Velemajstor Milan Draško: Susreti sa Mihailom Taljem (osamnaesti nastavak) – On igra kao nekad!

Susreti sa Mihailom Taljem

Osamnaesti nastavak

On igra kao nekad!

U januaru 1992. Boris Spaski daje intervju „Novoj Makedoniji“ u kome saopštava: „Često srećem Fišera. Nedavno sam bio kod njega i pitao ga, slaže li se da igra sa mnom meč poslije takve pauze? Fišer je odgovorio: Bez obzira što svi vi stalno igrate, ja sam još najbolji! Fišer me kasnije pozvao telefonom i predložio da igramo meč, objasnivši kad i gdje, pod kakvim uslovima. Odmah smo se složili da igramo u Jugoslaviji“. Kontroverzni srpski biznismen, bankar i direktor kompanije Jugoskandik, Jezdimir Vasiljević, ponudio je nagradni fond od 5 miliona dolara, Fišeru pripada 3.500.000.

Neobičnom igrom sudbine, mjesec dana poslije Taljeve smrti, na beogradskom aerodromu pojavljuje se Robert Fišer! Kao da je stigao sa neke druge planete da popuni užasnu prazninu. U hotelu „Maestral“, u malom mjestu Pržno, blizu Svetog Stefana, igrao se revanš meč Fišer-Spaski. Fišer je smatrao da je i dalje svjetski šampion i događaj je u dijelu javnosti tretiran kao revanš meč za titulu. Nenad Neš Stanković brinuo je o Fišerovoj sigurnosti. Lijepo dočarava susret Fišera i Spaskog  („Najveća tajna Bobija Fišera“).

„Priča koja je postala mit i čiji junaci, zahvaljujući vrtlogu vremena i događaja, još za života dobiše epitet legendi, svoj neočekivani nastavak dobi u 22 sata, kada u prostoriju uđe Boris Vasiljevič Spaski. Sigurno da u životu svakog čoveka postoje momenti kada on celim svojim bićem u trenutku postane svestan da prisustvuje nečem sasvim posebnom i izuzetnom. Ta spoznaja koja prevazilazi granice razuma događaj uzdiže do značaja koji ne podleže vremenskim odrednicama i koji ostaje neizbrisivo zabeležen na karti kolektivne memorije. Zato mi se učini, u trenutku kada Spaski uđe u „Dva jelena“, da i taj deo istorije hoda zajedno sa njim, onaj deo sa kojim se definitivno sklapa mozaik, i sa kojim možda počinje neka nova priča predodređena za mit. Susret je bio više nego srdačan. Iskreni poljupci, zagrljaji i rukovanja“.

Intrigantno pitanje tog vremena: Kakva je uloga mlade mađarske šahistkinje Zite Rajčani u Fišerovom povratku? Koliko je Bobi bio opčinjen i zavisan, svjedoče sljedeći redovi.

Janoš Kubat i Zita Rajčanji

„Najčešće je pribegavala fingiranim bekstvima, režiranim po idejama devetnaestogodišnje devojke, koja bismo mi rešavali još u krugu samog dvorišta, kasnije hotela. Ali ti „hepeninzi“ su gotovo redovno postizali svoj cilj. U tih desetak minuta, koliko su obično trajali, izbezumljeni Bobi bi alarmirao sve oko sebe, naprosto insistirajući na sveopštoj, naravno, nepotrebnoj panici. Kada bi se nasmijana Zita uz našu pratnju vratila sa još jednom potvrdom svoje važnosti, što je zapravo bila poruka da to uvek imamo u vidu, Bobi ju je, sa izrazom olakšanja na licu, odmah odvodio u njegove odaje iz kojih zadugo ne bi izlazili. Kao krunu u opisu njihovih međusobnih relacija trebalo bi istaći izuzetno jak utisak koji sam poneo, da je osnovni motiv kojim se Zita rukovodila u vezi sa svojim mnogo starijim prijateljem i šahovskim idolom bila čista i iskrena ljubav, čak divljenje, osećanja za kojima je Bobi celog života čeznuo, a kada su mu se u poznim godinama dogodila, on nije umeo da ih do kraja prepozna i zadrži kraj sebe“.

Početak revanš meča zakazan je za prvi septembar 1992. Prva partija bila je veličanstven događaj!

Fišer-Spaski Sveti Stefan 1992.

Događaj koga ću se zauvijek sjećati! Akteri istorijskog meča u Rejkjaviku, 1972. godine, ponovo na sceni.

Spaski-Fišer Rejkjavik  1972.

Mnogo nepoznanica vezanih za legendarnog Bobija Fišera, život između dva meča obavijen velom tajne. Može li se zaustaviti vrijeme, igrati šampionski i nakon 20 godina pauze? Živio sam tada u Herceg Novom, u kući velemajstora Dragoljuba-Draška Velimirovića. Moj klupski drug iz zemunskog Agrouniverzala, GM Adrijan Mihaljčišin, provodi odmor na Toploj, sa suprugom i djecom. Ići ćemo zajedno na meč. S nama su Adrijanov nekadašnji trener i majstorski kandidat Milan Keserović.

Prvog septembra 1992. sjedili smo u restoranu pored hotela Maestral, okruženi bujnim mediteranskim zelenilom. Svi smo u napetom iščekivanju da dugo očekivani meč počne. Vjerujem da mnogi misle da će se stvari iskomplikovati u posljednjem trenutku, da će Fišer odustati. Stroga kontrola na ulazu u hotel, zajedno sa Mihaljčišinom ulazim u jednu prostoriju iznad turnirske sale. Na monitoru vidimo Fišera i Spaskog kako sjede za stolom. U prostranoj sobi bilo je nekoliko ljudi, nakon Fišerovog poteza 1. e2-e4 strčali smo u salu postajući svjedoci istorije! Mihaljčišin je prijatelj sekundanata Borisa Spaskog, velemajstora Jurija Balašova i međunarodnog majstora Aleksandra Nikitina, sjedamo pored njih.

Igra se Španska partija, u 13. potezu Fišer bira drugačiji put u odnosu na njihovu 20. partiju iz Rejkjavika 1972. godine. U 29. potezu izgledna žrtva skakača Spaskog, nakon koje su sekundanti zadovoljni.

Robert Fišer-Boris Spaski
Sveti Stefan 1992

Dijagram poslije 35. poteza.
Bijeli: Kg1, Da1, Ta7, Sd2, Sf3, Lc2, Le3; pješaci: b4, c3, f2, g2, h3;
Crni: Kf6, De8, Ta8, Sh7, Ld5, Le7; pješaci: b5, c4, d6, e5, f5, g6, h5;

Kada je Fišer odigrao 36. g4! Nikitin je priznao: „Da, on igra svojom ranijom snagom“! Bezuspješno pokušavamo odgonetnuti Fišerove ideje i namjere. Uslijedilo je 36… hg4 37. hg4-Ta7 38. Da7-f4 39. Lf4!?-ef4 40. Sh4!-Lf7 41. Dd4-Ke6 42. Sf5!?  i bijeli je dobio u 50. potezu. Nakon Fišerove pobjede dugo smo stajali u sali u nevjerici da je moguće igrati ovako blistavo nakon takve pauze. Čarolija je kratko trajala, bio je to bljesak genija, ali igra u nastavku  meča nije oduševila šahovsku javnost. Odigrano je 30 partija, Fišer pobijedio 10:5, uz 15 remija. Drugi dio meča odigran je u Beogradu. Fišer je zablistao i u jedanaestoj partiji, ali ostaje utisak da je pauza nesumnjivo ostavila trag. Spaski nakon meča izjavljuje da Fišer jednostavno nema više raniju energiju, niti je ozbiljnije proučavao šah tokom duge pauze.

Šta mi je u psihološkom smislu značio odlazak na prvu partiju revanš meča Fišer-Spaski? Odjednom sam osjetio da sve nadaće izazvane ratom, rušenje naše kuće i kafane u Čapljini, gube značaj u odnosu na činjenicu da ću vidjeti Fišera, idola iz dječačkih dana! Razum je govorio da je to zabluda, opsena, ali me obuzela velika radost što je takav osjećaj uopšte moguć i što sam u stanju da ga istinski doživim!

„Ako je osnovna težnja svakog ljudskog bića da ostavi za sobom nasleđe i trag u večnosti, Fišerov san je usrećio hiljade naslednika koji su mogli da žive od šaha posle 1972. i milione onih koje je privukao da krenu istim putem. Današnji šah je njegova zadužbina.

Fišer u Rejkjaviku 1972.

Fišerova tuga je priča o bolu i  praznini koja dolazi posle trijumfa. Bio je odabran da, u vreme gubitka vere i individualnosti, pokaže božansku moć ljudskog uma pre početka vladavine mašina, i da iskuša snagu ljudskog prkosa kakvog danas više nema“ (Marjan Kovačević-„Politika“, 20. januar 2008).

Fišer u ležernom izdanju

Završavam poglavlje o Fišeru i Spaskom u malo ležernijem stilu.

Češki internacionalni majstor i pisac sjajne knjige „Magične pozicije“, Jan Konopka, pričao mi je o Borisu Spaskom. „Bio sam kapiten žena u meču protiv veterana, mislim da je to 2009. godina. Marijanske Lazni. Pokazujem na demonstracionoj tabli partiju Ana Muzičuk-Vlastimil Hort. „Mnogo posmatrača, među njima specijalni gost organizatora, Spaski. Ana je imala dobijenu poziciju. Niko osim Borisa ne vidi sjajnu kombinaciju. „Ja sam obavezan da to vidim, kao bivši prvak svijeta“! U drugoj prilici, Spaski prilazi demonstracionoj tabli, osporavajući moj potez. Predlaže nešto drugo i uvjeren da ga intuicija ne vara, govori šaljivo:“Čuki, Čuki, Ivančuki“!  Pokazalo se da taj potez Konopka nakon analize obara. Zatim uzvraća u istom stilu: „Čuki, Čuki, Muzičuki“! Koliko su Spaski i Fišer različiti karakteri, svejedno, bili su istinski prijatelji.

Fišer je preminuo 17. januara 2008. godine, a Goran Dizdar i Alojzije Janković igrali Open Rejkjavik, naredne godine. Goranova zanimljiva priča: „Upoznali smo djevojku iz Beograda, njen otac živio je u Rejkjaviku i poznavao Fišera. Bio je u organizacionom timu meča Fišer-Spaski 1992. Djevojka bi ponekad vidjela Fišera kako šeta blizu aerodroma „Keflavik“. Djevojka: „On se osjećao kao ptica u krletki“.

Sa Fišerom je bilo teško stupiti u kontakt. „Jedan manje poznati šahista prilazi mu u Rejkjaviku:“Izvinite, ja sam šahista, želio bih kratko pričati s vama“. Fišer:“Ako ste šahista, onda sigurno znate šta sam ja odigrao u 28. potezu protiv Portiša u Santa Moniki?! Čovjek se zbunio, naravno, nije znao. I propada razgovor!

Velemajstor Milan Draško

(Sutra nastavak)

Оставите одговор