Autor: Vlastimil Hort

5.2.2020.
Tony Miles bio je prvi engleski velemajstor, a 1980-ih jedan od najboljih igrača sa Zapada. 1980. na turniru u Skari probao je 1.e4 a6 !? protiv Anatolija Karpova i savladao svjetskog prvaka u čuvenoj partiji. Vlastimil Hort iznosi sjećanja na svog bivšeg saigrača i zastrašujućeg incidenta sa „Tomom“.
Tony Miles → „To sam samo ja“
Rijetko propustim da primjetim kada se objavi značajnija šahovska knjiga – poput one koju je napisao moj kolega iz ekipe Miles. Međutim, trebalo je puno vremena da napokon držim Milesovu knjigu u rukama.
Trebalo mi je takođe dugo vremena da shvatim da je naslov knjige anagram, a da se u naslovu „Samo ja“ („It’s only me„) krije ime Tony Milesa. Da li ga je negdje koristio ranije ili je urednik to namjerno odabrao, ne znam.
Knjigu je objavio Batsford Chess 2003., dvije godine nakon Tony-jeve smrti (1955 – 2001).
U ovoj je knjizi Geoff Lawton pomno sastavio članke koje je napisao Miles, njegove šahovske kolumne, bilješke i brojne partije sa njegovim komentarima. Leonard Barden napisao je predgovor.
Nažalost, propustio sam da dobijem primjerak knjige kada se pojavila. Kasnije, kad sam pokušao, ona je već nestala. Njemački prodavač šahovskih knjiga Niggemann mi je rekao da je poslednji primjerak već prodat 2009. godine. I dalje se pitam zašto je Batsford Chess objavio samo jedno izdanje knjige i nikada je nije ponovo izdao.
Nažalost, Tony nije vidio odjek koji je njegova knjiga imala širom svijeta. Osjećam da je sada na meni da odam počast ovom samoukom šahisti i vrlo kreativnoj osobi.
„Dragi Tony, bolje kasno nego nikad, zar ne?“
Ali kada smo se zapravo prvi put upoznali? Da li je to bilo 1975. godine, kada smo se prvi put sreli za šahovskom tablom? Ili je kasnije? Nakon što je Robert Hübner napustio klub Keln-Porz 1981. godine i igrao za Hamburg, Wilfried Hilgert, sponzor i menadžer Porza, obećao je da će naći adekvatnu zamjenu. I odjednom se Tony Miles sa svojom poznatom dugom plavom kosom pojavio na šahovskoj sceni u Kelnu.

Vlastimil Hort (lijevo) i Tony Miles (desno) 1981. na zajedničkom simultanci u Pulheimu
| Izvor fotografije: Pulheimer SC
Milesova duga kosa inspirisala je Karela Poppa na finu karikaturu koju sam davno objavio u svojoj knjizi Schwarz-Weiße Erzählungen (Priče o crnom i bijelom).
Svi znaju koliko je Bermudski trougao važan za brodove. Šahovski trouglovi su mnogo manje poznati. Igrač A pobjeđuje skoro u svakoj partiji protiv B, B ima svoju „žrtvu“, ali C zauzvrat gotovo uvijek pobjeđuje igrača A iako svu trojicu razdvaja samo nekoliko Elo poena. Takav šahovski trougao bili su Hort (A), Miles (B) i Ljubojević (C). Astronomske razlike u rezultatima partija koje smo igrali jedan protiv drugog zaista je teško objasniti.
Kasnije, kada mi je sigrač Tony rekao da je imao ozbiljnih problema sa službom prihoda u Engleskoj, shvatio sam koliko mora da je pozdravio prelazak u Njemačku. Ponuda u pravom trenutku!
Tony je već rano odlučio da se prepusti iskušenjima karijere kao šahovski profesionalac. U mladosti je napustio školu i sa samo 15 godina, spakovao je svoju malu torbu i žurio širom Engleske sa jednog otvorenog turnira na drugi. Tony je bio samouk i kontinuirano je poboljšavao svoju igru. Želio je da postane prvi velemajstor u Engleskoj. Nagrada u iznosu od 10 000 britanskih funti koju je sponzor, Jim Slater – koji je također podržao meč Fischer – Spassky, obećao prvom engleskom igraču s velemajstorskom titulom, ovdje je sigurno igrao važnu ulogu! Tonijev talent i njegove izvanredne analitičke sposobnosti konačno su se isplatili. U Engleskoj se rodila nova šahovska zvijezda!
Redovno smo se sretali na šahovskim olimpijadama i na mnogim otvorenim turnirima.
Britanska šahovska federacija mi je dala 1983. godine unosnu ponudu. Dok su Korčnoj i Kasparov igrali finale turnira kandidata za Karpovljevog izazivača za titulu, preostalih dana morao je postojati sporedni program. Meč Hort – Miles u osam partija!
Nakon četiri partije rezultat je bio 2: 2. Nažalost, uveče posle četvrte partije doživio sam najneugodniji incident u mom životu …
U pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu!
U svojoj naivnosti, šetao sam sa svojim „honorarom iz Vinkovaca 1969“, krznenim kaputom napravljenog prema mjeri, ulicama Londona. U gradskoj vrevi uživao sam u svježem jesenjem vazduhu i bio sam u dobrom raspoloženju. Ruke su mi bile zavučene duboko u džepove dok sam hodao prema podzemnoj željeznici. Htio sam se brzo vratiti u hotel, popiti šolju čaja i u miru razmišljati o partijama.
Ali stvari se mogu brzo promijeniti i vaši snovi mogu se pretvoriti u noćnu moru. To sam saznao mnogo prije, nego što sam želio, na pokretnim stepenicama stanice metroa. Iznenađujući pokret, skok i odjednom mi je neko stao nasuprot . Licem u lice. Trenutak kasnije osjetio sam pritisak oštrog predmeta na svom stomaku. Šta misliti, osjećati i raditi u takvoj situaciji? Pritisak na mom stomaku postajao je sve jači.
„Da, daću vam sav svoj novac, ali molim vas, nemojte me ozlediti!“ To je izazvalo neobičan odgovor. „Ne tražim novac!“..nije htio novac, ali što je htio? Da ne bih izazvao neželjenog saputnika na pokretnim stepenicama, pažljivo sam ostavio ruke u džepovima. I tada sam konačno ugledao šta ima u ruci i pritiska me tijelo … bajonet! Dragi Bože…
(nastaviće se)
https://en.chessbase.com/post/vlastimil-hort-remembers-tony-miles

