Velemajstor Milan Draško: Neobičan slučaj (2. nastavak)

Drugi nastavak

Vaganjan je rođen u Jerevanu, u oktobru 1951. Naučio je igrati sa 5 godina. Njegov otac, učitelj fizike, bio je strasni ljubitelj šaha i brzo je “zarazio” sina. Sa 16 godina pobjeđuje na Školskom prvenstvu SSSR-a. Sa 18 putuje na omladinski turnir u Groningen i dijeli prvo mjesto. U Lenjingradu je 1969. odigran Meč turnir tri najbolja mlada majstora.Pobjednik putuje na Omladinsko prvenstvo svijeta u Švedsku. Anatolij Karpov pobjeđuje Mihaila Štejneberga 4:2, potom i Vaganjana 3,5:2,5 i postaje omladinski šampion svijeta sa 10 poena iz 11 partija! Želio bih se  osvrnuti na karijeru i nesrećnu sudbinu talentovanog Mihaila Štejnberga. Rodio se u Harkovu 1952. Na Omladinskom šampionatu SSSR-a do 18 godina podijelio je 1-2. mjesto. Postaje majstor sa 14 godina, što nikome do tada nije uspjelo u SSSR-u. Krajem godine pobjeđuje na Omladinskom turniru u Holandiji sa 6 iz 7, drugoplasirani zaostaje dva boda, a bronzanu medalju osvaja Jan Timan. Šampionat Sovjetskog Saveza 1967. održan je u Harkovu. Trijumfuje Mihail Talj sa 10 iz 13. a Štejnberg je podijelio 8-17. mjesto (126 učesnika). Mihail Botvinik je izjavio da je Štejnberg jedna od najvećih nada sovjetskog šaha. Poslije okončanja univerziteta odigrao je samo tri turnira i na svima pobijedio. Umro je od raka krvi u 24. godini.

Vaganjan je postao velemajstor sa 19 godina – što je 1971. godine, bilo prilično dostignuće. Na turniru u Vrnjačkoj Banji, početkom proljeća, osvojio je 11 poena iz 15 partija, pobijedivši ispred Ljubojevića, Štajna i Ivkova. Vaganjan je tada još bio majstor. Kongres FIDE je napravio izuzetak, priznavši mu zvanje velemajstora. Tako je “preskočio” titulu internacionalnog majstora. Njegovu bogatu kolekciju turnirskih trijumfa krase pobjede u Kragujevcu, Sao Paolu, Kirovakanu, Las Palmasu, Manili, Moskvi, Hejstingsu, Talinu, Međuzonskom turniru u Bilu (1985), Sočiju, Marseju, Lenjingradu, Rejkjaviku, Torontu, ponovo u Moskvi, Ter Apelu, Ređo Emiliji, Moskvi 2004. (Aeroflot Open). Osvojio je drugo mjesto na Brzopoteznom prvenstvu svijeta 1988. u kanadskom gradu Sent Džonu, izgubivši u finalnom meču od Talja. Učesnik serije turnira u okviru Svjetskog Kupa 1988/90. Najbolji rezultat ostvario je u Roterdamu 89, osvojivši 3. mjesto. Šampion SSSR-a 1989. U Odesi je Rafael proslavljao titulu i 38. rođendan.

Predstavljao je Sovjetski Savez, a zatim i Jermeniju na olimpijadama, svjetskim i evropskim šampionatima. Osvajač dvije zlatne olimpijske medalje sa SSSR-om 1984. i 1986. U Solunu 1984. zabilježio je najbolji rezultat na 3. tabli (8,5 iz 10). Reprezentativac Sovjetskog Saveza u meču protiv Ostatka svijeta, 1984. Na Olimpijadi na Balearskim ostrvima 2004, igrajući treću tablu za Jermeniju, ostvaruje 9,5 iz 12, osvojivši zlatnu medalju na svojoj tabli. Najveći rejting u karijeri, 2670, imao je 2005, sa 54 godine!  Vaganjan je dva puta učestvovao u ciklusu Mečeva kandidata za Prvenstvo svijeta. Izgubio je od Andreja Sokolova (1986.) i Lajoša Portischa (1988.). Svjetski seniorski šampion 2019. (Bukurešt) u kategoriji iznad 65 godina.

Zahvaljujući sjajnoj intuiciji i talentu, Vaganjan je igrao veoma brzo. Sjećam se Pojedinačnog prvenstva Evrope u ubrzanom šahu, održanog u Neumu 2000. godine. Smotra velemajstora svjetske klase. Pobijedio je moj dugogodišnji klupski drug iz sarajevske Bosne, proslavljeni velemajstor, Ivan Sokolov. Prethodno je u Neumu odigran Kup evropskih šampiona, ti dani bili su praznik šaha. Hotel “Zenit” ima lijepu, prostranu salu, na spratu iznad recepcije. Postavili su po tri stola u svakom redu. Igram u sredini sa GM Ruslanom Ponomarjovom, čudesno darovitim ukrajinskim velemajstorom. Lijevo od mene duel Vaganjana i GM Milana Vukića. Desno je jedan od aktera GM Predrag Nikolić. Tempo igre 20 minuta +5 sekundi za svaki potez.

Ponomarjov je osvojio titulu velemajstora 1998, sa 14 godina. Najmlađi velemajstor u dotadašnjoj šahovskoj istoriji! U našoj partiji igra se Francuska odbrana (3.Sd2-Sc6). Ruslan rano kreće neistraženim stazama. Njegove figure zrače silovitom energijom. Igrao sam ovu varijantu sa Spaskim, Timanom, Psahisom, Lobronom, ali osjećam da to ne pomaže mnogo protiv korifeja novog vremena. Čini se da bijele figure pletu matnu mrežu oko moga kralja. Nikolić  povremeno gleda poziciju. Predrag i ja se poznajemo još od onog jutra kada smo čekali da se otvore prostorije Sarajevskog šahovskog kluba i počne Pionirsko prvenstvo Bosne i Hercegovine, 1973. Već tada se odlikovao neobičnom mirnoćom i vjerom u sebe. Izuzetan igrač, suptilni strateg, s dubokim razumijevanjem šaha. Osjećao sam nelagodu i zbog njega, perjanice naše generacije. Ali, odbranih se i neočekivano preokrenuh poziciju. Slavio sam pobjedu u dalekoj, lijepo odigranoj završnici! Šteta što nisam još iste večeri, u tišini sobe, zapisao partiju. Ponekad ne osjećamo značaj trenutka. Dvije godine kasnije Ponomarjov postaje svjetski prvak!

Po čemu pamtim partiju Vaganjan-Vukić? Iskusni velemajstori, specijalisti za brzi šah, odigrali su dugu, dinamičnu partiju, koja je okončana remijem. Na kraju su obojica imali  bolje vrijeme od početnog!

Velemajstor Milan Draško

(Kraj)