ALBERIC O’KELLY
Albéric Joseph Rodolphe Marie Robert Ghislain O’Kelly de Galway rođen je 17. maja 1911. u Briselu. O’Kellyjevi preci su poticali od kraljevske porodice i bili su vrlo bogati. Otac je naučio Alberica da igra šah, više puta naglašavajući da je igra na 64 polja zanimanje dostojno pravog grofa.
O’Kelly se počeo boriti na šampionatu Belgije nakon završetka fakulteta, ali 30-ih godina nije mogao poraziti plejadu starijih igrača. 1937. godine, nakon pauze, Belgijanci su otišli na Olimpijadu u Stockholm – Alberic je igrao na drugoj tabli iza priznatog lidera Arthura Dunkenbluma. Međutim, ubrzo je O’Kelly postao najbolji u svojoj zemlji, a to potvrđuje – trinaest pobjeda zaredom na belgijskom prvenstvu!
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Alberic je impresionirao evropsku zajednicu pobjedom na jakom turniru u Hoogeveenu, zbog čega je odmah uključen u Stauntonov Memorial (1946), koji je okupio najjače svjetske šahiste, predvođene Botvinnikom i Euweom. Godinu dana kasnije, O’Kelly je sam osvojio nezvanično evropsko zonsko prvenstvo, jedan poen ispred Trifunovića i Pachmana.
Nekoliko pobjeda na jakim turnirima u Starom svijetu dovelo je do toga da je FIDE 1950. O’Kellyju dodijelio titulu međunarodnog majstora, iako je u tom trenutku već u potpunosti zaslužio velemajstorsku titulu.
Na primjer, na Olimpijadi u Dubrovniku lider Belgijanaca remizirao je sa Euweom, Unzikerom, Gligorićem, Reševskim, Tartakoverom, pobjeđujući osrednje majstore i osvojio je medalju na prvoj tabli.
Belgijski grof je postao velemajstor 1956. godine – sa 10 poena iz 16 partija, bez poraza (!) na Olimpijadi u Moskvi i za treće mjesto na super turniru u Hastingsu. Alberic je posjedovao vrlo čvrst stil igre i igrao ravnopravno sa jakim svjetskim šahistima u njegovoj omiljenoj varijanti 1.e4 c5 2.Sf3 a6!?, koja nosi njegovo ime.
60-ih se fokusirao na dopisni šah i suđenje na turnirima- O’Kelly nije samo dobio titulu međunarodnog sudije, već je trijumfalno osvojio i svjetsko prvenstvo u dopisnom šahu (1959-1962). Treći kralj u dopisnom šahu u šahovskom svijetu je prvi strani „dvostruki“ velemajstor.
Glavni sudija mečeva za svjetskog šampiona (Petrosjan – Spaski, 1966) i (Petrosjan – Spaski, 1969), finalnog meča kandidata (Karpov – Korchnoi, 1974), evropskog timskog prvenstva (1977). Širom svijeta je poznata fotografija sa meča kandidata iz 1974. godine, na kojoj se Viktor Lvovich obraća O’Kellyju, žaleći se da ga Anatolij Jevgenovič gleda u oči.
Autor je knjiga o najdorfovoj varijanti sicilijanske obrane i nekoliko priručnika.
Alberic O’Kelly je preminuo je 3. oktobra 1980. godine u Briselu. Zanimljivo je da je mjesec dana prije tužnog događaja njegov veliki prijatelj Aleksandar Kotov odlučio da posjeti belgijskog velemajstora. Međutim, kada su završeni svi brojni dokumenti za putovanje (u sovjetska vremena bilo je komplikovano putovanje u kapitalističku zemlju!), odjednom je iz Belgije stigla vijest o smrti višestrukog prvaka države.
Kotov više nije mogao otkazati putovanje i turistički je otišao u Belgiju. Sovjetski velemajstor umro je dva mjeseca kasnije. „O’Kelly ga je pozvao!“ – Vasilij Smyslov, sklon raznim vrstama mističnih i religijskih priča, rekao je ozbiljnim glasom na sastanku šahovske federacije SSSR-a.