag
— Navedi svojih top 5 šahista svih vremena prema tvom ličnom rangiranju?
Denis Lazavik— Prvi je Magnus Karlsen. Zatim Gari Kasparov, Robert Fišer, Mihail Botvinik i… teško je reći. Neka bude Vilhelm Štajnic kao prvi zvanični svjetski šampion i osnivač šahovskih koncepta.
— Tokom treninga proučavaš partije velikih šampiona?
Denis Lazavik— Isključivo iz praktičnog ugla – tražim poteze, ideje. Šah kao umjetnost nije mi previše zanimljiv: diviti se i oduševljavati nije baš moj stil.
— Kako bi opisao svoj šahovski stil?
Denis Lazavik— Ja sam pozicioni, intuitivni šahista. Jednostavnije rečeno, ako previše razmišljam i pokušavam unapred izračunati mnogo poteza, to će biti loše, bolje donosim intuitivne odluke. Za nekog je to obrnuto. Vjerovatno zato što mi bolje ide igranje blica, tamo igram prvi potez koji mi padne na pamet.
— Šta je to cugcvang?
Denis Lazavik— To je kada moraš odigrati potez, ali svaki od njih će pogoršati tvoju poziciju. A ne možeš ni da ne odigraš, jer je tvoj red.
— Kao na političkoj šahovskoj tabli danas. Zanimaš li se za to?
Denis Lazavik— Ne.
— A kako komentarišeš situaciju kada je na Svjetskom prvenstvu u blicu Poljak Jan-Kšištof Duda odbio da se rukuje sa Rusom Denisom Hismatullinom?
Denis Lazavik— Ni meni nisu pružili ruku. Bivši svjetski šampion Ruslan Ponomarjov nedavno je odbio.
— Zašto?
Denis Lazavik— Jer je Ukrajinac. Prišao je prije partije, pitao: „Nemaš ništa protiv da se ne rukujemo?“ Meni je to prilično čudno. Mislim da ako imaš neki stav i trudiš se da ga zadržiš, jednostavno ne igraj na turniru ili ne izlazi na meč protiv određenog protivnika.
— Kako si igrao sa Ponomarjevim?
Denis Lazavik— Pobijedio sam.
— Nemam više pitanja.
Blic pitanja za Denisa Lazavika
♦ Omiljena figura?
Denis Lazavik— Konj.
♦ Hrana?
Denis Lazavik— Šnicle sa pire krompirom.
♦ Muzika?
Denis Lazavik— Rep.
♦ Sport, osim šaha?
Denis Lazavik— Tenis.
♦ Država?
Denis Lazavik— Bjelorusija.
♦ Grad?
Denis Lazavik— Minsk.
♦ Godišnje doba?
Denis Lazavik— Zima.
♦ Šta želiš kupiti?
Denis Lazavik— Automobil.
♦ Šta želiš postići?
Denis Lazavik— Svoj maksimum.
https://www.sb.by/articles/koni-priveredlivye-grossmeister-lazavik.html