Miladin Berić: PRIČA O ŽUTOJ PODMORNICI

Borba za konačnu istinu u šahu nikad neće biti dobijena, zato je šah tako fascinatan.
Hans Kmoh

Dvije glave su, u svemu što bivstvuje u orbiti realnog te i u šahu, najčešće pametnije od jedne, ako ni zbog čega drugog onda bar zbog toga što imaju kakvu takvu opoziciju i što klatno misli koje se nalazi u ravnoteži lakše uspijevaju da pokrenu u željenom smjeru, koji opet ne mora da bude onaj pogođeni, ali najčešće jeste.
Tri umne šahovske glave su već čudo, a četiri?
A četiri šahovske glave srećno spojene u svrhu istog cilja mogu…
Mogu čak i bez nekog većeg napora da osvoje i Zonski turnir. To se više i ne dokazuje, jer je već više puta dokazano.
Drevna igra je možda najčudniji pojedinačno ekipni sport jer na kraju ni jednog vrhunskog pojedinačnog rezultata nema bez ekipe.
To ekipno pojačavanje pojedinca je u Rusiji godinama dovođeno do savršenstva, tako da su rezultati koji su uslijedili bili samo logičan slijed dogaćaja na koji su tek poneki vanruski veliki majstori, prvenstveno Fišer, godinama ukazivali.
Šema je bila tu samo ju je trebalo kopirati. A od kopiranja do Kineza je kratak put, u svemu, pa i u šahu.
Bilo jednom na jednom zonskom turniru.
Doduše, zonski turniri su odavno otišli u legendu, ali ostala je priča o jednom od njih. Priča o “Žutoj podmornici”.

Je Juangčuan

Četiri kineska igrača (petina učesnika zone Istočna Azija/Australija) su te, sada već davne, 1987. godine u Džakarti (Indonezija) izgleda vjerovala da su biciklisti, i da voze Tur d Frans, odnosno da je pomoć ekipe i potrebna i neophodna onom ko nosi žutu majicu da bi na kraju prvi dostigao željeni cilj oličen u plasmanu na međuzonski.
Naravno, kada u bilo čemu imate petinu onda je sve mnogo lakše. Taj timski nastup protiv pojedinaca su ostali nekako i trpili do trenutka kada je pala kap koja je prelila čašu.
Odnosno ne jedna kap nego dvije kapi.
Prva.
Poznato je da ima igrača koji ne predaju ni totalno izgubljene pozicije jer “predanu poziciju još niko nije dobio”, ali da se predaje remi pozicija čisto je kineski izum koji datira iz vremena zonskog u Indoneziji, jer je tako stanje na tabeli nalagalo.

Druga.
Takođe je poznato da se partija može izgubiti i na vrijeme, ali da se u kritičnom trenutku dok zastavici prijeti ponor nehajno šeta po sali i na taj način svom sunarodniku omogućava cijeli plijen još jedan je od kineskih bisera zbog kojih je …
Zbog kojih je tadašnji predsjednik FIDE Florensio Kampomanes natjeran ogromnim pritiskom svih nekineskih igrača sa tog turnira prvo poništio isti, te na taj način torpedovao svojevrsnu “žutu podmornicu”, da bi nešto kasnije torpedovao samog sebe, poništivši tu istu odluku.
Jer nisu Kinezi, primjera radi, Srbi pa da se na njima trenira strogoća.
Ako cilj opravdava sredstvo Kinezi su na kraju čak i prebacili zacrtani plan. Te godine je na međuzonski otišlo tačno pola ekipe: Ksu Đun i Je Čjančuan, dok će drugoj dvojici ko zna kad i ko zna gdje biti namiren dug, jer takva je igra.

Konačna tabela Zonskog u Džakarti


Šah je ipak đavolja rabota jer ono što se vidi i “sa Mjeseca” najčešće je nemoguće dokazati pošto još niko u drevnoj igri nije razgraničio sa tim šta je to dokaz, odnosno koliko u onom vidljivom ima nevidljivog i obrnuto. Dok se to ne razgraniči postojaće samo igra sjenki koja. . .
Koja može da jednom odlukom torpedira sve buduće “žute i sve ostale” podmornice, ali i ne mora, što je već drugi problem.

KI JINGHUAN – KSU ĐUN
Džakarta 1987.

1.e4 c5 2. Sf3 e6 3. d4 cd4 4. Sd4 a6 5. Sc3 d6 6. Le3 Sf6 7. Le2 Dc7 8. a4 Sc6 9. 0–0 Le7 10. f4 0–0 11. Lf3 Sd4 12. Dd4 e5 13. Dd3 ef4 14. Lf4 Le6 15. Tfd1 Tfd8 16. a5 Tac8 17. Kh1 Dc5 18. Le3 De5 19. Ld4 Dg5 20. Lb6 Tf8 21. Td2 Sg4 22. Lg4 Dg4 23. Sd5 Lg5 24. Te2 Kh8 25. Df3 Dh4 26. Lf2 Dh6 27. Lg3 f5 28. Sb6 Tcd8 29. ef5 Lf5 30. Tf1 Tf6 31. Dc3 Lg4 32. Tef2 Tf2 33. Tf2 Lf6 34. Dd2 Dd2 35. Td2 Lb2 36. Td6 0–1

Preneseno iz knjige Miladina Berića „Vatreni gambit III“

-Nastaviće se-