Piše: Emil Sutovsky
Na današnji dan je rođen poznati austrijski teoretičar Ernst Grünfeld (1893-1962).

Njegovo se ime dugi niz godina čuje isključivo u vezi sa njegovom šahovskom idejom, rođenoj 1922. godine, ali Grünfeld nije samo smislio ovu odbranu, već je i svestrana ličnost.
Čovjek sa veoma teškom sudbinom – potiče iz siromašne porodice, izgubio je nogu u petnaestoj godini, i usprkos tome uspio je da postane jedan od najboljih šahista na svijetu. Internet stranica Chessmetrics, koja izračunava rejting šahista iz prošlosti, navodi da je Grünfeld bio čak na 4. mjestu na svijetu na svom vrhuncu (1924.) – pa čak i ako je to pretjerano, on je tada sigurno bio među prvih deset igrača. Brilijantan teoretičar, zaista je uspio da postigne značajne praktične uspjehe, a u prvoj polovini dvadesetih postigao je mnoge pobjede – najpoznatiji je bio turnir u Margate-u 1923. godine, gde je Ernst pobjedio Aljehina, Bogoljubova i Retija…
Do sredine tridesetih, Austrijanac je ostao jedan od najjačih evropskih šahista. A njegova analitičarska slava bila je tolika da su mnogi od najjačih šahista tog doba posjećivali Grünfeld ov mali bečki stan. Euwe je došao kod njega da se pripremi prije meča sa Aljehinom, a i nakon rata, već sredovječni Grünfeld je ostao jedan od najautoritativnijih stručnjaka. Napisao je nekoliko knjiga, uključujući čuvenu Handbuch des Schachspiels, koja je četvrt vijeka bila najpopularniji priručnik za zapadne igrače. Grünfeld je također redovno pisao članke o raznim otvaranjima. Zanimljivo je da je i sam rijetko koristio svoju odbranu – očigledno zato što nije odgovarala njegovom temeljitom pozicionom stilu. Bijelim figurama je Grünfeld uvijek igrao 1.d4, a jednom je u polušali odgovorio novinaru da nikad ne igra 1.e4 iz jednostavnog razloga: ne griješi u prvom potezu! Ernst je preživio oba svjetska rata, proživjevši čitav život u Beču.
Godine 1950. među prvima je dobio titulu velemajstora za dosadašnje uspjehe – zajedno sa Rubinsteinom, Maroczyjem, Tartakoverom i drugim velikim šahistima koji su do tada prevalili svoj vrhunac. Godine 1953. Grünfeld je objavio svoje posljednje veliko djelo – “Veza između otvaranja i središnjice u igrama modernih majstora.”
Velemajstor Grünfeld je umro 1962. Ali njegovo ime se i dalje pominje. I ne samo među šahistima. U Beču postoji ulica koja nosi ime po slavnom velemajstoru. Nevjerovatna sudbina – osoba sa invaliditetom koja je preživjela oba rata i istovremeno postala jedna od najcjenjenijih i najtraženijih u svojoj profesiji.
Dakle, prisjetimo se češće da su „Grünfeldi, Nimcoviči, Brejeri“ nevjerovatni ljudi, koji su podigli savremeni šah.
-Preneseno sa fejsbuka-