Piše: GM Rashit Ziatdinov
Aljehin je posjedovao fenomenalno pamćenje i sjećao se svih događaja i ljudi koje je sreo, a da se ne pominju njegove partije!!!
Mladi Najdorf je odigrao remi sa Aljehinom na turniru i posle partije su porazgovarali.
– Čestitam, sada možete biti ponosni na časni remi sa svjetskim prvakom, rekao je pruživši ruku.
– Izvinite , ali rezultat naših partija je 1,5: 0,5 u moju korist-, ispravio ga je Miguel.
-Kakva je ovo šala? – Aljehin je bio iznenađen.
-Da, da, kad ste izgubili od mene na simultanci u Varšavi.
-To ne može biti, pogrješili ste-, odlučno reče Aljehin. Sjećam se da svih šahovskih igrača sa kojima sam igrao, a posebno onih koji su me bilo kada pobijedili.
-Dozvolite mi da vas podsjetim na okolnosti u kojima se to dogodilo-, rekao je Najdorf.
– Na simultanci je planirano da igrate na dvadeset i pet tabli, ali su vas zamolili da dozvolite da igraju još dva tinejdžera koji su bili željni da se bore protiv tako slavne osobe. Međutim, broj 25 je određen unaprijed, pa ste vi odbili.
-Da li ste se uplašili ovih dječaka? –jedan od organizatora vas je bocnuo.
-Šta?! – Bili ste ogorčeni. – Da, spreman sam da igram protiv njih naslijepo!
I onda su dječake sjeli dalje od stolova, tako da ih niste mogli da vidite. Simultanka je završena 24:1, a jedinstvenu pobjedu je postigao jedan od dječaka sa kojima ste odigrali partiju naslijepo. Vjerujte ako hoćete, ali to sam bio ja!
-Znači, vi ste mi žrtvovali topa na e6?! – uzviknuo Aljehin, – A ja sam se mučio dvadeset godina što nikada nisam vidio protivnika koji me pobjedio u Varšavi.
(Preneseno sa fejsbuka)