-Zahare, kolika je uloga trenera u modernom šahu?
Zahar Efimenko- Čini mi se da se tokom godina samo povećava…Količina informacija se stalno povećava, jedan igrač ne može da se nosi sa tim protokom informacija, i prema tome, ne može se kvalitetno pripremiti za partiju. On treba nekoga ko bi za njega pripremio recepte kako da postupa u svakoj situaciji koja se može pojaviti.
-Ako su u prošla vremena treneri išli sa svojim igračima na turnire, sada je u modi pomoć na daljinu. Zašto ste vi u Khanty Mansiysku?
Zahar Efimenko- Trener koji je na licu mjesta, uvijek će biti korisniji. Uostalom, on može brzo da reaguje na promjenjenu situaciju, za razliku od pomoćnika na Skyp-u. Na primjer, ide doigravanje, protivnici se bore u nekom sistemu odbrane u kojem je neophodno hitno pronaći pojačanje. Kada sjedite kod kuće, jednostavno ne možete da pomognete vašem igraču, a ovdje sam došao sa laptopom, analiziram i pomažem.
-Vaša učenica se tokom partije povremeno prošeta po sali, vidi svog trenera, osjeti vaše samopouzdanje?
Zahar Efimenko- Za Zhansai – to je važno. Prije šampionata mi smo razgovarali o tome da li treba da idem sa njom, ali je ona insistirala da budem ovdje sa njom. I psihološka podrška može značiti veliku pomoć u šahu. Kada se sam tu, ona se osjeća malo sigurnije. Teško mi je to da objasnim, ali spreman sam da uradim sve što joj može pomoći da bolje igra. Njena majka je čitavo vrijeme u blizini, dok ja ne provodim u sali mnogo vremena: sjedim jedan sat, posle toga odlazim. Partije počinju, a ja idem dalje da radim.
-Kako se šah izmjenio u smislu treniranja?
Zahar Efimenko- Šah je postao više kompjuterizovan, precizniji, više se igra “potez za potez”, sada malo ko pravi planove i nejasne procjene. Sve je postalo mnogo teže. Trener je obavezan da obavi taj “misaoni proces”, i da samo odgovor. Na kraju, kompjuter je isti za svakoga, ali igrač ne može uvijek da u potpunosti iskoristi njegove savjete. I trener mora da razmotri svaku poziciju, koju preporučuje učeniku kao “opasnu” ili “bezopasnu”.
Sjećam se priče kada smo Karjakin i ja radili za Kramnika. Kompjuter je u nekoj poziciji pokazivao u tri varijante “nulu”, i Sergej je upitao: “Vladimire Borisoviču, šta ćete sada izabrati?” Kramnik ga je pogledao i rekao: “Serjoža, zato sam tebe stavio za kompjuter, a ne tetku Manju sa ulice…” Sposobnost dobrog izbora perspektivne varijante – je velika stvar.
Naravno, jako je važna psihologija i drugi aspekti, ali dobar trener se razlikuje od lošeg, po tome što je u stanju da napravi razliku i vidi ono što drugi ne vide.
-Pomaže li to vama, da vi to primjenite u praksi?
Zahar Efimenko -Naravno. Ja sam i grao i na svojoj koži osjetio iste pozicije, osjetio gdje ima smisla “kopati”, a gdje je to besmisleno…
Pogledaš, kompjuter i on ti kaže: “sve je u redu”, a ti treba za tablom da dokažeš da je sve u redu.
-Kako se dobar rad trenera razlikuje od lošeg?
Zahar Efimenko-Moramo da budemo u stanju da proučimo poziciju- to sam naučio radeći sa Kramnikom – da gledam za obe strane, da pronalazim skrivene resurse pozicije, ne samo za sebe, već i za protivnika. A ono što je najvažnije, učenik mora da jasno shvati šta treba da radi. Poznajem trenere, koji uopšte ne daju nikakvu ocjenu – oni daju blok analiza, i puste učenika da sam odlučuje. To je loš rad.
-Trener je dužan da mijenja svog učenika?
Zahar Efimenko-Svakog na svoj način…Lično mislim da trener treba da pronađe slabe strane svog igrača i pokuša da ih ispravi. Na primjer, prije mene je sa Zhansaiom radio Čučelov, on je nju naučio neka otvaranja, i ona ih je nastavila da igra. Ja nisam uticao da ta otvaranja ne proučava i dalje, samo pokušavam da uklonim nedostatke koje vidim. Ako smatram da treba neko otvaranje da promjeni, onda joj to savjetujem.
-To znači, prilagođavate svoj rad snazi i slabostima učenika?
Zahar Efimenko- Naravno. Bilo bi čudno prići na isti način Kramniku i Abdumalik. Njima je potreban različit obim informacija, nivo analize. Ja mogu da te informacije pripremim i za Zhansai, za mene to nije problem. Problem je u tome što ona njih jednostavno neće zapamtiti i neće ih odigrati na tabli. Neophodno je to optimizovati.
-A kako igrači uspjevaju da čitavo to obilje informacija zapamte?
Zahar Efimenko- To je uobičajen problem i svi to rješavaju na svoj način. Neko ima bolje pamćenje, neko slabije. Ali generalno, postoji tendencija da se igra “jednostavnije”. Rijetko ko ide na dugačke izračunate varijante poput sistema Botvinika ili meranske varijante. Svi biraju da igraju italijansko otvaranje ili rusku odbranu, “Berlinsku” itd. Bijelim figurama se malo ko bori za prednost u otvaranju, češće se vide potezi kao 1. Nf3, 2. g3, 1. b3…
-Ljudi ne žele da rizikuju, ili ne mogu da zapamte?
Zahar Efimenko- Vjerovatnije se radi o pamćenju. Za jednu ili dvije partije to je još moguće, ali stalno držati u glavi sve varijante – to je teško. Dakle treba igrati na sigurno.
-Radili ste i sa muškarcima i sa ženama. Da li taj rad ima specifičnosti?
Zahar Efimenko- Djevojkama ne treba govoriti ništa negativno! Za njih je to veliki stres. Kod muškaraca negativno ih ne ‘obara’, ono ih ohrabruje da prevladaju problem. Ovdje je potrebno da se ista stvar kaže ‘mekše’, tj. drugim rijrečima. Na primjer kažem učenici da je jako talentovana, ali da treba malo da nešto malo popravi.
-A u psihologiji, raspoloženju za igru?
Zahar Efimenko-To je za djevojke 50% uspjeha! Ponekad je raspoloženje još važnije od pripreme otvaranja. Moramo da naučimo da prenesemo svoje samopouzdanje. Za muškarce to nema veliko značenje. Pripreme se, odspavaju – to je redosled.
Za žene je to teže -teško da to mogu da to urade pred partiju, a još teže ako su prethodno doživjele poraz. Potrebno je vratiti šahistkinji samopouzdanje kako bi zaboravila na neuspjeh, da je ne “preplavi” loš osjećaj. Šahovka priprema – je dug proces, jedna partija često ne rješava ništa.
http://chess-news.ru/node/25282
