Viski umjesto pripreme. Kako je legendarni Talj postao svjetski prvak u brzopoteznom šahu

Piše: Dmitry Kryakvin

10. januara 2023

Dupli viski je pomogao čarobnjaku iz Rige da pobijedi sve favorite.

Apsolutno je nemoguće zamisliti tako nešto sada.

Pred Novu godinu u Alma-Ati je održano svjetsko prvenstvo u rapidu i blitz-u – na kazahstanskom tlu; svjetski šampion u klasičnom šahu Norvežanin Magnus Carlsen povratio je obje „manje“ krune i povećao broj svojih pobjeda na svjetskim prvenstvima sa skraćenim kontrolom do predivnog broja 10.

A prvi blitz turnir održan je tokom teške konfrontacije između Anatolija Karpova i Garija Kasparova (uključenog na listu pojedinaca koji su djelovali kao strani agent. – Primj. „Šampionata“). Međutim, oni nisu ni prošli ni u polufinale. A jedan drugi  veliki sovjetski velemajstor, Mihail Talj, postao je šampion. Osmi svjetski prvak je pio čašu viskija između partija i ipak porazio sve. Takva su vremena bila!

Čekanje satima u redu za minut igre sa šampionom

Blitz je odavno bio popularan među šahistima. Poznata je čak i partija koju je početkom 20. vijeka treći svjetski prvak José Raul Capablanca dobio protiv svog prethodnika Emanuela Laskera. Prvi sovjetski šampion, Mihail Botvinik, se odnosio kritički prema  brzoj igri, ali su je obožavali David Bronštajn, Mihail Talj, Tigran Petrosjan i druge šahovske legende SSSR-a. Naravno, Karpov i Kasparov su takođe veoma jako igrali blic.

Blic turneja Mihaila Talja po Sovjetskom Savezu izazvala je senzaciju! Šahovski čarobnjak iz Rige igrao je protiv amatera sa vremenskom kontrolom jedan minut protiv pet i uspjevao da matira svoje protivnike ponovo i ponovo! U parkovima i paviljonima neprestano su se nizali čitavi redovi šahista, a domaći šahisti ponekad su satima stajali za pravo da odigraju bar jednu kratku partiju protiv velikog šampiona.

U SSSR-u su se održavala neslužbena državna prvenstva u blitzu, poznati turniri “Večerki”, na kojima je pobjednik, pored prve nagrade, dobijao i elegantan samovar. Naravno, za njega su se borili i priznati autoriteti: Bronštein, Talj, poznati velemajstor i specijalista za blic Jevgenij Vasjukov. Ali i „narodni heroji“ su predstavljali veliku opasnost za favorite u ovakvim takmičenjima.

Posebno često velikane

 je uznemiravao genije blica iz Lenjingrada, majstor Genrikh Čepukaitis. Poznato je da je jednom Petrosjanova supruga, odlučna Rona Yakovlevna, zabranila svom mužu da igra prvenstvo, jer se bojala da bi njegov autoritet mogao biti narušen porazom od ovog lenjingradskog blitz igrača.

Crni dan Garija Kasparova

Šta je sa svjetskim turnirima?

Prvo nezvanično svjetsko prvenstvo u blicu održano je 1970. godine u Hercog Novom (danas Crna Gora), a budući svjetski prvak Amerikanac Robert Fischer je na njemu sjajno pobjedio. Međutim, aktuelni nosilac krune Boris Spaski i mnogi vodeći šahisti nisu nastupili na tom turniru. (Primjedba prevodioca G.T.-Ovo nije potpuno tačno jer su na ovom turniru učestvovali vrhunski sovjetski igrači kao što su Talj, Korčnoj, Petrosjan, Smislov, Bronštajn). Zato smo na prvi zvanični turnir morali čekati još skoro dvije decenije. Ipak, tada se još nije dešavalo ubrzanje šaha (i života uopšte) – svi su više cijenili patije po klasičnoj dugoj kontroli.

Prvo Svjetsko prvenstvo u blitzu održano je u Saint John-u 1988. nakon turnira kandidata u Kanadi. Organizatori nisu uspjeli okupiti sve najjače, među prijavljenim. Udaljenost od evropskog kontinenta isključila je dolazak moćnih sovjetskih desantnih snaga, ali je postava ipak bila vrlo ozbiljna: Mihail Talj, Rafael Vaganjan, Artur Jusupov, Valerij Salov, Jaan Ehlvest, Alexander Chernin (svi iz SSSR-a), Jonathan Speelman (Engleska), Kevin Spraggett (Kanada), Yaser Seirawan, Maxim Dlugi (obojica iz SAD), Kiril Georgiev (Bugarska) i drugi. Legitimitet šampionatu dalo je učešćem nepomirljivih rivala Garija Kasparova i Anatolija Karpova, od kojih se očekivalo da se sastanu u finalu. Ali ispalo je drugačije.

Ukupno su na start izašla 32 učesnika, koji su igrali mečeve po nokaut sistemu, koji su se sastojali od četiri partije. I senzacije su počele od prvog kola: Černin (danas poznati trener koji je radio sa mnogim zvijezdama, počevši od Fabiana Caruane) izbacio je Karpova iz borbe!

Kasparov je takođe eliminisan ali u četvrtfinalnoj fazi. Vjerovatno, ako se ne uzme izgubljeni meč sa Vladimirom Kramnikom 2000. godine, to je bio „najcrnji“ dan u životu 13. svetskog šampiona. Pritjesnio je (!) kralja Georgijeva damom i lovcem, propustio mat u nekoliko poteza, a na kraju je i sam previdio mat u dva poteza! Georgiev je pobjedio 3:1 i prošao dalje.

Inače, Kasparov se dobro sjećao teškog poraza na tom Svjetskom prvenstvu i dobio je apsolutno sve naredne partije protiv Kirila Georgieva sa bilo kojom kontrolom vremena, ali nikada nije postao svjetski prvak u blitzu.

Čaša viskija između partija

Georgiev je u polufinalu odigrao skandalozan i dramatičan meč sa Vaganjanom, tokom kojeg je došlo do spora da li je sovjetski velemajstor pokrenuo sat protivnika nakon nemogućeg poteza? Srećom, u pomoć je priskočio snimak na kojem se vidi da je

tada sovjetski velemajstor samo dodirnuo sat, ali nije pritisnuo dugme. Prema pravilima, ova okolnost je omogućila Rafaelu Vaganjanu da nastavi bez kritičnih posledica. Na sovjetskim regionalnim turnirima bez videa, takve epizode tokom debrifinga ponekad su završavale tučama u stilu poznate epizode iz “Gentlemen of Fortune.”

Kao rezultat toga, polufinale je završeno pobjedom Vaganjana u tie-breaku – 4,5:3,5.

A u drugom polufinalu Talj je prošao Černina. U Sent Džonu je čarobnjak iz Rige imao preko 50 godina i već je imao velike zdravstvene probleme (Talj je umro 1992.), ali je tokom turnira savladao Artura Jusupova, koji je samouvjereno bio u među deset najboljih na svijetu, rezultatom 3: 0, a onda je odnio pobjedu nad još jednim mladim, protivnikom u najboljim godinama.

Šta je bila Taljeva tajna? U intervjuu nakon turnira, napomenuo je da je pušio i više nego inače, paleći  stalno cigaretu na prethodnu, a priprema za meč sa Aleksandrom se sastojala od duplog viskija!

Komentatori su se šalili da li će stariji Talj uopšte moći da pomjera figure kada na satu ostane malo vremena, podsećajući da je iste 1988. godine na Svjetskom kupu Mihail Nehemijevič zaspao na banketu, i njega su na rukama odnijeli u hotel  njegov prijatelji-protivnici 10. svetski šampion Boris Spaski i najpoznatiji prebjeg u SSSR Viktor Korčnoj. Međutim, kada je počeo obostrani cajtnot, Rižanin je naglo ubrzao i „oborio zastavicu“ protivniku – tada su, ipak, zaigrali na „mehaničkim satovima“ bez dodatka vremena.

Škotski viski dao je ubrzanje osmom prvaku svijeta prije finala – Talj je popio još jedan dupli viski prije odlučujućeg meča i nije ostavio kod Vaganjana kamen na kamenu. Konačan rezultat – 3,5:0,5.

Talja nije zanimao novac

Nagradni fond tog Svjetskog prvenstva bio je 75 hiljada dolara, od čega je Talj dobio tačno polovinu. I u našem vremenu, vrlo dobro, ali onda je bio to ogroman iznos! Ali Talj… ih je predao Sportskom komitetu SSSR-a u zamjenu za rublje po kursu i “Berjozkine” čekove, iako su vremena perestrojke već nastupila, više nije bilo potpune kontrole nad primanjima velemajstora, a mnogi velemajstori su lako zaobilazili finansijski veto sportskih funkcionera!

„Pitali su me“, pravdao se Mihail Nehemijevič kada ga je izgrdio bivši sekundant Genna Sosonko. Ali ovo je bio pravi Talj – novac ga nije zanimao, za njega je do poslednjih dana postojala samo igra!

Kanađani su planirali da održe drugo prvenstvo 1989. godine uz bolje uslove, ali je tada riječ preuzela Šahovska federacija SSSR-a. Tamo su kategorički raspravljali: ako  Kasparov i Karpov opet ispadnu, a šta bi bilo da ne pobijedi Talj, već neki stranac? Amerikanac? Osim toga, u tom trenutku, Gata Kamsky, glavno sovjetsko šahovsko čudo tih godina, emigrirao je u Sjedinjene Države.

I nakon dugotrajnih teških pregovora, projekat Kanada-1989 je otkazan, a 90-ih se svijet šaha raspao na pola. Sledeće Svjetsko prvenstvo u blitzu održano je tek 2006. godine nakon ujedinjenja.

Ali to je sasvim druga priča.