PAUL KERES
Rođen je 7.januara 1917. godine u Narvi, u Estoniji.
Imao je 22 godine kada je osvojio poznati AVRO turnir, na kojem je učestvovalo osam najboljih svjetskih šahista. Zahvaljujući tome, Keres je izborio pravo da izazove Aleksandra Aljehina na meč, ali je Drugi svjetski rat omeo njihov duel. U sledećih 27 godina Keres se borio za titulu svjetskog prvaka, ali nije odigrao meč za krunu. Međutim, četiri je puta (!) stizao je na drugo mjesto na turnirima kandidata i ova jedinstvena činjenica sama po sebi zaslužuje priznanje. Kao što je Botvinnik naglasio, neizvjesno je što je teže – jednom osvojiti turnir kandidata ili četiri puta doći na drugo mjesto.
Keres je tri puta postao sovjetski šampion – 1947., 1950. i 1951. – i osvojio je više velikih turnira, kako prije rata – u Margateu, Beču, Semmeringu, Baden-Badenu i Pragu, tako i u posleratnim godinama, u Zürichu, Budimpešti , Hastings, Mar del Plata i Los Angeles. Kao i Aljehin, tokom rata i on je morao da učestvuje na takmičenjima u nacističkim dijelovima Evrope. Nakon rata, sudbina Keresa visila je o koncu. Znalo se da je Keres želio napustiti Estoniju prije dolaska sovjetskih trupa, ali nije uspio: čamci iz Švedske nikada nisu došli. Srećom, sovjetske vlasti su se prema velikom šahisti odnosile dobronamjerno i on je dugo godina predstavljao SSSR na međunarodnoj sceni.
Iako Keres nije postao svjetski prvak, njegova reputacija u svijetu velemajstora bila je izuzetna. Boris Spassky, koji je pobijedio Keresa 1965. godine u četvrtfinalu turnira kandidata, napisao je: „Paul Petrovič je uvijek igrao na najvišem nivou i kontrolisao šahovski Olimp, povremeno se uzdižući blizu samog vrha. Gotovo sigurno je u nekom trenutku bio najbolji na svijetu, i po rejtingu i u svom šahovskom stilu. “ Botvinnik, koji ga je često nazivao „mojim prijateljem Paulom“, tvrdio je da „kao borac na turniru, Keres nije bio inferioran ni jednom šahisti na svijetu.“
Keres je bio jedan od prvih svestranih šahista. Mogao je briljantno napadati i izuzetno dobro voditi odbranu, posjedovao je sjajnu tehniku i dao veliki doprinos teoriji šaha. Njegova otkrića su u Španskom otvaranju, sicilijanci i nimzo-indijskoj odbrani. Takođe je izvršio temeljitu analizu završnica.
„Bez sumnje, Keres je bio šahovski genije, ali i prije je bilo istinskih genija, poput McDonnella, Zukertorta, Chigorina, Tarrascha i Pillsburyja koji su mogli uživati samo u ulozi briljantnog drugog igrača“, napisao je Tartakover 1938.godine. Pokazalo se da je to bilo proročki. Keres je bio „uvijek drugi“, ali to ga nije spriječilo da zauzme ugledno mjesto u istoriji šaha.
Paul Keres umro je u junu 1975. u Helsinkiju. Botvinnik je njegovu prevremenu smrt nazvao najvećim gubitkom u šahovskom svijetu od Aljehinove smrti. U svojoj domovini Paul Keres postao je nacionalni heroj, čije sjećanje Estonci poštuju. U Talinu se redovno održavaju turniri u njegovo ime.
Paul Keres jedini je šahista u istoriji koji je prikazan u nacionalnoj valuti – novčanici od pet estonskih kruna. Na stotu godišnjicu njegovog rođenja proizveden je novčić od dva eura sa portretom Paula Keresa.