SERGEI SHIPOV
Proslavljeni šahovski komentator, pisac, trener i šahovski ekspert, Sergej Šipov rođen je u Muromu, u Vladimirskoj oblasti u Rusiji 17. aprila 1966. Ubrzo nakon toga, njegova familija se preselila u Kirzhach, gde je mladi Sergej naučio da igra šah.
Kirzhachova šahovska škola bila je ustanovljena na tradiciji – nije slučajno da talentovani juniori poput Vladimira Belova i Dmitrija Lavrika potiču iz tog grada. Shipov se dokazao rano u juniorskom šahu; bio je pozvan u čuvenu moskovsku internatsku šahovsku školu, gdje je učio u istom razredu kao budući velemajstori Evgeny Bareev i Yury Dokhoian.
Posle završetka škole izgledalo je kao da će mu se karijera ugasiti: dok su se njegovi drugovi borili na Premijer ligama sovjetskih šampionata, on je studirao fiziku na Moskovskom državnom univerzitetu, a nakon toga radio je u Institutu za hemijske probleme. Nakon raspada SSSR-a i nastale krize u sovjetskoj nauci, Sergej Šipov je postao profesionalni šahista.
Uključio se u turnire i postao majstor samo godinu dana kasnije. Nekoliko godina posle toga, 1996, postao je velemajstor. Shipovljev je rejting ubrzo premašio 2600, a na šampionatu Rusije 1998. Sergej Shipov je podijelio 1.-4.mjesto.
Devedesetih godina prošlog vijeka Šipov je postao redovni sparing-partner svjetskom šampionu Garry-ju Kasparovu.
„Najimpozantnija stvar za Kasparova bila je njegova izuzetna ‘glad’ za pobjedom. Svuda i u svemu! Bilo da je igrao fudbal ili raspravljao o nevažnim temama. To je neizbežno – on ima karakter šampiona. Nije uzalud nazvan „Velikim i Strašnim“.
Netko ko je osvojio sve obično izgubi motivaciju za daljnju borbu i smiri se. Najbolji primjer za to je Spaski, šahista nevjerovatnog talenta, koji je izveo fantastičan uspon na šahovski Olimp, ali je nakon toga izgubio svu motivaciju. To je, vjerujem, ključni razlog njegovog poraza u Reykjaviku 1972. godine.
Kasparov nije ponovio grešku Spaskog. Osvojivši titulu, nastavio je da šahu posvećuje sve, ne štedeći ni sebe ni svoje pomoćnike. Zato je bio i ostao broj jedan u šahovskom svijetu”, napisao je Sergej Šipov o velikom igraču.
Shipov se oduvijek smatrao stručnjakom za brzi šah; osvajao je velike brzopotezne turnire poput Kupa Garryja Kasparova 2001. i prvog Ruskog internet brzopoteznog šampionata 2004. godine. 2006. godine je osvojio Tromso Open, gdje je u međusobnom duelu savladao Magnusa Carlsena.
Na prelasku u 21 vijek počeo je da piše kao novinar i prvo mu je ponuđeno da putem interneta komentariše šahovske turnire. Bio je urednik sajta kasparov-chess.ru i chesspro.ru, a 2006. stvorio je vlastiti projekt – popularni crestbook.com. Komentator je na internet sajtovima poput ChessCast.
Autor je popularnih knjiga poput „Posljednja intriga stoljeća. Kasparov-Kramnik i predatori na šahovskoj tabli”, koja je na engleskom jeziku objavljena u dva toma.
Kao trener postigao je zapažen uspjeh. Godinama je pomagao poznatim velemajstorima poput Iana Nepomniachtchija, Daniila Dubova, Vladimira Belova i Svetlane Matveeve. Trenutno radi sa Grigorijem Oparinom, vodećim ruskim juniorom i Andreyom Esipenkom. Na Internetu je poznat pod pseudonimom „Crest“.
„Sergej Šipov je bio preteča novog informacijskog doba u našoj igri i njenom prenošenju. Koristeći poznatu analogiju, on se može nazvati „Ruskim šahovskim glasom„, poput poznatog komentatora Alekseja Popova u Formuli I. Nije razlog za to što u ruskom šahu nema dobrih komentatora ili novinara – oduvijek ih je bilo, ali Shipov je prvi pokazao da je moguće na zanimljiv način prenijeti veliku količinu informacija o svojoj omiljenoj igri na 64 polja, a da pritom ostane dobar trener i igrač.
U doba informativnih praznina u 2000 – 2009 , periodu recesije i gašenja Chess Week – njegovi pregledi i komentari bili su jedini zrak koji je ugrijao srca šahovskih ljubitelja na ruskom jeziku. Siguran sam da bi, da nije bilo Sergeja, generacija mladih šahovskih novinara u našoj zemlji bila drugačija, a rad sa vodećim mladim šahistima imao bi daleko manje poštovanja u društvu. “ (D. Kryavkin).
