Velemajstor Milan Draško: Susreti sa Mihailom Taljem (drugi nastavak) – Vrijeme radosti

Susreti sa Mihailom Taljem

Drugi nastavak

Vrijeme radosti

Najveće dostignuće bez sumnje je nastup na  turniru 12. kategorije „Bosna 1984“. Startovao sam kao autsajder, dvadeset jednogodišnji fide majstor sa rejtingom 2440.  Istina, dobro sam igrao prethodne godine, osvojio IM balove i očekivao priznanje titule. Postao seniorski prvak Bosne i Hercegovine. Iskreno, strahovao sam od debakla. Zato sam odlučio da sprovedem fanatične šahovske i fizičke pripreme koje su trajale 45 dana. Trčao sam svako jutro stazom između Neretve i hotela „Mogorjelo“, a zatim 10-12 krugova oko fudbalskog igrališta. Ponekad bih odlazeći na trening susreo komšiju Hajlu, napadača čapljinskog Borca. Uslijedilo bi šaljivo pitanje: Spremaš li se ti za kros ili za šahovski turnir?!

Šta sam mogao suprostaviti asovima svjetskog kalibra? Inferiornost u šahovskom znanju i iskustvu, pokušao sam ublažiti odličnom fizičkom pripremom koja podiže nivo koncentracije. U prelomnim trenucima partije, kada grozničavo tražite pravu soluciju, fizička spremnost itekako pomaže. Šetnja uoči partije, od kultnog hotela „Evropa“ do luksuznog „Holiday Inn“, sagrađenog uoči Zimskih olimpijskih igara,  bila je blagotvorna. Izdaleka bih ugledao hotel karakteristične, žute boje. Uvijek bih pogledao prema vodoskoku ispred ulaza. Prošao kraj recepcije i popeo se na sprat. Put do prostrane Kongresne sale vodi pored popularnog restorana, sa tendom u obliku šešira. Na startu igram crnim figurama protiv velemajstora Stefana Đurića. Izgleda da me trema neće savladati, miran sam, dobro raspoložen.

Brojni ljubitelji šaha netremice posmatraju partije. Nisam više dječak što juri za loptom na „Ledama“, talentovani omladinac Šahovskog kluba Bosna. Kao da sam odjednom gurnut sa obale u maticu rijeke. Toliko zantiželjenih, znalačkih pogleda iz dubine sale daju događaju novu dimenziju. Osjećam se kao umjetnik, stvaralac, o čijim potezima raspravlja auditorijum. Lijepo, inspirativno!

Četiri uzastopna remija na startu donose izvjesnu sigurnost. Potpuno sam posvećen partiji, ne ustajem od stola. Samo još  Artur Jusupov neprekidno sjedi za stolom. Suštinski je važno izdržati  napetost borbe bez opipljivih grešaka. Šta će se desiti poslije serije remija; pobjeda ili poraz? Od toga zavisi sudbina turnira! Nakon četvrtog remija, protiv velemajstora Hulaka, prilazi mi nekadašnja Bosnina nada, Žarko Veković. Nekad je služio vojsku u Čapljini, često svraćao u naš restoran. Umjesto pohvala, Veka me kritikuje: „Kakva je to igra?! Nemoj više misliti o remiju, ti moraš pobjeđivati“! Proročanske riječi!

U petom kolu duel sa velemajstorom Dragoljubom Velimirovićem. Dovoljno je reći da je Velimirović pobijedio na vjerovatno najjačem Šampionatu Jugoslavije, u Novom Sadu, 1975. godine, da shvatimo o kakvom je igraču riječ. Veliko ime našeg šaha, neustrašivi borac.

Draško Velimirović iz mlađih dana

Trostruki državni prvak; posljednju titulu osvaja sa 55 godina! Ponekad prekorači granicu rizika. Ovo nije bio njegov dan. U 13. potezu razmišlja čitav sat, igra 13… d5, što dovodi do brodoloma već u 21. potezu! Upečatljiva je završna slika!

Milan Draško-Dragoljub Velimirović
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Dh6, Td1, Th1, Sc3, Sg5, Lf1; pješaci: a2, b2, c5, f4, f6, g3, h2;
Crni: Kh8, Dd8, Ta8, Tg8, Sd4, Lb4, Lc8; pješaci: a5, b7, e6, e3, f7, g6, h7;

Protivnik u sljedećem kolu  je njemački velemajstor i aktuelni šampion te velike zemlje, Erik Lobron. Taraševa varijanta Francuske odbrane, igram 3… Sc6, potez koji sam rado primjenjivao još od omladinskih dana. Potez još uvijek nije bio dovoljno istražen. Lobron je izabrao 6. Le2. Suština moje zamisli je da ne igram uobičajeno 6… f6  i na 7. ef6-Df6, već 6… Le7. Za plan crnog bitno je gdje će biti postavljen bijeli skakač nakon uobičajenog manevra koji počinje potezom 7. Sf1. Lobron kasnije bira rijetku liniju (14. Tc1), dolazim do ozbiljne kontraigre u centru. Utisak je da Lobron nije dovoljno upoznat sa finesama pozicije, luta s planom. Nakon 26… De4, obuze me iskrena radost. Pozicija je dobijena!

Erik Lobron-Milan Draško
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc1, Tc7, Lb2; pješaci: a2, b3, g3, h2;
Crni: Kg8, De4, Td3, Lb7; pješaci: a7, b6, e3, g7, h7;

27.Tg7-Kf8 28. Df1 (Ne ide 28. Tb7-Db7 29. Df1-Df7 30. Dd3-Df2 31. Kh1-De1 32. Kg2-Dd2!-+) 28… Df3 29. Tb7-Td1

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Df1, Tb7, Lb2; pješaci: a2, b3, g3, h2;
Crni: Kf8, Df3, Td1; pješaci: a7, b6, e3, h7;

Lobron pokušava posljednji štos; 30. Tf7?!-Kf7 (Ne, naravno, 30… Df7 31. Dd1) 0:1 Sjajno!

U sedmom kolu protivnik je trostruki vicešampion svijeta, Viktor Korčnoj!  Još igram crnim figurama. Uoči turnira detaljno sam analizirao poziciju koja će nastati u partiji. Srećna okolnost.

Na šahovskom festivalu u holandskom gradu Vajk an Zeu, početkom 1984, Korčnoj je protiv sovjetskog velemajstora Aleksandra Beljavskog izabrao crnim figurama ogranak Nimcovičeve indijske odbrane koji će se pojaviti u našoj partiji. Beljavski se odlučio za glavni nastavak 11. Dc2. Nakon složene borbe, bijeli osvaja pješaka i propušta priliku da uveća prednost. Korčnoj vješto uplovljava u luku remija. Korčnoj i Beljavski podijeli su 1-2. mjesto  sa 10 poena iz 13 partija, ispred velemajstora Predraga Nikolića sa 7,5. Turnir će se pamtiti zbog prekida osmogodišnjeg bojkota Korčnoja od strane sovjetskih šahista (mislim na turnire, jer je Korčnoj igrao meč sa Garijem Kasparovom, krajem 1983).  Korčnoj je tokom IBM turnira u Amsterdamu 1976 godine odlučio da se ne vraća u SSSR. Dobio je garancije bivšeg prvaka svijeta i aktuelnog predsjednika FIDE, Maksa Evea, da njegovo šahovsko zvanje i mogućnost nastupa na turnirima ostaju neprikosnoveni.

Nezaboravni meč Karpov-Korčnoj, Bagio 1978.

Kasnije napušta Holandiju i nastanjuje se u Švajcarskoj. Organizatori turnira suočavali su se s dilemom; odreći se učešća Korčnoja ili sovjetskih velemajstora.

Petra Leverik i Viktor Korčnoj u Švajcarskoj

Turnir u Sarajevu bio je drugi od ukidanja bojkota, gledao sam sa kakvim uvažavanjem sovjetski nevjerovatnom energijom. Igrati na turniru sa Korčnojem, donedavno je izgledalo kao nedostižan san. Sreća je što su vodeći ljudi iz Šahovskog kluba Bosna imali osjećaj kad treba ubaciti u vatru mlade igrače. Korčnoj je u našoj partiji odigrao rjeđi nastavak 11. Lb2 (umjesto 11. Dc2). Do 16. poteza partija teče po teorijskim obrascima. Iznenada sam odlučio da igram 16… Lh5, umjesto uobičajenog 16… Lh3.

Viktor Korčnoj-Milan Draško
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc2, Ta1, Tf1, Lb2, Le2; pješaci: a3, c4, e3, f2, f3, h2;
Crni: Kg8, Dc7, Ta8, Td8, Sf6, Lh5; pješaci: a7, b7, c5, f7, g7, h7;

Vladimir Kramnik je zabilježio sjajnu pobjedu igrajući 16… Lh3 protiv Aleksandra Halifmana (Linares 2000). Korčnoj je nakon partije rekao da je 16… Lh5 novost, sad znamo da je potez odigran u partiji Lutikov-Aronson, 1957. Analiza pokazuje da je Korčnoj  trebao igrati 18. Dc3 (umjesto 18. Db3), jer bih morao igrati Se8 uz f6. Ovako sam dobio priliku da skakača preko d7 brže aktiviram. Pogledajmo dijagram poslije 22. poteza bijelog (Lc3-d2).

Dijagram:
Bijeli: Kh1, Db3, Tf1, Ld2, Le2; pješaci: a3, c4, e3, f2, f3, h2;
Crni: Kg8, Dc7, Ta8, Sb6, Lg6; pješaci: a7, b7, c5, f6, g7, h7;

Bijeli prijeti La5. Odigrao sam 22… Td8 (Iako potez djeluje prirodno, bolje je 22… De7! i na 23. La5-Sc8 uz Sd6 i crni ima sasvim dobru poziciju) 23. La5-Td6 24. Td1-Dd7 25. Td6-Dd6 26. Kg2-Kf8 27. Lb6-ab6

Dijagram:
Bijeli: Kg2, Db3, Le2; pjesaci: a3, c4, e3, f2, f3, h2;
Crni: Kf8, Dd6, Lg6; pjesaci: b7, b6, c5, f6, g7, h7;

Zanimljivo je da smo u dosadašnjem toku partije igrali veoema brzo. Sada bijeli  propušta priliku da me „natjera“ na razmišljanje. Korčnoj je odigrao 28. Dc3 (28. Da4!?-Le8 29. Da8 i nije lako izračunati ide li aktivno 29… Dd2!? Analiza pokazuje da ide. Ako 30. Lf1-Dc2!  31. Db7-Dg6 32. Kh1-Db1 33. Kg1-Dg6 34. Lg2-Db1=; na 31. e4-Dd2! uz Dg5=)  28… Ke7 29. f4-Le4 30. f3 (Na 30. Lf3 dobro je i 30… Lf3 i 30. Dd3!) 30… Lg6  31. Kf2-Kd7 32. Ke1-Kc7 33. Dd2-Dd2 34. Kd2 i nastaje remi završnica bez motiva za igru. Korčnoj je ponudio remi i 48. potezu!

Fantastično, kao da sanjam najljepše snove! Izlazim u hol, pedesetak ljudi me opkoljava. Razdragana atmosfera. Cenko Sokolov, Ivanov otac, proriče: „Ode ti visoko“!? Meteorski uspon ili sticaj srećnih okolnosti?! Poslije sedmog kola dijelim 1-2. mjesto s Korčnojem, trećim igračem svijeta! Prate nas velemajstori Jan Timan i Artur Jusupov. Osjećaj kao u onoj Nerudinoj pjesmi.

„Ovoga puta me pustite/da budem srećan/, ništa se nije desilo nikom/, sve što se dešava/to je da sam srećan/sa sve četiri strane/srca, kad hodam/, spavam ili pišem“ („Oda srećnom danu“).

Velemajstor Milan Draško

(Sutra nastavak)

Оставите одговор