Servantes, koja je nedavno završila na trećem mjestu na šahovskom prvenstvu SAD-a, razgovara za DIARIO DE CUBA o svom treningu i izgledima.
Piše: WENDY LAZCANO
Madrid 08 nov 2022
Kubanska šahistkinja Thalía Cervantes DDC TV
Kubanska šahistkinja Thalía Cervantes, koja je nedavno osvojila treće mjesto na američkom šahovskom prvenstvu, priča kako je uspjela da dostigne na taj nivo.
„Razgovarala sam sa svojim trenerom prije takmičenja, rekla sam mu da želim da budem među prva tri mjesta i radili smo na osnovu tog cilja“, kaže 19-godišnjakinja u intervjuu za DIARIO DE CUBA.
Za Servantesin uspon sa sedmog (prošle godine) na treće mjesto (ove godine) je, osim treninga, zaslužno i to što je bila „mirnija“.
„Ja sam na drugoj godini fakulteta, prva je bila teža. Mislim da je sve bilo pod kontrolom“, kaže šahistkinja, kojoj je, i kada je izgubila partiju, „bila jasno da igra dobro, generalno. To samopouzdanje je ono što me je dovelo do pobjede u pet partija i do trećeg mjesta.“
Partije na elitnom turniru poput onog u SAD mogu trajati i do šest sati. „Dugo je vrijeme napetosti, analize, mentalne iscrpljenosti. Dobro je znati čitati rivale u tim trenucima, to može uticati na ono što se dešava na tabli“, objašnjava Servantes, koji u Misuriju živi od svoje 11. godine u gradu koji je domaćin za moćnu zajednicu šahista. „Šahovski klub je moj dom.“
Psihologija je fundamentalna kada crno-bijela igra počinje na tabli. „Igram više od deset godina i počinjem da shvatam kako da čitam sebe i svoje protivnike. Psihologija se ne može zanemariti i to je nešto što mnogi ne uzimaju u obzir. Kada igrate onlajn gubite dosta tenzije.“
Što se tiče njenog stila na tabli, Servantes kaže da ga je teško definisati jer „ni sama ga ne razumijem“.
„Mislim da je on univerzalan, da je u suštini ono što je potrebno poziciji, bilo da su tehnički potezi ili inicijativa i napad. Očigledno to ne radim kao svjetski šampion, ali to je stil koji pokušavam da slijedim. Radići u narednih nekoliko mjeseci na preduzimanju više rizika i stvaranju više šansi i prilika u svojim partijama, to je zabavan dio moje igre koji još nisam iskusila.“
Servantes, koja studira na Univerzitetu Saint Louis, pokušava da kombinuje univerzitetske studije sa šahom. „Prije upisa na fakultet sam učila šah oko osam sati dnevno. Sada pokušavam ostaviti slobodno vrijeme za igru, bar da rješavam dijagrame, pratim partije na elitnom nivou koje se igraju u svijetu, svaki dan pokušavam nešto da uradim, posebno vikendom“.
Mlada šahistkinja kaže da su joj najgori kritičari, ali je ne pogađa ono što drugi govore. „Glavna stvar je da se zabavim i moj krajnji cilj je da dođem do tačke u kojoj mogu da kažem da sam zadovoljna svojim šahom, ne znam koliko snage treba, ali znam da ću biti ponosna. „
Servantes planira osvajanje šampionata SAD-a. „Željela bih da budem dio tima za Olimpijadu, a one se održavaju svake dvije godine. Voljela bih da se takmičim na sledećoj olimpijadi.“
Što se tiče ekonomskog jaza u nagradama za muškarce i žene u ovom sportu i razdvajanja kada je u pitanju igranje, Cervantes kaže da se osjeća dobro zbog toga što se „s vremenom otvorilo više mogućnosti za igračice i mnogi ljudi gledaju na šah na neseksistički način. Mislim da je stavljanjem na internet tokom pandemije popularnost šaha među ženama porasla“, kaže Servantes, koja je vidjela i povećanje broja djevojčica koje igraju u kampu gdje inače drži časove nakon serije “Damin gambit!”
„Kada gledate seriju, kao šahista pokušavate da sagledate da li su potezi legalni i u ovoj priči su sve partije na elitnom nivou. To je zato što je osoba iza kulisa, koja je bila zadužena za planiranje igre, bio bivši svjetski prvak Garry Kasparov.
„U 2020. imala sam zadovoljstvo da budem na njegovoj konferenciji, gdje je objasnio kako je birao partije i kako je želio da glumci izgledaju. Bilo je to divno iskustvo jer sam osjećala da zna šta se dešava iza kamere. To je najbolja šahovska serija do sada“.
Servantes je prva osoba u svojoj porodici koja se profesionalno bavi šahom. „U osnovnoj školi sam naučila šah i zaljubila sam se u tu igru. Dobila sam prvu partiju, otišla sam kući, rekla sam mami i počela sam da idem par puta sedmično na Latinoamerički viši institut za šah, u El Vedadu. Jako sam takmičarske prirode, pa sam pronašla svoj put.”