| “Albert Azaryan usprkos svojim odmaklim godinama radi u svojoj sportskoj školi. Mi takođe želimo da naša živa legenda Rafael Vaganjan nastavi da radi u svojoj sopstvenoj školi”
To je u Tsakhkadzoru izjavio u razgovoru za news.am Sport clan savjeta Šahovske federacije Jermenije, predsjednik sudijskog komiteta, sudija međunarodne klase, počasni predsjednik komiteta za pravila FIDE Ašot Vardapetian. 7. maja kancelarija gradonačelnika Erevana je objavila konkurs za mjesto direktora šahovske škole koja se zove ‘Rafael Vaganjan’. Trenutno je direktor škole počasni građanin Erevana, velemajstor Rafael Vaganjan po kojem je skola dobila ime. Jermenski velemajstori su poslali otvoreno pismo premijeru Jermenije Nikolaju Pašinjanu i gradonačelniku Erevana Haiku Marutianu o konkursu za mjesto direktora škole nazvanu po Rafaelu Vaganjanu. Gospodine Vardapetian, 7. maja se otvara konkurs za mjesto direktora šahovske škole pod imenom Rafalea Vaganjana. Kakvo rješenje ovog konflikta vidite? Ashot Vardapetyan: Smatram da je potrebno napomenuti da šahovsku školu nije osnovao Rafael Vaganjan već kancelarija gradonačelnika. Ali nije slučajno dobila ime po njemu, jer starija generacija, čak i ljudi koji malo znaju o šahu, shvataju da je Rafael Vaganjan živa legenda i svi se slažu da ne može biti drugačijeg mišljenja. Drugo je pitanje da li su stvoreni zakonski uslovi ili je nezakonito da Rafael Vaganjan nastavi da radi. S jedne strane postoji želja da sve bude urađeno u okviru zakona, a s druge strane oni žele da pokažu da su svi u ovoj zemlji jednaki. Ali mislim da je Rafael Vaganjan jedan od onih jedinstvenih ličnosti za koje je potrebno donositi posebna rješenja. Takva posebna rješenja se donose u svim oblastima, u svim društvima. A Rafael Vaganjan, koji ima titulu počasnog građanina Erevana, koji je mnogo godina živio u inostranstvu, bio je usko povezan sa jermenskim šahom, čuvao je čast zemlje na mnogim velikim turnirima, svjetskim olimpijadama, pobjeđivao je svjetske šampione, pa je za njega potrebno donijeti posebno rješenje. Vjerujem da treba zaustaviti konkurs koji je danas otvoren. Predstavnici kancelarije gradonačelnika i predstavnici šahovskog svijeta i Rafael Vaganjan trebaju da nađu varijantu kako bi obnovili školu, kako bi Rafael Vaganjan stalno ostao njen direktor. Ovo je jako važno za jermenski šah, mlade velemajstore, da ne govorim o onim mladim šahistima za koje bi trebala da je čas da uče u školi nazvanu po Rafaelu Vaganjanu, pod njegovim neposrednim rukovodstvom. Prema kancelariji gradonačelnika, zbog godina Rafaelu Vaganjanu neće biti dozvoljeno da nastavi da upravlja školom. Ashot Vardapetyan: On ima 65 godina, u punoj je radnoj formi, ima sjajan mozak, pored toga je cijenjen u čitavom šahovskom svijetu, što samo koristi njegovom radu. Ovo je možda najvažnije. Mislim da će šahovski svijet zajedno sa opštinom Erevan uskoro naći rješenje koje će omogućiti Rafaelu Vaganjanu da nastavi da radi u svojoj školi. Koje korake preduzima federacija u ovom pitanju? Ashot Vardapetyan: Velemajstori su napisali otvoreno pismo i obratili se premijeru zemlje. Mislim da je pismo toliko velemajstora mišljenje federacije…Naši velemajstori su sastavni dio Jermenske šahovske federacije. A ako toliko mnogo šahista daje izjave i iskazuje svoje mišljenje, to već indirektno ukazjue na poziciju federacije po tom pitanju. Ako bi bilo potrebno pridružio bih se ovom otvorenom pismu. Ako bude diskusija, ja ću u njoj učestvovati, kako bih shvatio koju varijantu možemo da nađemo za Rafaela Vaganjana kako bi on ostao sa nama u Jermeniji i bio koristan našoj zemlji. Sreli ste se sa Vaganjanom, pa kako je on primio problem oko svega i da li je moguće da on napusti zemlju ako se taj problem ne riješi? Ashot Vardapetyan: Nisam razgovarao sa Rafaelom Vaganjom na ovu temu, zato što koliko je shvatam, buka oko ovoga je njemu neprijatna. On je ličnost, partiota i nikada ne bi želio da se njegovo ime koristi protiv Jermenije, njene vlade ili razvoja zemlje. Ako on iz nekog razloga ode iz Jeremenije, a ne zbog ovog problema, opšti komentari će biti da je napustio zemlju zbog ovog razloga. Nećemo rizikovati, mislim da on ode, već uraditi sve što moramo. Na primjer, kao ličnost koja je bliska sportu, sretan sam što imamo sportsku školu nazvanu po Albertu Azarjanu. I on sam radi u svojoj školi bez obzira na svoje odmakle godine, on je takođe legenda. Poštujmo našu legendu, i ne čekajmo da on napusti Jermeniju, pa tek tada da mislimo kako se to dogodilo. Lusine Šahbazyan |
