Velemajstor Milan Draško: Božanstvo koje teče, II dio (treći nastavak)

 

Velemajstor Milan Draško

Božanstvo koje teče

II dio

Treći nastavak

Nisam do sada detaljnije pisao o svojim šahovskim počecima. Naučio sam igrati sa osam godina posmatrajući kako odrasli vuku poteze u našoj kafani. Jednom se dogodilo nešto neočekivano. Igrali su tata i naš prijatelj, Damo Misita. Oni su izuzetno rijetko igrali šah, još je veće iznenađenje da su počeli analizirati poziciju iz partije. Mnogo je ljudi oko stola, ja sjedim za susjednim. Oni ne uspijevaju pronaći pravi potez, ja predlažem Sd4-e2. Gledaju se u nevjerici, jer me nikad nisu vidjeli za šahovskom tablom! To je najbolji potez. Zatim sam počeo igrati sa starijim ljubiteljima šaha. Ispočetka ih nije bilo lako privoljeti na igru. Napredak je bio očigledan. Tata je odlučio da se povežemo sa Kićom Bekanom, koji je spadao među najjače čapljinske šahiste. Sljedeći korak je odlazak u prostorije ŠK Borac. Pružao sam veliki otpor, nekako me nagovoriše da krenem. Prvi put u klubu (Dom JNA) i težak protivnik u prijateljskom nadmetanju; nastavnik biologije, Krešo Maslać. Igrali smo u manjoj prostoriji, na spratu, uz prisustvo mog trenera Kiće i nekoliko članova kluba. Meč je završen 1:1, što je ocjenjeno kao moj veliki uspjeh.

Razočaranje nekoliko dana kasnije; gubim od dugogodišnjeg direktora „Laste“, Mladena Mandrape, 3:0. Mlađo je igrao jak kafanski šah, ali nije volio nastupati na turnirima. Kićo je narednih mjeseci ispoljio  strpljenje i dobru volju, odigrali smo na stotine prijateljskih partija, krajnje ozbiljno, kao da su turnirske. Dragocjena praksa. Na Polufinalu prvenstva Čapljine (1972) pobjeđujem sa 12,5 iz 13. Ko se mogao nadati takvom skoru!?  Start gradskog prvenstva nije posut ružama; gubim od Mile Cvetanovskog. Kasnije sam poražen i od Jusufa Lizde. Neke partije dobijam. Ne sjećam se tačno zašto je turnir iznenada prekinut. Novi Šampionat grada igra se 1973. godine. Šta sam mogao očekivati, kao desetogodišnjak? Igra na polufinalnom turniru bila je, doduše, ohrabrenje. Dešava se nešto nevjerovatno, što ni danas ne mogu sasvim objasniti; dobijam dvanaest partija, samo s Kićom remiziram bez igre! Ubjedljivo pobjeđujem. Bila je to atrakcija za brojnu publiku. Vjerujem da je šahistima, starijim od mene nekoliko decenija, bilo nezgodno da igraju sa djetetom. To bi moglo biti neko objašnjenje. Iduće godine ponovo, sa istovjetnim skorom pobjeđujem. I bilo je lako naslutiti da će šah igrati izuzetnu ulogu u mom životu.

Još  malo o Mladenu Mandrapi. Sjećam se njegovog dolaska u Vršac tokom Pionirskog prvenstva Jugoslavije, 1976. Kićo i ja se baš obradovasmo. Na terasi se igrao neobičan cuger; Majstorski kandidat Anton Samovojska, kasnije ugledni novinar, nogometni analitičar, daje foru minut-pet, s tim da nakon prvog poteza pritisne sat nogom!? Ljetnji period, skida japanke i izvodi malu akrobaciju. Dobro mu ide, dobija niz partija. Mladen je zamolio da odigra jednu. Za mene nije iznenađenje što je pobijedio. Anton želi revanš. „Prijatelju, stvarno moram za Beograd“. Njegova ćerka je tamo živjela. Naravno, motiv je i čuvanje rezultata. Dragan Paunović i ja podijelili smo 1-2. mjesto na Šampionatu. Međutim, gubim naknadni meč, time i mogućnost da zaigram na Kadetskom prvenstvu svijeta. Dragan se dvoumi oko odlaska na svjetsko. Mladen jednog dana, samoinicijativno odlazi u Nušićevu 25, u prostorije Šahovskog saveza Jugoslavije. Lijepo ga dočekuju Rudolf Marić, Miša Petronić i Vladimir Šarić. „Šta je odlučio Paunović; ide li na svjetsko“? „On se još dvoumi“, odgovara mu Marić. „Nazovite ga, neka se izjasni“! Dragan definitivno otkazuje. Dan kasnije Mlađo sa suprugom Nevenkom dolazi kod nas. „Imam lijepu vijest“. Majka, otac i ja stojimo kod šanka. „Idemo u separe, važno je“. I tada saopštava tu, tako dragu novost. Zahvalan sam Mladenu na izuzetnoj dobronamjernosti!

U međuvremenu je (1977) odigrano Pionirsko prvenstvo Bosne i Hercegovine, gdje bilježim 9 iz 9 i  Pionirsko prvenstvo Jugoslavije u slovenačkom gradiću Vrhnici. Pobjeđujem sa poenom prednosti ispred Veljka Vujačića. Treći je Toma Paunović. Dobra uvertira pred polazak u Francusku na Šampionat svijeta.

Neobično  uzbuđenje zbog premijernog odlaska  u  inostranstvo. Dugo putovanje Čapljina-Beograd-Milano. Kićo i ja presjedamo na centralnoj stanici, pa se spuštamo prema Ligurskom moru. Čudio sam se što su balkoni u Đenovi tako blizu voza i uživao u pogledu na gradove uz more. Kakva divota! Savona, Imperija, San Remo, Ventimilja. Pa ulazak u Francusku kroz onaj dugački tunel. Menton, Monako, Nica. Izlazimo na stanici „Nice Ville“. Dobro pamtim punačkog, omanjeg taksistu, starijeg čovjeka, koji nas vozi u  Kan sur Mer, na pola puta imeđu Nice i Kana. Ljeto još traje, Azurna obala, praznik svjetlosti  i  sunca, zemaljski raj! Trebalo je da uživam, ali sam osjećao nespokojstvo  i  ustreptalost uoči  velikog takmičenja. Stigli smo četiri dana prije početka Šampionata.

Hipodrom (Kan sur Mer)

Bili smo zbunjeni  i  pomalo izgubljeni  u dalekom svijetu. Snimali su  nas kako igramo bilijar, sutradan ugledasmo naša nasmijana lica u popularnim dnevnim novinama „Nice Matin“. Ispod fotografije je pisalo: „U trenucima predaha, šahisti se opuštaju igrajući bilijar“. Gledali smo akcioni film sa Bert Lankesterom u glavnoj ulozi. Obožavao sam sok od mandarine i željno iščekivao da Igra krene. Pristizali su mladi šahisti, među njima dvanaestogodišnji Najdžel Šort.

Detalj iz partije Šort-Smislov

Simultanka Najdžela Šorta 1976.

U sobi do naše smjestili su se četrnaestogodišnji  predstavnik Sovjetskog Saveza Gari Kasparov i poznati trener, inernacionalni majstor Anatolij Bihovski.

Kasparov u Kan sur Meru, 8. septembar, 1977.

Laknulo nam je kad upoznasmo stomatologa iz Istanbula, trenera turskog predstavnika Sendura. Radio je par godina u Bugarskoj i sasvim dobro govorio i naš jezik.

U prvom kolu remi crnim  protiv predstavnika Australije Krisa Depaskualea. Slijedi susret sa Šortom, o čijem nesvakidašnjom talentu je  već pisala svjetska štampa.

Milan Drasko (1984)-Nigel Short (2220) 0,5:0,5

1.c4-Sf6 2. d4-e6 3. Sf3-b6 4. g3-Lb7 5. Lg2-c5 6. d5-ed5 7. Sh4-g6 8. cd5 (Češće se igra 8. Sc3) 8… d6 (8… Lg7 9. 0-0-0-0) 9. Sc3-Lg7 (9… a6) 10. Da4 N

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Da4, Ta1, Th1, Sc3, Sh4, Lc1, Lg2; pješaci: a2, b2, d5, e2, f2, g3, h2;

Crni: Ke8, Dd8, Ta8, Th8, Sb8, Sf6, Lb7, Lg7; pješaci: a7, b6, c5, d6, f7, g6, h7;

(Teorijska novost. Naravno, nisam bio svjestan te činjenice  tokom partije. Objektivno je bolje  10. 0-0) 10… Dd7 (10… Sbd7 11. Lf4-Sh5!? 12. Ld6-Lc3 13. bc3-Df6 14. De4-Kd8 15. Le7!-De7 16. De7-Ke7 17. d6-Kd6 18. Lb7-Tae8 19. La6  sa približno jednakom pozicijom; zanimljivo je 12. De4 (umjesto Ld6) 12… De7 13. Ld6-De4 14. Le4-0-0-0; iako bijeli ima pješaka više, aktivnost crnih figura omogućava punu kompenzaciju. umjesto 11. Lf4, moguće je 11. Dc2) 11. Dd7 Sbd7 12. Lf4

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Ta1, Th1, Sc3, Sh4, Lf4, Lg2; pješaci: a2, b2, d5, e2, f2, g3, h2;

Crni: Ke8, Ta8, Th8, Sd7, Sf6, Lb7, Lg7; pješaci: a7, b6, c5, d6, f7, g6, h7;

To je glavna ideja, napasti što prije pješaka na d6) 12… Ke7? (Previd. Nakon 12… Se5, bijelom nije lako da dokaže ispravnost strategije. Ako bih nastavio konsekventno 13. Sb5-Kd7! 14. Lh3-Ke7 15. Le5-de5 15. d6-Kf8 i prije ili kasnije, lovački par crnog pokazaće svoju vrijednost. Prirodnije je 14. 0-0 ili 14. Sf3) 13. Ld6!-Kd6 14. Sb5-Ke7 (14… Ke5?? 15. f4 mat!) 15. d6-Kf8 (U partiji J. Gombac-A. Hasanagic, Ljubljana 2009. crni je odigrao slabije 15… Kd8) 16. Lb7-Tb8 17. Lg2-Sg4 18. Lh3 (18. 0-0!?) 18… f5 (18… h5; 18… a6!?) 19. Lg4-fg4 20. 0-0-0 (Branim pješakana b2 i topom podržavam slobodnjaka na d6) 20… Kf7 21. Sc7 (21. f3!?) 21… Se5 (21. Thd8 22. e4! i nakon 22… Se5 23. f4!-ef3 24. Sf3-Sf3 25. Thf1-Le5 26. Tf3-Kg8 27. Td5!-Ld6? 28. Se6-Td7 29. Tfd3+-) 22. f4-gf3 23. Sf3-Sf3 (Bolje je 23… Thd8)

Dijagram:
Bijeli: Kc1, Td1, Th1, Sc7; pješaci: a2, b2, d6, e2, g3, h2;

Crni: Kf7, Tb8, Th8, Sf3, Lg7; pješaci: a7, b6, c5, g6, h7;

Jasno je da će se borba voditi oko pješaka na d6. Mogu li ga sačuvati? Ovo je trenutak kada propuštam dobitnički potez. Odigrao sam 24. ef3? (24. Thf1!-Thd8 25. Tf3-Kg8 26. Td5!-Td7 27. e4-Tbd8 28. e5+-) 24… Thd8 25. The1-Td7

Dijagram:
Bijeli: Kc1, Td1, Te1, Sc7; pješaci: a2, b2, d6, f3, g3, h2;

Crni: Kf7, Tb8, Td7, Lg7; pješaci: a7, b6, c5, h6, h7;

Izabrao sam pogrešno 26. Se6? (Više  nema ni traga od prednosti. Trebalo je igrati 26. Te4!-Lf8 27. Ta4-a5 i sada postoje dva puta što vode izvjesnoj prednosti; a) 28. Tf4-Kg8 29. Kc2-Ld6 30. Sb5-Lf4 31. Td7; b) 28. Kc2-Ld6 29. Tf4- Kg8 30. Tf6-Tc7 31. Tdd6-b5 32. Tb6-Te8 33. Tb5) 26… Lh6 Uskoro je pao d pješak. Ušli smo u veliki obostrani cajtnot u zavšnici skakač + 4 pješaka, protiv lovca i četiri pješaka. Crni je imao nešto bolje izglede, ali ponovo griješi u 47. potezu.

Dijagram:
Bijeli: Kc2, Se2; pješaci: a2, f3, g3, h4;

Crni: Kb4, Lf2; pješaci: a7, c4, g5, h5;

Šort je odigrao 47… g4 (Nakon 47… gh4 48. gh4-Lh4 49. Sf4 nastaje remizna završnica)

Poslije 48. fg4-hg4 pruža mi se prilika da napredujem pješakom do h7, što bi otežalo odbranu crnog. Odigrao sam 49. h5 (49. Kd2!) 49… Le3 50. Sc3 U Megachess base 2020, partija na ovom mjestu završava remijem. Ako me sjećanje ne vara, remi je sklopljen u 58. potezu. Kako bi se crni borio protiv prijetnje Se4-f6-g4? Najbolje je 50… Kc5 51. Se4-Kd5 52. Sf6-Ke6 53. Sg4-Ld4 i bijeli ne može povezati slobodnjake. Uskoro će pasti h pješak. Uzbudljiva, mladalačka partija!

Velemajstor Milan Draško

(Nastaviće se)

Оставите одговор