Susreti sa Mihailom Taljem
Peti nastavak
Mat kraljem!
Sjajna su Gligorićeva zapažanja o velikim šahistima i izuzetni putopisi o Brazilu, Argentini, Paragvaju, Kubi, Španiji i Engleskoj u knjizi „Pobede i porazi“. Gliga sa simpatijama piše o Miši Talju. „Ako je stil ogledalo karaktera, onda je najveći optimist svakako – Talj. I kao prvak sveta, ostao je onakav kakav je bio i pre. Ljubimac publike. Posle Botvinikove hegemonije, pune saopštavanja i dostojanstva, Talj je instituciju prvaka sveta nekako snizio, približio običnim ljubiteljima; ko god hoće, može igrati kafanski šah s prvakom sveta do kasno u noć. Kad je tako nešto bilo? Svi smatraju da Talju titula nije udarila u glavu. I ja. Simpatičan je, jer se nije izmenio. Da li nije? Talj se penjao negirajući sve i svakoga. Sad nema koga da negira. Hoće li se njegov životni stav moći prilagoditi novoj situaciji“.
Finiš velikog turnira u malom bosanskom gradu. Niko nije očekivao da će Bugojno okupiti takvu elitu. Jedanaesti mart 1978, sjedamo u očevu ladu 1600, radoznali i riješeni da izbliza vidimo šahovske legende. Putuju i moj dugogodišnji trener Kićo i naš prijatelj Damo. Šta je 300 kilometara vožnje kad se gori od želje! Tog dana briljirao je svjetski prvak Karpov koji efektno pobjeđuje Horta. Talj je remizirao crnim figurama protiv dr Hibnera u relativno mirnoj partiji. Spaski je oduševljavao markantnim izgledom i igrom. Podijelio je 1-2. mjesto sa Karpovom, dokazujući da se oporavio od poraza u meču s Korčnojem.
Nisam tada ni slutio da ću 7 godina kasnije igrati turnirsku partiju s Taljem! „Memorijal Paula Keresa 1985“ održavao se od 21. februara do 14. marta u Talinu. Pamtim trenutak kad su me pozvali iz Šahovskog saveza Jugoslavije: „Želiš li igrati Šampionat u Novom Sadu ili Keresov memorijal“? Kakav raskošan izbor! Odlučih se za Talin jer sam žudio da zaigram u najšahovskijoj zemlji svijeta. U karijeri svakog šahiste postoji period kada su ambicije nesagledive. Uoči odlaska u Talin prolazio sam kroz tu jedinstvenu fazu.
Talin
U Talin putujem kao dvadeset dvogodišnji internacionalni majstor, na vrhuncu forme, da provjerim može li se uzlazna putanja uspjeha nastaviti na tako renomiranom, teškom turniru. Avion na liniji Beograd-Moskva, koji leti nešto manje od tri sata, približava se međunarodnom aerodromu Šeremetjevo 2. Ispod nas se prostire nepregledna, tamna šuma, sasvim na kraju vidika nazirem obrise velikog grada. Na aerodromu me dočekuju dva čovjeka iz Talina, članovi organizacionog tima, i brzo odvoze do moskovskog hotela „Sport“. U tom hotelu prave odličan boršč, čorbu od goveđeg mesa, cvekle, koja daje crvenu boju i kiselkast ukus, pavlake i mnoštva drugih sastojaka. Iz sobe na 12. spratu posmatrao sam malo jezero u blizini i moskovske pejzaže. Sutradan smo sa aerodroma Vnukovo poletjeli za Talin.
„Memorijal Paula Keresa“ jedan je od najprestižnijih turnira u SSSR-u. Turnir devete kategorije okupio je izuzetne asove sovjetskog šaha, pripadnike nekoliko generacija. Posebnu draž turniru daje nastup jednog od najgenijalnijih šahista u istoriji, bivšeg svjetskog prvaka Mihaila Talja!
Prvo putovanje u Sovjetski Savez i prvi susret sa najvoljenijim šahistom u istoriji!
U posljednjem trenutku otkazuje čehoslovački velemajstor Lubomir Ftačnik, zahvaljujući neparnom broju učesnika (15), dobijamo dodatni slobodan dan. Glavni grad Estonije, Talin (400. 000 stanovnika), nalazi se na sjevernoj obali Baltičkog mora, 80 kilometara južno od Helsinkija. Ima dobro očuvan i atraktivan stari grad, okružen bedemima, koji je dio kulturne baštine UNESCO-a. Smješteni smo u hotelu Olimpija (26 spratova), napravljenom 1980. godine zbog Olimpijskih igara u Moskvi. U Talinu su, u sklopu igara, održavana takmičenja u sportovima na vodi.
Do turnirske sale stižemo pješice za 7-8 minuta, lijepa je, prostrana, sa velikom salom za analize koja se iz publike samo nazire. Dvije plavokose djevojke prodaju ulaznice, jedna od njih postaće supruga Lembita Olja. Sala će svaki dan biti ispunjena do posljednjeg mjesta. U prvom kolu remiziram crnim figurama sa Fincem Vrjolom, u drugom sam slobodan. Slijedi susret sa velemajstorom Viktorom Gavrikovom, koji je početkom godine podijelio 1-3. mjesto na Šampionatu SSSR-a.
Velemajstori Aleksandar Černjin, Viktor Gavrikov i Mihail Gurjevič, 1-3. na Šampionatu SSSR-a 1985.
Vodim bijele figure, nastaje Grinfeldova odbrana, za koju je Gavrikov specijalista. Biram rijetku liniju, karakterističnu zbog ranog pomjeranja pješaka na b4, uzdajući se u solidno iskustvo u igranju ove pozicije. Tada nije bilo kompjutera, u pripremama smo se najviše oslanjali na Šahovski informator, Šahovske glasnike, sovjetske periodične časopise. Uspio sam doći do biltena, tek završenog prvenstva SSSR-a, riznice odličnih partija.
Brošura o Memorijalu Paula Keresa 1985
Gavrikov je stilom igre i pokretima podsjećao na Anatolija Karpova. Crni nije precizan u 14. potezu, u 16. pokušava manevrisati skakačem, ali potcjenjuje snagu 17. d5! nakon čega trajno preuzimam inicijativu. Završna pozicija ne pojavljuje se često u praksi. Partija je komentarisana u uglednom beogradskom nedjeljniku NIN-u, pod naslovom „Mat kraljem“! Crni je na potezu, ali ne može spriječiti mat u sljedećem potezu. Bijeli će jednostavnim pomjeranjem kralja objaviti mat. Efektna slika!
Milan Draško-Viktor Gavrikov
Talin 1985
Dijagram:
Bijeli: Kf3, Tg8, Sf5, Ld1; pješaci: a4, e5, f7, h3;
Crni: Kh5, Tf8, Sc7, Le7; pješaci: a7, b5, c4, h7;
Publika u sali pozdravila je moju efektnu pobjedu dugim aplauzom! Nakon pobjede nad Gavrikovom osjetih nalet optimizma. I događaji van turnirske sale odvijali su se pozitivno. Brzo uspostavih kontakt sa dvoje mladih ljudi. Plavokosa Tina, uvijek nasmijana, i novinar Mart Tarmak donose mi biltene Šampionata SSSR-a. Kakva dragocjenost! Bili su tako dobrodušni, zadovoljni što mogu pomoći. Stidljiva, fina djevojka voljela je šah i ponekad igrala turnire. Mršavi, skromni mladić bio je imresioniran šahovskim praznikom u Talinu. Neobična je, sasvim neočekivana, njegova kasnija sudbina.
Za vrijeme meča Norveška-Crna Gora, na Olimpijadi u Tromsu 2014. godine, slučajno vidjeh kako jedan visoki čovjek razgovara sa Garijem Kasparovom. Pomislih da sam ga negdje već vidio. Kad sam završio partiju (remi sa velemajstorom Simonom Agdeštajnom), preselih se na tribine. Dok posmatram da li će naš šampion Nikola Đukić odoljeti svjetskom prvaku Magnusu Karlsenu, prilazi mi, svečano obučen, upravo Tarmak! „Da li me se sjećaš“? Nekako se nije izrazito promijenio, prepoznah ga. Učtiv i mnogo sigurniji u sebe. „Sada sam ambasador Estonije u Oslu“! Kratak, srdačan razgovor. Daje mi vizit kartu. Drago mi je što mu život okreće nasmijanu stranu.
U četvrtom kolu remi u 16 potezu protiv nekada najmlađeg velemajstora svijeta, Aleksandra Kočijeva. Bivši omladinski prvak Evrope ponudio je remi bijelim figurama u 16. potezu. Igrač raskošnog dara postao je, tih godina, izrazito miroljubiv.
Velemajstor Milan Draško
(Sutra nastavak)