Nije lako priznati poraz u šahu. Pogotovo kad izgubiš od slabijeg igrača. Magnus Karlsen je genijalni šahista. Jedan od najvećih u istoriji čarobne igre. Ali nije džentlmen. Ne podnosi poraz kako dolikuje. Ovog puta kriv mu je ručni sat koji je nosio njegov protivnik Sulejmenov.
Šta ce biti sljedeći izgovor? Olovka kojom piše njegov rival? Igla za kravatu? Time ne samo da pokazuje da je daleko od sportskih velikana, nego i komplikuje borbu protiv varanja u šahu. Znate već priču „Evo vuka“. Protiv varalica mora se mnogo ozbiljnije, odgovornije i sistemski. Lopovi su vazda korak ispred policije, koja ih na kraju uhvati.
Dobro je što Karlsen rijetko gubi. Zbog izgovora. Koje, inače, paceri iznalaze mnogo bolje od genija iz Norveške. O kakvih sam samo ja čuo izgovora i jadikovki nakon izgubljene partije! Uzgred, kako se ono završi spor sa Amerikancem kojeg Karlsen optuži za varanje? Neko vansudsko poravnanje? I uporedite to sa Taljem koji je, kažu, bolestan igrao meč sa Botvinikom, jer protivnički štab nije htio da odloži borbu za svjetsku titulu. A zamislite i drugu situaciju, da Magnusovi protivnici kad izgube, njega optuže za varanje. Jer završnice igra genijalno. K’o kompjuter. Vrzino kolo iz kojeg nema izlaska. I izgubismo igru zbog koje su i bogovi ljubomorni na nas. Jer smo je mi, a ne oni izmislili.
Šah je gospodska igra. Kad ga igraju gospoda.
FM Dragan Popadić
**********************************
Zahvaljujem FM Draganu Popadiću na kao i uvijek odličnom komentaru i pozivam i druge čitaoce da iznesu svoje mišljenje o ovoj temi
Goran Tomić, urednik Šah-mat liste