11. Tragikom zasjenio Aljehina : Robert Bobby Fischer
U rodnom listu dječaka, rodjenog 09. marta 1943. u Michael Reese Hospital u Čikagu, u formularu gdje stoji ime oca, napisano je – Hans Gerhardt Fischer. Ovaj njemački biofizičar bio je poznat i kao Gerardo Liebscher, Majka Regina Wender Fischer, američka državljanka, kćer poljskih Jevreja, rodjena je u Švajcarskoj i sa roditeljima se doselila u St, Louis (Missouri). Kao tinejdžerka odlazi u Njemačku da posjeti brata i u Berlinu upoznaje čuvenog genetičara i budućeg dobitnika Nobelove nagrade, Hermann Joseph Muller – a. Prihvata njegov savjet i odlazi u Moskvu, gdje upisuje medicinske studije na Državnom univerzitetu. Tu srijeće Hansa Fischera i 1933. njih dvoje se vjenčaju u Moskvi. Kćerka Joan rodjena je 1938. godine, a 1939. svi napuštaju SSSR. Regina se razilazi sa svojim suprugom, ali će razvod uslijediti tek 1945. godine. Ona odlazi u Pariz gdje će kratko vrijeme raditi kao učiteljica engleskog jezika, a nаredne godine vraća se u Ameriku i seli u Brooklyn, New York Citi. Oboje su postali interesantni obavještajnim službama, najviše zbog simpatija prema komunizmu, koje im se pripisuju zbog boravka u SSSR – u. Poslije rodjenja kćerke Hansu Gerhardt-u se gubi trag, najvjerovatnije u Meksiku, i nema ga u SAD do 1945. godine. Taj podatak imigracionih službi nametnuo je pitanje ko je onda otac dječaka čije ime je Robert – Bobby, koji je već sa devet godina bio poznat u Americi. Dvojica istraživača su ustvrdili da je njegov biološki otac dr Pal Nemenji, Mađar jevrejskog porijekla, matematičar i fizičar koji je bio na važnom zadatku u Njujorku. Dr Nemenji je umro 1953. godine.
U tako burnom porodičnom vrtlogu teško je bilo jednom dječaku da ostvari svoj šahovski san. Majka je bila angažovana na političkom, vjerskom i stručnom planu (medicinska sestra), pa je Bobijev mir bio ugrožen u skromnom stanu kroz koji su defilovali njeni saradnici i aktivisti. Zato je bio razumljiv njegov učestali vapaj – Majko, shvataš li da mi je potreban mir da bih postao prvak svijeta u šahu !? No, teško je vjerovati da ga je ona ozbiljno shvatala. Ipak, u dječaku se, poslije grčevite borbe i opiranja, rasplamsao šahovski duh iz vremena Morfija i Pilsberija, i sabrao u njemu sve ono najvrijednije što je šahovski obilježeno na američkom tlu. Bobby je imao trinaest godina kad je na “Rosenwald Memorial” turniru, oktobra 1956. u New York – u savladao Donalda Berna u partiji koja je proglašena za “The game of the Century”.
U januaru 1958. Bobby pobjedjuje na šampionatu USA, postaje najmlađi velemajstor i najmlađi kandidat za prvaka svijeta. Na prelazu iz 1963. u 1964. ponovo osvaja američki šampionat, sa skorom 11 iz 11, što nije bilo zabilježeno na takmičenjima takvog ranga. Mladi Fišer tada počinje da zaokuplja pažnju najjačih igrača i nacionalnih federacija, posebno SSSR-a, koji su u njemu prepoznali znak za uzbunu i ugrožavanje njihovog svjetskog primata. Njegova klasa se potvrđuje na Olimpijadama u Lajpcigu 1960. Varni 1962., Havani 1966. i Zigenu 1970. gdje je branio američke boje na prvoj tabli. Zanimljivo je da je Fišer izbjegao učešće na četiri Olimpijade zbog nesuglasica oko prve table sa čelnicima američke federacije i svojim, tada, najžešćim oponentom Semjuelom Reševskim.
U tom periodu Fišer je postigao niz briljantnih pobjeda na jakim turnirima, a pored osam titula šampiona SAD, 1967. je pobijedio u Monaku i Skoplju, 1968. u Nataniji i Vinkovcima,1970. u Rovinju /Zagrebu, Buenos Airesu i Međuzonskom turniru u Palma de Majorki. Sjajan rezultat ostvario je u meču SSSR – Ostali svijet u Beogradu 1970. gdje je na prvoj tabli ostvario 3 : 1 protiv Tigrana Petrosjana.
Najveći uspjeh Boby Fischer postiže 1972. godine u Rejkjaviku, gdje osvaja titulu svjetskog šampiona br. 11 u verziji FIDE, nakon dramatične borbe sa svojim velikim rivalom Borisom Spaskim. Nažalost, poslije tog trijumfa Fischer počinje svoj rat protiv FIDE tražeći izmjenu pravila za svjetsku titulu. Ostajući bez podrške on odbija da igra meč protiv izazivača Anatolija Karpova i 1975. godine gubi titulu bez borbe.
Nezadovoljan i nesrećan zbog takvog epiloga, poslije svega što je uradio za razvoj i popularizaciju šaha u svijetu, Fišer se odlučuje na samoizilaciju i odlazi iz javnosti punih dvadeset godina. Najblaže rečeno, čudno je da u tom, toliko dugom periodu niko nije bio zabrinut kako živi Bobby Fišer, igrač koji je donio šahovsku slavu Americi. Utoliko manje ima opravdanja za izrečenu kaznu legendi šaha, koji je odlučio da se vrati poslije pune dvije decenije, zato što je odbio da se povinuje sankcijama i odustane od prijateljskog meča sa Spaskim 1992. godine. Taj čin je proizveo novu dramu nesalomivog buntovnika i trasirao mu put u tragediju koja je nadmašila trodecenijski hod po mukama bivšeg svjetskog šampiona Aleksandra Aljehina. Ipak, milioni poštovalaca legendarnog šahiste nadaju se da će aktuelni američki President Donald J Trump donijeti odluku o njegovoj rehabilitaciji i ukloniti sjenku sa Fišerovog imena, 10 godina nakon njegove smrti.
Boris Spassky Kirsan Ilyumzhinov HH Sheikh Mansour bin Zayed Al Nahyan Zoran B. Zeković Watai Miyoko
(nastaviće se)
