Nakon što je njena fotografija bez hidžaba izazvala jake reakcije, šahovska šampionka je pobjegla u Britaniju
Piše: Louise Callaghan, dopisnica za Bliski Istok
nedjelja, 9. februara 2020.
12.01 GMT, Sunday Times
Shohreh Bayat u Londonu prošle sedmice
Kada je imala devet godina, otac Shohreh Bayate je izvadio šah i naučio je kako se igra. Odabrao je šah jer je to bio jedan od rijetkih sportova u kojem je mogao da gleda kako se njegova ćerka takmiči: plivanje, pa čak i fudbal, prema zakonima Islamske Republike ne bi bili mogući.
Odlično se snašla. Za nekoliko godina Bayat je bila rangirana na prvom mjestu u Iranu u svojoj uzrasnoj kategoriji. Ubrzo nakon toga pridružila se nacionalnom timu – predstavljajući svoju zemlju širom svijeta. Obožavala je mentalnu gimnastiku u šahu, dubinu, beskrajne kombinacije poteza.
Danas je sa 32 godine najviše rangirana šahovska sutkinja u Aziji.
Sa svojim dobro skrojenim odijelima, labavo prebačenom maramom i crvenim karminom, činila se idealom moderne iranske žene. Ali, prije dvije nedjelje njen se život urušio kada je fotograf na ženskom svjetskom šampionatu u šahu u Šangaju objavio sliku na kojoj se ne vidi da Bayat nosi svoju maramu.
Na njen užas, fotografija se proširila kao virus: na hiljadama postova su je zajedljive pristalice čvrste linije vrijeđali i zlostavljali u komentarima na mreži. Prijetnje nasiljem su preplavile su njene društvene medije. Dok je sjedila plačući u svojoj hotelskoj sobi u Šangaju, znala je da joj je život u opasnosti i nije se mogla vratiti kući.
Ipak, odlučila je da ne popusti pod prijetnjama.
Sutradan je Bayat skinula hidžab i vratio se na posao, duge opuštene smeđe kose. Kada je turnir završio u Vladivostoku, na jugoistoku Rusije, odletjela je u Britaniju. Njen suprug i porodica, međutim, još su bili u Iranu – i ona ostaje u strahu da će oni biti meta.
„Mislim da se neću moći vratiti u Iran“, rekla je ona u svom prvom intervjuu od dolaska u London, gdje se sada skriva. „Ako to učinim, možda ću se suočiti sa nevažećim pasošem i biti uhapšena. A možda čak i nešto gore. Jako sam zabrinuta za svoju porodicu. “
Bayat je jedna od nekoliko visokih iranskih sportista, koji su pobjegli u Evropu, nakon što su kod kuće bili šikanirani od strane vlasti. Prošlog mjeseca Kimia Alizadeh, prvakinja u taekwondou i jedina iranska osvajačica olimpijske medalje, objavila je napuštanje zemlje u postu na Instagramu u kojem je kritikovala Iran zbog vršenja pritiska na žene. Sada je u Evropi.
„Došla sam na turnir sa namjerom da se vratim u moju zemlju. Ali neke stvari su se desile i nisam mogla. To je jednostavno previše „, rekla je Bayat na savršenom engleskom jeziku kojeg je naučila radeći u međunarodnoj šahovskoj organizaciji. „Jedna jednostavna stvar može vam zauvjek promjeniti život.“
Kao dijete u Rashtu gradu na sjeveru zemlje i dalje je bilo ilegalno da muškarci i žene igraju šah zajedno. Iako su se pravila donekle popustila, većina turnira i dalje je odvojena po polu. Čak i kao šahovska šampionka sa zvanjem magistra u inženjerstvu prirodnih resursa, stalno se morala boriti protiv društva u kojem mnogi vjeruju da žene nemaju mjesta u javnoj sferi.
„Mogućnosti nisu iste za muškarce i žene. Čak i radeći kao šahovski sudija, uglavnom muškarci žele zauzeti visoke položaje za sebe. Bilo mi je teško. Ipak sam stigla do mnogih vodećih položaja u Iranu, ali to je bilo zato što sam bila bolja od tolikog broja muškaraca “, nasmješila se.
„Šah je igra koja je veoma zanimljiva i duboka. Nikada niste dva puta u istoj poziciji. To je nešto beskrajno. “
Pravila Islamske Republike dominirala su u njenom životu čak i kad se takmičila u inostranstvu. Prema iranskom zakonu, žene moraju u javnosti nositi maramu. Ali, iako bi je neki mogli skinuti kad posjećuju druge zemlje, iranski sportisti i drugi takmičari se, kaže Bayat, drže potpuno različitih standarda.
„Ako putujem sa porodicom, niko me ne slika i ne gleda te stvari. Ali kada idem na turnire, a ne nosim maramu, to je krivično djelo. Na mene gledaju kao na predstavnika moje zemlje “, rekla je.
Shohreh Bayat na svjetskom šampionatu u šahu prošlog mjeseca
U Šangaju se, znajući o čemu je riječ, pobrinula da nosi maramu u svakom trenutku. Kao i mnoge liberalne iranske žene, ona je dozvoljavala da joj marama sklizne na potiljak.
Fotografije snimljene tog dana pokazuju kako nosi maramu. Ali na jednoj fotografiji, napravljenoj sa prednje strane, marama se ne vidi zbog kose. To je bilo dovoljno. Kako se slika proširila, prijetnje su počele da pristižu.
„Otišla sam u hotel i uključila svoj mobilni“, rekla je. „Kada sam shvatila šta se događa, bila sam totalno šokirana, samo sam plakala. Nisam znala šta da radim. “
Kroz nekoliko sati, iranska šahovska federacija je tražila da da izjavu kojom podržava nošenje hidžaba. Bayat, koja nikada nije htjela da nosi maramu, odbila je to da uradi učiniti, osim ako joj federacija ne pošalje pismo kojim garantuje da će biti sigurna posle povratka u Iran.
„Tada su rekli da to nije moguće. Tako sam pomislila: Ne mogu se vratiti u Iran jer je tako opasno „, rekla je i dodala: „Prilično mi je dosadilo i bila sam iscrpljena. Mislila sam da je najbolje da budem svoja. Nikad nisam vjerovala u hidžab – nosila sam ga samo zato što sam morala. Ali u tom trenutku nije imalo smisla da ga nosim, pa sam ga samo skinula. “
Njen suprug – koji radi u građevinskoj industriji – i njena familija bili su prestravljeni zbog toga što joj se može dogoditi. Ona se, pak, plašila za njihovu sigurnost.
Izgledalo je da postoji samo jedna opcija. Imala je vizu za Veliku Britaniju za šahovsko prvenstvo na Gibraltaru, pa je uzela jedini kofer i ušla u avion. U Londonu je pronašla zajednicu britanskih šahista koji su je podržali i pomogli joj da pronađe smještaj.
„Zaista sam inspirisan količinom podrške koju sam dobila. Ljudi širom svijeta su mi pomogli. Ljudi koje uopšte nisam poznavala, „rekla je. „Britanski šahisti su tako ljubazni. Nisam znala koliko su to fini ljudi dok se ovo nije dogodilo. “
Za sada joj budućnost nije jasna. Ne može se vratiti u Iran. Ali ni njena budućnost u Velikoj Britaniji nije osigurana. „Ne znam šta ću da radim“, rekla je.

