Već smo obavjestili da Anatoliju Karpovu nisu dali vizu za SAD. Formalno, do danas je njegov zahtjev za vizom u fazi verifikacije.
“Ali nisam imao vremena da se sastanem sa djecom (učenicima Šahovske akademije Maksima Dlugija) u Njujorku, jer te pripreme uvijek imamo od kraja jula do početka avgusta. Ako sada dobijem vizu, ona mi neće trebati do sledećeg jula. Osim ako se nešto neočekivano ne desi”, citira RIA Novosti dvanaestog svjetskog šampiona.
Radni kabinet legendarnog šahiste u Državnoj Dumi
“Generalno, ovo mi se dešava prvi put od 1971. godine da mi viza kasni. Obično je dobijem u kratkom roku…Oni u Moskvi demonstrativno izjavljuju da imaju 300 dana da donesu odluku, jer su preopterećeni poslom. Ja sam podnio zahtjev za vizu kao i obično u februaru. U roku od mjesec i po dana obično je dobijem,” kaže Karpov.
“Oni rade. Tako su rekli u odgovoru na zahtjev senatora koji brine o djeci i koji je tražio da se proces ubrza. Odgovorili su senatoru da se on avi svojim poslom, a da oni proučavaju to pitanje. Zapravo, nisam očekivao da će imati takav odnos prema američkim senatorima, da budem iskren, da će neki radnik iz administracije ili State Departmenta, samo tako odgovoriti senatoru. To je nevjerovatno. Američki senatori očigledno gube svoj uticaj.”
Podsjećamo da je prilikom aplikacije sa Karpovom napravljen intervju.
“Mnogo glupih pitanja”, kaže Karpov”, „počevši od pisanja koliko ste puta bili u Americi, i to po mogućnosti po vremenskom redosledu šezdeset puta, koliko sam bio u Americi. Ovo me asocira na malu anegdotu kada su kod nas studenti polagali ispit o istoriji ratovanja. Nastavnik bi postavio pitanje: “Koliko je ljudi poginulo u Staljingradskoj bici?” Student bi odgovario približno tačno. “A sada navedite sva imena”.
“Oni žive u uvjerenju da svako ko ide u Ameriku dolazi po sreću. Oni tu sreću daju ili ne daju. Ali ja odlazim tamo da radim sa američkom djecom…”
