PIŠE: MILAN DRAŠKO, velemajstor
PJESNIK NAD ŠAHOVSKOM TABLOM
(Drugi nastavak)
Andrija Radulović na Medunu pored biste Marka Miljanova
Naša putovanja na turnire bili su prilika za razgovore o šahu, poeziji, putovanjima, neobičnim ličnostima. Trajali bi dok traje putovanje, nizale su se priče. Evocirali smo uspomene na pariske katedrale, mostove trgove, knjižare. Na Latinski kvart i Luksemburški park. „U tvom pisanju prepoznajem hrišćansku vertikalu. Kad si satima igrao prijateljske partije u pariskom parku, nisi želio pominjati da si velemajstor. Rekao si tek na rastanku, kad te najstariji od šahovskih zanesenjaka upitao“. Kakav suptilan kompliment!
Pričali smo o putovanju od Mesine do Katanije. O stepenastim baštama, kaktusima, plantažama limunova i malim, sjenovitim ostvima. U daljini su se nazirali obrisi Ređo Kalabrije, a sve zasjenio pogled na snježne vrhove Etne. O beskrajnim golf terenima, oivičenim vitkim pinijama, između Kana i Sen Rafaela. Ono kad poželiš da putovanje vječito traje. O Monmartru, pogledu sa „Piazza IX Aprile“ u Taormini, Grčkom teatru u Sirakuzi, jatima galebova na Jonskom moru i zelenim bregovima Kalabrije.
“U Redjo Kalabriji, posle uručenja nagrade prilazi mi jedan italijanski pjesnik iz stare garde, pozdravlja me i uzima mikrofon, iako nije u programu…Želim da pozdravim pjesnika iz Crne Gore, odakle je naša kraljica Jelena Savojska, u suzama je grcajući govorio i moju pjesmu na italijanskom…To je za mene najveće priznanje…”sjeća se Andrija velikog književnog i kulturnog dogadjaja…..”U Redjo Kalabriji sam zaboravio kapu i nadam se da ću se ponovo vratiti tamo….”
Pričao sam prijatelju o prvoj šetnji Trgom Svetog Marka u Veneciji i emociji koju sam osjetio. Niko te trenutke nije dočarao kao Pasternak u „Zaštitnoj povelji“. I kad pomislite da ne može bolje i ljepše, iskrsne u toj čarobnoj knjizi poglavlje o Majakovskom, koje vas baca u trans! I dok zanesen, zaljubljen satima iščekuje Mariju, pjesnikovi nervi napeti su ko struna. Soba u Odesi, tjeskoba, nedoumica. Kako to iskazati u jednom stihu? „Živci pali s nogu“! (OBLAK U PANTALONAMA)
Jednom je Andrija nadahnuto recitivao pjesmu Česlava Miloša. Kada se slavni pisac vratio iz SAD u Poljsku, pri kraju svoga puta, napisao je „I tako se vratih tu“.
„Tamo gde ja stadoh, drugi će nastaviti, uvek s istom nadom,
Za koju znamo da je besmislena, ali joj svejedno posvećujemo život“.
Brana Petrović je jedna od naših omiljenih tema. „Za njega je Stevan Raičković napisao da je najdarovitiji srpski pjesnik druge polovine 20. vijeka. Brana je od svih pjesnika najviše slavio šah“, govori mi Andrija. „Šah je izmislio čovek, samo za sebe, za svoju radost i za svoju gordost. Šah je ono jedino nepoznato u prirodi što je čovek osvojio i patentirao, jedino ono čudesno što ga izjednačuje s bogovima, što ga čini besmtrnim. Šah je pobeda nad silama zla“! (B. Petrović) Sjeća se vremena kada je pjesnik odlazio. „Nerado je dopuštao posjete. Živio je u potkrovlju jedne zgrade u ulici Strahinjića bana u Beogradu, ali meni je dozvolio da dođem. Satima smo pričali. Došao sam kod Petrovića u posjetu negdje oko 19 sati a izašao u 5 sjutradan. Slikarka Vera Stanišić i Branina supruga Kaća spavali su za stolom dok smo mi neprestano pričali o Poeziji i šahu…Brana je često igrao šah na Kalemegdanu, gdje bi mu valjalo napraviti spomenik!”
Poznati srpski pjesnik Aleksandar Sekulić napisaće o stihovima Andrije Radulovića : “Zbirka Anđeo u pšenici zasluzuje ozbiljnu pažnju, za skrivena otkrića, za aktuelnost i stalnu savremenost, za stvarnu slobodu forme. Ove pjesme zaslužuju priznanje- za vrh pšenice-vrh poezije! Ocjenjivači poezije Andrije Radulovića nek sude pravedno jer u zrnu pšenice je lik Bogorodice!”
2-2
Pričali smo o Andrijinom prijatelju, Kiru Radoviću, koga sam upoznao sredinom osamdesetih. Inžinjer šumarstva, golootočki robijaš, buntovnik i usmeni književnik. Jedan od predvodnika studentskih demonstracija u Beogradu 1968, beskomromisni kritičar Brozovog režima, ideologije i vremena. Jedinstven, neobičan. Oko Kirovog stola u budvanskom hotelu „Avala“, okupljali su se brojni šahisti tokom Šampionata Jugoslavije 1986. Velemajstori Dragutin Šahović i Milorad Knežević bili su oduševljeni njegovim originalnim mislima. Obično bi, u jutarnjim satima, desetak ljudi pažljivo slušalo Kira. Dolazio je i Vuk Drašković, tada popularni, kontroverzni pisac. Vidjelo se koliko ga Vuk respektuje. Nešto kasnije posvetiće mu roman“Ruski konzul“. Kira su obožavali Borislav Pekić, Brana Crnčević, Brana Petrović… Prijatelj Matije Bećkovića i Milovana Đilasa. Kad je Đilas bio u nemilosti, jedino je Kiro šetao s njim po Budvi i raspravljao o Njegošu.
Andrija i ja istinski uživamo u stvaralaštvu Miše Talja! Priča mi o brzopoteznim partijama protiv genija, tokom Taljevih posjeta Spužu u režiji Mišinog prijatelja Ratka Kneževića. „Talj mi je davao foru dva pet. U jednoj partiji pada mi zastavica, baš kad sam stigao nadomak pobjede. „Vidiš li dobitak“?, upitao me Miša“. „Uočio sam „korčnojevsku“ ideju, iznenadni kontranapad. On je pružio ruku: „Čestitam! Slobodno piši da si dobio partiju“! Talj je neponovljiv, kao Klej, Pele, Maradona, Mocart…“
Igrao je blic sa najstarijem velemajstorom, Andorom Lilijentalom, koji je posjetio Spuž 1990. Ostale su zanimjive priče o partijama bilijara sa Kapablankom u kubanskim kafanama i leptir mašnama koje je poklanjao Tartakover. „Velikani su mi priznavali talenat, ali poezija je preuzela sve. Rano sam prestao ozbiljno da radim na šahu.“
„Žališ li što nisi sve karte bacio na šah“? Jedan slavni akademik mi je rekao: „Bolje što si velemajstor u poeziji, nego da si u šahu“. …”Mada je šah za mene bio i ostao magnet koji budi fantaziju i odvodi čovjeka u mnogo ljepši svijet od stvarnosti. Šah je nekada uz poeziju bio obavezan za vitezove….Tako da je šah prije svega viteška igra! To danas najbolje dokazuje naš velemajstor Nikola Đukić, koga izuzetno cijenim i kao šahistu i kao čovjeka i intelektualca. Đukić je maestralno preveo na engleski jezik neke moje pjesme, ali i pjesme još nekih poznatih autora. Njegove partije volim da gledam i žao mi je što vicešampiona svijeta Gatu Kamskog nije pobijedio, a imao ga je….”
Šampionat Evrope Rejkjavik 2015. Meč Crna Gora-Hrvatska.
U prvom planu partija N.Đukić-I.Šarić. Nikola Đukić je blistao u Rejkjaviku!
Nerazdvojan je prijatelj sa Branom Kadićem, šahistom i novinarom, s kojim je često u ekipi osvitao igrajući cug, postavljajući rekorde čak od punih dvanaest sati neprekidnog igranja, najčešće u ŠK “7 oktobar” u Podgorici. „Uz humorne kolaže i dosjetke zaboravimo na vrijeme i spoljni svijet, pa čak i na hranu…Osvježimo se pivom i kafom…Najverniji kibicer bio nam je pjesnik Bećir Vuković, koji prati šah sa velikim interesovanjem i posebnom strašću!
Moj tac Mihailo bio je učitelj i boem o kome ima zapisano puno anegdota. On je bio veliki zaljubljenik u šahovsku igru. Koliko je volio šah, zakasnio je na sopstveno vjenčanje zbog partije šaha!”
Jedna od anegdota kojoj se često vraćamo Andrija i ja . „Uoči revanš meča Talj-Botvinik, novinar prenosi Fišerovo mišljenje: „Bobi je prognozirao da će Vas Botvinik ubjedljivo dobiti“. Talj odgovara u svom stilu:“Puno pozdrava od mene i moje supruge za Bobija“!
KAD BIH PLAKAO KAO VINOGRAD
Kad bih mogao
Da napravim jedrenjak
Od slova i snova
I da budu
Talasi i bure
Kad bih mogao
Da podržim munju
Šapat bilja
I posvetim se pticama
Koje me bude
I molim prvo nebo
Za kišu
Usjeve
Travu i drveće
Kad bih mogao
Da vratim djetinjstvo
Moje bivše kraljevstvo
Puno maslačaka i sunca
I odmrznem srca
Za Poeziju
Kad bih plakao
Kao vinograd
I kao ždral
Razvio svoja krila
Visoko
Visoko
Visoko
(odlomak)
Andrija je objavio 11 zbirki poezije i dvije antologije.
Slika ruske slikarke Ane Gorban po pjesmi Zlatokosa i mačak iz Radulovićeve Sniježne azbuke
Antologičar, esejista, publicista, prevodilac (sa ruskog), urednik više značajnih književnih časopisa, pasionirani šahista, majstorski kandidat, pedagog i učitelj šaha….Ali prije svega pjesnik u svakom poduhvatu! Poseban kuriozitet predstavlja činjenica da ovaj pjesnik saradjuje u kontinuitetu sa preko stotinu listova i časopisa u regionu i svijetu, gdje objavljuje poeziju.
Velemajstor Milan Draško
(Sutra nastavak)