Piše: Aleksandr Moiseenko
Vugar Gashimov.
Vugar Gashimov je preminuo prije 8 godina… Vugara sam upoznao 2004. godine na Olimpijadi u Kalviji. … U meču Ukrajina-Azerbejdžan na trećoj tabli igrao sam sa Vugarom i 16-godišnji Vugar me pobijedio. Tada sam shvatio da u Azerbejdžanu raste veliki šahista. Počeli smo da komuniciramo bliže tokom otvorenih turnira 2006-2007. Vugar je bio neobično jak igrač; reaktivno razmišljanje, fantastična taktička vizija i zdravo razumijevanje pozicije bila su obilježja njegovog stila. Ali Vugarova interesovanja nikako nisu bila ograničena na šahovsku tablu, bio je inteligentan i načitan sagovornik. Njegov meki, tečni govor je fascinirao, a zarazni smijeh je odmah osvajao.
Sjećam se večeri na turniru u Tromsu, pričali smo, igrali blic na ICC-u, i odjednom je počeo da recituje pjesme, duboke i pune života. To veče komunikacija sa Vugarom bila je katalizator tako da sam osvojio taj open, a Vugar je podijelio 2. mjesto sa mladim rejting favoritom turnira Magnusom Carlsenom.
Vugar je volio da se šali u svom prepoznatljivom dobrodušnom maniru, ali je bio lišen egocentričnosti, za razliku od mnogih jakih šahista. Nikada u svojoj karijeri nisam vidio igrača sa tako reaktivnim načinom razmišljanja, naravno da bi mogao da konkuriše za titulu svjetskog šampiona. Ali sudbina je odlučila drugačije, a sada se sjećamo Vugara Gashimova, briljantno darovite i istovremeno nježne, inteligentne i šarmantne osobe.
Aleksandr Moiseenko
(Preneseno sa fejsbuka)