Surov: Vladimir Chuchelov je pored mene. Pozdrav Vladimire!
Chuchelov: Pozdrav!
Surov: Mi smo u Wijk aan Zee-om, ali ne pričamo glasno zato što ovdje nismo sami, šahisti igraju u prostoriji pored, i mi ne znamo koliko je debeo ovaj zid. Iza njega igra i vaš učenik.
Chuchelov: Mislim da je u sali prilično bučno, pa nas neće niko tamo čuti.
Surov: Već smo razgovarai više puta, ali ipak podsjetite nas: koliko se puta bili u Wijk-u? Ovo je jedinstveno mjesto gdje vas možemo sa velikom vjerovatnoćom da sretnemo svake godine u januaru.
Chuchelov: Ako se dobro sjećam, dolazim ovdje od 2002 godine. Ili možda sam jednom propustio. Po mom mišljenju, ovo je šesnaesti ili sedamnaesti put. A godine 2002 došao sam sa Jeronom Piketom, kojeg, usput rečeno, sada vidim u publici.
Surov: Vjerovatno ga se malo ljudi sada sjeća.
Chuchelov: Ali ipak, šahisti se sjećaju da je on bio jak holandski velemajstor. A zatim svih ostalih godina dolazio sam sa različitim igračima.
Ovdje sam sa Anishom po četvrti ili peti put.
Surov: Uz Girija, navedite još nekoliko primjera.
Chuchelov: Sa Fabiano Caruanom sam ovdje bio bar tri puta. Takođe sa van Wely-jem sam bio tri puta. Sa Negy-jem sam bio, mislim jednom. I teško mi je još sve navesti. Ali u osnovi, to su Caruana, Giri, Van Wely, Piket.
Surov: Upoznao sam na jednom od “putujućih kola” belgijskog (kako sam kasnije saznao) majstora Richarda Meldorsa i on je pomenuo da vas se sjeća sa turnira 1990 godine.
Chuchelov: Da, negdje smo se sreli i igrali. Nekako sam ga prepoznao. Ustvari, dobro pamtim lica.
(uskoro nastavak)