Pokradeni šahista

Godine 1622. šahisti Gioacchino Grecu je ukradeno 5000 kruna dok je putovao iz Pariza u London. Taj je novac upravo osvojio u šahovskim mečevima i šahovskim rukopisima koje je prodao.

Arona Nimzowitscha spasila muva

Za vrijeme ruske revolucije 1917. godine, Aron Nimzowitsch (1886-1935) nalazio se u baltičkoj ratnoj zoni (u Latviji) i iznbjegao je regrutaciju u Rusiji glumeći ludilo jer se žalio da mu je na glavi muva. Kasnije je uspio da se probije do Berlina i promijenio ime u Arnold kao mjeru opreza protiv antisemitizma.
Nimzowitsch je konačno odselio u Copenhagen 1922, gdje je živio do kraja života u jednoj maloj iznajmljenoj sobi.

Aleksandar Fjodorovič Ilyin-Genevsky dva puta učio kako se kreću figure

Nakon Prvog svjetskog rata, Aleksandar Fjodorovič Ilyin-Genevsky (1894-1941) morao je ponovo da nauči šah. Bio je peerspektivan ruski šahovski majstor, ali je ranjen u toku Prvog svjetskog rata granatom pa je doživio amneziju i morao ponovo da uči kako se kreću šahovske figure. Irving Chernev je rekao da je gubitak pamćenja nastao zbog metka koji mu je prodro u  dio mozga koji je odgovoran za pamćenje – Chernev , Chess Review, april 1933, str. 9). izvor: Soltis , Soviet Chess, 1917–1991, str. 3

Utišani kritičar

Godine 1911 za 15 šahovskih majstora (od pozvanih 17 majstora) koji su učestvovali na turniru u San Sebastianu, Španija, plaćena je nadoknada za putne troškove. Bilo je to prvi put da su šahisti na velikom turniru imali plaćene putne troškove.
Na turniru je pobjedio Jose Capablanca, 22 godine, kojem je to bio prvi međunarodni turnir. Turnir je organizovao Jacques Mieses, koji je insistirao na tome da se svi troškovi majstora plate. Pozvani su Atkins i Lasker, kojima bi takođe svi troškovi bili plaćeni, ali oni su odbili da igraju na turniru.
Turnir je odigran u Gran Casinu. U početku se Ossip Bernstein protivio učestvovanju  nepoznatog Capablance, ali se brzo ućutao jer ga je Capablanca pobijedio u prvom kolu.
Capablanca je za pobjedu na turniru dobio novčanu nagradu od 5000 franaka, a takođe i nagradu za brilijanciju.

Pljusak zlatnika

Frank Marshall je 1912. godine u sjajnoj igri savladao Stefana Levitskog tako što je neočekivano kraljicu stavio na polje na kojem je mogla da bude uzeta od tri figure Levitskog. Frank Marshall je napisao odmah nakon partije da su, „gledaoci … bacali su zlatnike na [njegovu] tablu zbog ove sjajne pobjede nad Levitskym.“

Godinama kasnije, Marshallova supruga Carrie negirala je da se ovo ikada dogodilo. Rekla je da čak nije bilo pljuštanje penija.
Drugo objašnjenje je bilo da su igrači i gledaoci samo plaćali svoje opklade za tu partiju.

 

Kazna zbog šahovskog automata

U julu 1887. godine Frederick Viewig, menadžer centra za zabavu Eden Musee-ja u New Yorku, uhapšen je jer je prekršio ‘zakona o nedjelji’ izlaganjem voštanih figura, dozvoljavanjem da se pušta muzika, a isto tako dozvoljavanjem Ajeebu, šahovskom automatu, igra igru šah.
Odgovorio je: „Smatram apsurdnim tvrditi da je igranje šaha ili gledanje voštanih figura kršenje ‘zakona o nedjelji’.“
Gospodin Viewig morao je platiti 100 dolara kao kauciju.

Šahisti otuđili novac planiran za omladinski šampionat

Godine 2012., braća Martius i Retief van Zyl, du ukrali 6.000 dolara koja su trebala biti iskorištena za Južnoafričko juniorsko šahovsko državno prvenstvo. Novac za finansiranje šaha je stigao iz kazina Boardwalk i Odjeljenja za sport i rekreaciju. Braća lopovi su bili članovi Šahovske unije Nelson Mandela Bay.

Opravdanje za poraz

U Beču 1903. Jacques Mieses (1865.-1954.) je igrao dobro na tematskom turniru Bečki gambit. U 13. kolu trebao je da igra protiv Isidora Gunsberga (1854-1930). Iako je Gunsberg bio dobar igrač, otvorene pozicije koje su nastajale iz ovog gambit nisu mu odgovarale, a uz to se činilo da je potpuno van forme. Od prethodnih dvanaest partija Gunsberg je izgubio 10 i remizirao  je 2, pa je bio na poslednjem mjestu. Miseses je već psihički sebi upisao poen. Ali, kao što se to često dešava, “fenjeraš” na turniru obično ima  jednu dobru partiju. Baš je tu igrao  odlično pa je  Mieses morao da preda posle 50 poteza. Mieses je to gorko prokomentarisao: „Prilično je ružno kad nekog moraš da pregaziš, ali pregaziti leš je grozno!“

Ovo je bila jedina pobjeda Gunsberga . Izgubio je 15 partija, remizirao 2 i pobjedio  1 partiju na turniru.
Pretposlednji je bio Carl Schlechter sa 7 poena tj. čak 5 poena više od poslednjeg Gunsberga.

Mieses je na kraju bio šesti (sa 9 poena iz 18 partija – 8 pobjeda i 8 poraza uz 2 remija). Pobjedio je Mihail Čigorin sa 13 poena iz 18.

(izvor: Černev , Svijetla strana šaha, str. 13-14)

Šahovska garnitura Sadama Huseina

2003.godine američki vojnici ukrali su dragocjenu staru šahovsku garnituru u vlasništvu Sadama Huseina. Šah je bio izložen u Iračkom muzeju u Bagdadu, koji je tokom američke invazije na Bagdad, opljačkan i uzeto preko 13.000 predmeta. Predmete su ukrali službenici američke vlade i kompanije vezane sa njima, koje su ih uzimali kao suvenire ili ratne trofeje. Godine 2017. šahovska garnitura je vraćena vladi Iraka. FBI je otkrio lopove i vratio šahovsku garnituru.

Vraćeni potez Garija Kasparova

Kako je Marshall spriječio Burna da zapali lulu

Ovu priču je ispričao sam Marshall u komentaru partije sa Burnom.

Frank James Marshall – Amos Burn
Paris FRA (14), 12.06.1900
Komentariše: Frank Marshall

1.d4 Britanac Amos Burn bio je veoma konzervativan igrač koji je voleo da se igra duge partije u zatvorenim pozicijama, igrajući defanzivan šah. Dok je razmišljao o poziciji volio je da puši lulu. 1…d5 2.c4 e6 Burn je počeo da traži u džepovima svoju lulu i duvan. 3.Nc3 Nf6 4.Bg5 Be7 Za ove poteze nije trebalo mnogo razmišljati, ali Burn je izvadio lulu i tražio čistač lule. 5.e3 0–0 6.Nf3 b6 7.Bd3 Bb7 8.cxd5 exd5 Počeo je da puni lulu. Ja sam počeo da brže igram poteze 9.Bxf6 Bxf6 10.h4

Natjerao sam ga da se malo zamisli. Još nije stigao da zapali lulu. Prijetnja je Bxh7+, Kxh7; Ng5+, poznato kao Pillsbury-jev napad.  10…g6 11.h5 Re8 12.hxg6 hxg6 Sada je počeo da traži šibice. 13.Qc2 Bg7 14.Bxg6 fxg6

Kresnuo je šibicu i izgledao nervozan. Šibica mu je oprljila prste i izgorjela. 15.Qxg6 Nd7

Uzeo je drugu šibicu i zapalio je. 16.Ng5 Qf6 Otpuhnuo je, konačno je zapalio, ali je bilo prekasno. 17.Rh8+ Kxh8 18.Qh7#

Siroti Burn. Mislim da sam ga prevario ovaj put. Da je samo stigao na vrijeme da zapali lulu, mogla je da bude drugačija priča. Poraz je prihvatio dobro. Rukovali smo se. Lula mu se ugasila. 1–0

 

Ko je Toza?

Svetozar Gligorić višestruki  šampion Jugoslavije igrao je 1982 godine protiv mladog i vrlo talentovanog Vladimira Hrešća na šampionatu Jugoslavije u Vrbasu.  U 12. potezu Vladimir Hrešć je odigrao neočekivano 12…g5. Potez je ustvari slab i bijeli postiže priličnu prednost. Ipak, Gligorić je kasnije tu prednost ispustio i partija se završila remijem posle 50 poteza.

Svetozar Gligoric – Vladimir Hresc [D41]
YUG-ch Vrbas YUG (2), 26.02.1982

1.d4 d5 2.c4 e6 3.Nf3 Nf6 4.Nc3 c5 5.cxd5 Nxd5 6.e3 Be7 7.Bd3 0–0 8.0–0 Nc6 9.a3 cxd4 10.exd4 Nxc3 11.bxc3 Bd7 12.Bf4 g5

13.Bd2 f5 14.Bc4 g4 15.Ne1 Bd6 16.f4 Rf6 17.Nd3 Rh6 18.Be1 Rc8 19.Ba2 Bxa3 20.d5 Ne7 21.dxe6 Bb5 22.c4 Bc6 23.Bf2 Qe8 24.Bb1 Bd6 25.Ne5 Qh5 26.h4 gxh3 27.Qxh5 Rxh5 28.Nxc6 Nxc6 29.gxh3 Bxf4 30.Bc5 Be5 31.Ra3 b6 32.Bf2 Re8 33.Rf3 f4 34.Re1 Rxe6 35.Rxf4 Rg5+ 36.Rg4 Rxg4+ 37.hxg4 Kg7 38.Bf5 Re7 39.Rd1 Bf6 40.Kg2 Ne5 41.c5 bxc5 42.Bxc5 Rb7 43.Rb1 Rxb1 44.Bxb1 a5 45.Kg3 h6 46.Bc2 Nd7 47.Be3 Ne5 48.Bb3 Nd3 49.Bd2 Nc5 50.Bc2 ½–½

Posle partije Gligorić i Hrešć su analizirali partiju i Gligorić je smatrao da je posle 12…g5 bijeli znatno bolji dok je Hrešć smatrao da potez 12… g5 dobar za crnog. To je jasno i rekao: „Zna se Toza (misleći na Svetozara Gligorića kojeg je skraćeno nazvao Toza) da g5 ide u toj poziciji.“ Ipak, Vladimirovi prijatelji nisu dijelili to mišljenje pa su iz šale nazvali Vladimira Hrešča „Toza“.

Šahista koji je bio zgrožen svojom igrom

Beniamino Vergani (1863-1927) je pozvan da igra na Hastings International turniru 1895. godine. Vergani je bio šahovski majstor iz Italije. Na turniru je završio na poslednjem mjestu, postigavši samo 3 poena (2 pobjede i 2 remija) od 21. Za svoje napore dobio je 2 britanske funte kao nagradu.
Toliko je bio zgrožen svojom igrom da više nikada nije igrao na majstorskom šahovskom turniru.

Otišao iz kluba zbog kišobrana

Američki šahovski prvak Harry Nelson Pillsbury (1872-1906) ispisao se 1896 iz šahovskog kluba na Manhattanu (ranije je pobijedio na MC Manhattanu) jer mu je neko ukrao kišobran. Razlog za odlazak iz kluba je što kišobrani u tom klubu nisu sigurni. (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 3. jula 1896.)

Zukertortu ne treba vaza

Johannes Zukertort (1842-1888) je 1878. pobijedio na međunarodnom šahovskom turniru u Parizu. Nagrada za prvo mjesto, koju mu je dodijelio predsjednik Francuske, bila je vaza Sevres, vrijedna preko 5000 franaka (možda oko 10.000 američkih dolara u današnjoj valuti). Nekoliko dana kasnije Zukertort je odnio vazu u zalagaonicu i prodao je za oko 2500 franaka.

Laskeru brat spasio život

Godine 1894 , svjetski prvak Emanuel Lasker (1868-1941) imao je želučanu groznicu i unutrašnje krvarenje dok je bio u Engleskoj da je zamalo umro.
Njegov brat ljekar, dr. Berthold Lasker (1860-1928), otputovao je iz Berlina u Englesku i spasio mu život.

Šahista do kraja života

1979 godine, IM Cecil Purdy, četverostruki šampion Australije, ali i prvi svjetski prvak u dopisnom šahu, igrao je na šahovskom turniru u Sydneyu kada je pretrpio srčani udar posle kojeg je umro.
Njegove poslednje reči sinu (koji je takođe bio na istom turniru) glasile su: „Dobijen sam, ali mi treba za to neko vrijeme“.
Drugi izvor kaže da su njegove poslednje reči bile „Moram da kovertiram potez.“
Umro je ubrzo nakon toga.

Humani šahisti

Godine 1986. u Londonu i Lenjingradu odigrana je meč za svjetskog šampiona između Kasparova i Karpova.
Kasparov je pobjedio u meču 12,5:11,5. Meč je odigran od 28. jula do 8 oktobra.
Zanimljivo da je u londonskom dijelu meča britanska premijerka Margaret Tacher izvlačila boju figura za igrače.
Nagradni fond meča iznosio je 900.000 dolara i sve je donirano žrtvama nuklearne katastrofe u Černobilu.

 

 Nula zbog „šaljive“ partije

1972.godine, za vrijeme Svjetskog ekipnog šampionata za mlade u austrijskom gradu Grazu, trebali su da igraju Robert Huebner iz Njemačke, i Kenneth Rogoff iz SAD-a. Obojica su bili umorni od prethodnih dugih partija, pa je Huebner ponudio remi Rogoffu prije nego što su odigrali prvi potez koji je ovaj prihvatio.
Međutim, sudijama se ovo nije dopalo i nisu prihvatili da registruju takvu partiju.
Tada su dvojica igrača sjeli i odigrali pariju i upisali u formular poteze: 1.Nf3 Sf6 2.Ng1 Ng8 3.Nf3 Sf6 4.Ng1 Ng8 i tako dalje … Remi.
Sudije ovo nije zadovoljilo i instistirali su na stvarnim potezima i partijom. Tako je zapisana sledeća partija 1.c4 Nf6 2.Nf3 g6 3.Ng1 Bg7 4.Qa4 O-O 5.Qxd7 Qxd7 6.g4 Qxd2 + 7.Kxd2 Nxg4 8.b4 a5 9.a4 Bxa1 10.Bb2 Nc6 11.Bh8 Bg7 12 .h4 axb4 remi.

Sudje nisu pristale ni na ovu “šaljivu” partiju. Insistirali su na tome da njih dvoje igraju pravu partiju. Rogoff se složio, ali Huebner nije, tako da je Rogoff dobio poen, a Huebner je dobio nulu. Ruski tim tražio je dvostruku kontumaciju, ali Huebner je insistirao da on snosi odgovornost.
Godinama kasnije, glavni arbitar Sajtar smatrao je da je pogrešio što je naredio da se partije ponovo igraju.

 

Težak poraz zbog slabe ishrane?!

Mark Tajmanov je 1971. u Vancouveru u Britanskoj Kolumbiji izgubio od Fischera 6-0 i vratio se osramoćen u SSSR. Obično se ne pretražuje velemajstor prilikom prelaska granice prema Sovjetskom Savezu, ali od Tajmanova je zatraženo da otvori svoj prtljag na pregled. Pronašli su jednu zabranjenu knjigu Solženjicina koju je Taimanov donio iz Kanade. Oduzeta mu je titula „zaslužni majstor sporta“ i lišena je mjesečne zarade zbog velemajstorske titule. Ipak, vraćena mu je i titula “zaslužnog majstora sporta” i naknada za velemajstorsku titulu,  kada je Fischer takođe pobjedio Larsena sa 6:0.
Tajmanovljev trener, Evgeny Vasiukov , okrivio je slabu ishranu za Tajmanovljev poraz. Tajmanov je pokušavao da uštedi novac (Odbor za sport SSSR-a dnevno mu je izdvajao 11 dolara za hranu) i plaćao je manje hranu, kako bi mogao da kupi nešto što u SSSR-u nije mogao. Tajmanov nikad nije posjetio restoran svog hotela sa 5 zvjezdica u kojem je odsjeo. Umjesto toga, u supermarketu je kupovao jeftine prehrambene proizvode.

Zbog zaljubljenosti napustila turnir

U 1961-62 godini, Lisa Lane (1938-) je igrala četiri partije na turniru Hastings Reserve, a zatim se povukla nakon jednog remija, dva poraza i jedne prekinute partije. Rekla je da se ne može koncentrisati na šah jer “joj nedostaje kuća i zaljubljena je„. Godine 1960. pojavila se na „What’s My Line“ i našla se na naslovnim stranama „Sports Illustrated„. Samo ona i Bobby Fischer , od šahista su bili na naslovnim stranams Sports Illustrated.

Šta sa nagradom?!

U julu 1963. godine u hotelu The Ambassador u Los Angelesu održan je Prvi Piatigorsky kup. Paul Keres i svjetski prvak Tigran Petrosjan podijelili su 1. mjesto. Podijelili su 5.250 dolara predviđenih u nagradnom fondu. Da je novac bio vraćen u SSSR, on bi bio zamijenjen za rublje po nepovoljnom kursu. Tako su Keres i Petrosjan kupili automobil (AMC Rambler) od svoje nagrade.
Petrosjan je bio prvi svjetski šampion koji je igrao na američkom turniru još od Aleksandra Aljehina u Pasadeni 1932. Turnir je bio najjači koji se održavao u Sjedinjenim Državama od New Yorka 1927. Bobby Fischer je bio pozvan da igra, ali Fischer je također tražio honorar za nastup u iznosu od 2.000 dolara. Odbio je poziv nakon što mu je uskraćen taj honorar. Njegova pozivnica otišla je Palu Benku, koji je završio na diobi poslednjeg mjesta.
Svako kolo je pratilo skoro 500 gledalaca.

Šahovski rekorderi

Godine 1962. Milton Ioannidis sa Kipra (na trećoj tabli) odigrao je svih 20 partija na 15. šahovskoj olimpijadi koja je održana u Varni. Izgubio je svih 20 partija, što je najgori rezultat bilo kojeg šahiste na šahovskoj olimpijadi. Igrao je i na 16. šahovskoj olimpijadi u Tel Avivu i izgubio sve četiri partije koje je odigrao na 4. tabli.

Tako je njegov ukupan skor na šahovskim olimpijadama 0 pobjeda, 0 remija, 24 poraza.

Ljubitelji šahovskih rekorda kažu da je Milton igrao još 2 partije, sa još dva poraza izjednačio bi rekord zlosrećnog pukovnika Moreau-a na turniru Monte Carlo 1903 (tada je pukovnik Moreau izgubio 26 partija za redom (i naravno osvojio poslednje mjesto na turniru).

Muzičar oduševljen šahom

Marcel Duchamp je 1961. godine nagovorio nekoliko eminentnih slikara i umjetnika da doniraju svoje radove kako bi pomogli da se prikupi novac za slanje američkog šahovskog tima u inostranstvo.
Posjetio je ekipu na snimanju filma „Paris Bluesa“ u kojem je bend Duke Ellingtona pravio muziku, pa je odlučio da nauči Duke  Ellingtona da igra šah.
Ellington je gledao kako mu Duchamp pokazuje na tabli osnovne poteze, a zatim je dao svoj jedini komentar: „Ludo, čovječe, ludo.“

 

„Žadubović“

1967.godine dogodio se poznati incident u partiji između Milana Matulovića (1935-2013)  i Ištvana Bileka  (1932-2010) u 9. kolu Međuzonskog turnira u Sousse, u Tunisu. Nastala je pozicija u kojoj je bijeli, Matulović, izložen jakom napadu.

Matulović je odigrao potez 38. Lf3?? i pritisnuo sat, ali je uskoro shvatio da gubi na 38…Tf3, pa je vratio lovca na e2 nakon što je rekao „žadub ( J’adoube)” („popravljam”,  što bi trebalo reći prije namještanja figure na njenom polju) i odigrao 38.Kg1. Zatim je zapisao potez 38,.Kg1 u svoj formular kao da se ništa nije desilo.

Bilek je otišao do sudije i protestovao rekavši da je Matulović vratio potez. „Ali rekao sam „žadub”, odgovorio je Matulović, i kako nije bilo svjedoka, na tabli je ostao Matulovićev „modifikovani“ potez (38.Kg1). Nije pomogao ni protest Bileka turnirskom direktoru.

Zbog ovog incidenta Matulović je dobio nadimak „Žadubović”.

Partija se na kraju (posle 50 poteza) završila remijem.

Nekoliko dana nakon partije sa Bilekom, Matulović je zapala kost u grlu za vrijeme jela, pa je morao hitno da bude odveden ljekaru da mu tu kost izvadi.

Tada je nastala šala da doktor nije mogao da pronađe kost, već je umesto nje pronašao riječ „žadub“ zaglavljenu u Matulovićevom grlu.

Prva kosmička partija

9.juna 1970. kosmonauti Vitaly Sevastyanov (1935-2010) i Andrian Nikolayev igrali su šah protiv operatora u njihovoj kontroli leta sa Zemlje dok su bili na brodu Soyuz 9. To je bila prvi put da se šah igra u svemiru. Ova misija i i šahovska partija su prikazani na nakon završetka misije na prigodno odštampanoj marki. Kasnije je Sevasyjanov postao šef Sovjetske šahovske federacije.

Predugo putovanje za nulu

Dris Benabud je 1968. godine proputovao sve od Maroka do Lugana u Švajcarskoj na 18. šahovsku olimpijadu, samo da bi odigrao jednu šahovsku partiju. Igrao je 17. oktobra tu partiju kao druga rezerva i izgubio (od švedskog igrača). Jedan je od rijetkih šahista u istoriji šahovskih olimpijada koji je odigrao manje od 3 partije na šahovskoj olimpijadi.

Zahvaljujući šahu vratio auto

Godine 1990. Bogdan Szetela (27 godišnjak) dok je čekao autobus, primjetio je automobil koji je izgledao kao njegov, koji je ukradena 11 dana ranije.
Ali ovaj automobil je imao taksi svjetlo na krovu i „Crescent Cab Co.“ naslikano sa strane. Uzeo je drugi taksi i pratio svoja ukradena kola dok ova nisu stala. Izašao je da malo bolje osmotri i uvjeri se. Neki su djelovi bili promijenjeni, čak i volan. Pomislio je: „Kako ste mogli da to uradite mom autu?“ Uočivši policajca, pozvao ga je i pokazao taksi, tvrdeći da je to ustvari njegov ukradeni automobil. Policajac nije bio uvjeren i izgledalo je da se Bogdan Szetela prevario jer je identifikacioni broj automobila bio drugačiji, ili kako je Szetela tvrdio- promijenjen. Ipak u zadnji čas Bogdan se sjetio da je u prtljažniku ostavio plave peškire i šahovsku garnituru prije nego što je ukraden. Zamolio je policajca da provjeri. Policajac je otvorio prtljažnik i pronašao šah (i peškire). Lopov je doživio šah-mat.
Kroz četiri dana, 6. oktobra, zahvaljujući šahu, ukradeni automobil je vraćen vlasniku. Taksi firma „Crescent Cab Co“ je izbjegla kaznu, objasnivši da njihovi vozači voze klijente vlastitim kolima, a ne kolima firme.

Čitav događaj je opisan u novinama Deseret News iz Utaha od 14.10.1990.

https://www.deseret.com/1990/10/14/18886014/car-theft-victim-hails-cab-puts-sleek-crime-in-reverse

 

 

 

Šahista umro posle završetka turnira

1996.godine Essam Ahmed Ali (1964-2003) pobjedio je na Arapskom šahovskom šampionatu. 2003. godine pobjedio je na šampionatu Egipta. Bio je egipatski internacionalni majstor i najbolji igrač Egipta, ali je je umro od 27. oktobra 2003. od cerebralne malarije nakon povratka sa turnira Afričkih igara u Abuji u Nigeriji.
60-godišnji šef egipatske šahovske delegacije Mohammed Labib umro je od iste bolesti sledeći dan. Obojici je posle pojave bolesti data pogrešna dijagnoza i nisu ispravno liječeni. Obojicu šahista je ugrizao zaraženi malarični komarac.

Opasno je biti kapiten

1994.godine, za vrijeme šahovske olimpijade u Moskvi, kapitena irske šahovske reprezentacije  napala je na ulicu banda ciganske djece i spasila ih je samo jedna stara dama, koja ih je udarala kišobranom, tako da jedan dječak kasnije zatražio bolničko liječenje!
Još jedan kapiten tima neoprezno je posjetio lokalnu banku kako bi promijenio nekoliko hiljada dolara u stranoj valuti, samo što bi banka, slučajno, bila pljačkana upravo u tom trenutku.

 

Šahovski novinar predvidio budućnost

U februarskom broju britanskog šahovskog magazina (British Chess Magazine) iz 1964. godine, pisac je pomenuo da je majstor Raymond Weinstein  „imao nagon bezobzirnog ubice“. Ovo je napisano prije nego što je Raimond Veinstein nekoga u stvari ubio britvom 84.godišnjeg starca nekoliko meseci kasnije (posle rasprave). Od tada je Raymond Weinstein smješten u psihijatrijskog bolnici (Kirby Forensic Psychiatric Center na Manhattan‘s Wards Island ) i vrlo je nekomunikativan.

Anti-doping kontrola posle poraza

Krajem 2008. godine, na Šahovskoj olimpijadi, Vassily Ivanchuk (1969-) odbio je anti-doping testiranje nakon što je izgubio partiju, a potom je, kako se izvještava, izjurio iz sale konferencijskog centra, šutnuo betonski stup u predvorju, oborio šakama brojač u kafeteriji, a zatim nestao u garderobi.

Nezavršen turnir

Godine 2009. godini, 2. Memorijal Gedeon Barcza je trebalo da se održi u Budimpešti. Iako je prvo kolo zapravo igrano sa 5 internacionalnih majstora i 7 velemajstora, ubrzo je postalo jasno da glavni organizator nije imao novca da plati hotel ali ni igrače. Hotel Ramada Resort, u kojem su igrači boravili i gdje se turnir održavao, nikada nije dobio novac od organizatora.
Drugi dan hotel je odlučio da zatvori salu za igru. Direktor hotela je rekao je: „Nema para, nema igre.“ Svih 12 šahista bili su finansijski oštećeni i jaki velemajstori nisu dobili honorar za turnir. Organizator je okrivio za nezgodnu situaciju otkaze potencijalnih sponzora.

Preseljen svjetski juniorski šampionat

Godine 2013. trebalo je da se svjetski juniorski šampionat odigra u Hataju, u Turskoj, samo 12 milja udaljeno od sirijske granice. Ali Turska šahovska federacija odlučila je premjestiti događaj iz Hataya u drugi turski grad, Kocaeli, kako bi ga zbog sirijskog građanskog rata preselila što dalje od Sirije.
Ipak, izgleda da je odluka o preseljenju stigla kasno – mnogo šahovskih federacija je već odlučilo da ne pošalju svoje igrače.

Šah-boks

U novembru 2003. godine u Amsterdamu je održano prvo Svjetsko prvenstvo u šah-boksu koje je osvojio Iepe Rubingh (njegovom protivniku je pala zastavica dok je igrao šahovsku partiju). Ovo prvenstvo je privuklo preko 800 ljudi.
Ovaj sport je inspirisan stripom iz 1992. godine pod nazivom Froid Equateur, a napisao ga je Enki Bilai, a koji prikazuje svjetsko prvenstvo u šah-boksu.

Opasna šetnja u Hastingsu

Godine 2007, azerbejdžanski velemajstor Farhad Tahirov igrao je na Hastings Chess Kongresu 2006-2007.
Nakon posljednjeg kola, ostalo je nekoliko sati prije dodele nagrada, pa je odlučio da se prošeta obalom Hastings-a.
Nažalost, prošao je pored zamagljenog paba, kojeg posjećuju razne grupe skinhedsa. Nekoliko ih je primjetilo šetača, napalo ga i opljačkalo. Ostao je bez skoro 1.000 funti u gotovini, plus mobilnog telefona i kamere, ali i završio u bolnici zbog liječenja povreda.

Neadekvatni protivnici

Godine 1886., nakon prve partije Steinitz- Zukertort , Johannes Zukertort (1842-1888) požalio se da nije imao dovoljno šahovske prakse.
„Zašto nisi trenirao u Londonu?“ upitali su ga. „Nisam mogao“, uzvratio je Zukertort : “ Blackburne je uvijek bolestan, a Mason je uvijek pijan.“ (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 14. februara 1886.)

Šahista sa najvišim rejtingom u SAD

John Penquite ( 1935-2007 ) imao je najviši šahovski rejting koji je ikad zabilježila Šahovska federacija Sjedinjenih Država. Devedesetih godina njegov rejting u dopisnom šahu bio je  2939, sa savršenim rezultatom 58 pobjeda, 0 poraza, 0 remija.
Osvojio je Državno prvenstvo u šahu Iowe 8 puta između 1951. i 1973. (izvor: Chess Life, april 1993., str. 36)

Opasna šahovska svađa

Wilhelm Steinitz i Henry Blackburne bi se ponekad posvađali.
Steinitz je jednom napisao o Blackburnu „… udario me punom pesnicom u oko, koje je pocrnjelo i mogao me nokautirati. I premda je vrlo jak čovjek skoro dva puta veći od mene, koji bi me mogao ubiti sa nekoliko takvih udaraca, s ponosom mogu reći da sam imao hrabrosti da ga pokušam da pljunem u lice, a samo bih volio da sam uspio. “

Godine 1886., nakon prve partije Steinitz- Zukertort , Johannes Zukertort (1842-1888) požalio se da nije imao dovoljno šahovske prakse.
„Zašto nisi trenirao u Londonu?“ upitali su ga. „Nisam mogao“, uzvratio je Zukertort : “ Blackburne je uvijek bolestan, a Mason je uvijek pijan.“ (izvor: Brooklyn Daily Eagle, 14. februara 1886.)

Opasan vozač

2002.godine, holandski velemajstor Loek van Wely vozio je autoputom krećući se na šahovski turnir u svom potpuno novom Jaguaru X. Izgubio je kontrolu nad vozilom i automobil se prevrnuo dok je vozio oko 100 mph. Automobil je bio skroz uništen, ali „Srećni Loek “ je prošao sa samo blagim potresom mozga.
Ovo je bio već treći automobil koji je slupao u 5 godina. Niko u Holandiji ne želi da bude putnik u kolima sa Welyjem. (izvor: chessbase.com, 27. novembra 2011.)

Šahisti – oficiri

Tridesetih godina prošlog vijeka, meksička vlada ponudila je svim stranim majstorima oficirska imenovanja kao šahovskim instruktorima u meksičkoj vojsci. Borislav (Bora) Kostić dobio je čin pukovnika. Reuben Fine i Isaac Kashdan postali su potporučnici. Aleksandar Aljehin i Jose Capablanca bili su takođe instruktori šaha u Meksiku, ali nisu prihvatili njihov čin. Ovaj status i počasna titula olakšali su im putovanja na šahovske turnire u čitavom Meksiku.

Mali i veliki Euwe

1930-ih, godina, peti svjetski šahovski šampion Max Euwe (1901-1981) dok je putovao vozom, analizirao je nešto na džepnom šahu. Prišao mu je nepoznati čovjek i upitao da li mogu da odigraju nekoliko partija.
Euwe se složio i oni su odigrali par partija koje je naravno sve dobio Euwe.
Njegovog protivnika je ovo prilično zbunilo pa je uzviknuo: „Nikada ranije nisam izgubio toliko partija zaredom. U klubu me čak zovu i „Mali Euwe“.“

Neodržani dvoboj

Godine 1931, Geza Maroczy (1870-1951) izazvao Arona Nimzowitch (1886-1935) na dvoboj pištoljima u zoru tokom šahovskog turnira na Bledu.
Prethodno je došlo do rasprave između njih dvojice. Ipak, kada je Maroczy izazvao Nimzowitcha na dvoboj, Nimzowitsch je to odmah odbio.
Aljehin je pobjedio u ovom turniru sa 20,5 poena (iz 26 partija). Nimzowitsch je zauzeo 3. mjesto (sa 14 poena). Maroczy je zauzeo 11. mjesto (sa 12 poena).
(izvor: Chess Life, mart 1988., str. 11)

Začuđeni amateri

Početkom 1930-ih, jedan amater je prišao Franku Marshallu, koji je u to vrijeme bio američki šampion, i zatražio pomoć u partiji dopisnog šaha. Marshall je pristao i odigrao je nekoliko početnih poteza.
Nekoliko dana kasnije, jedan drugi ljubitelj šaha je došao u Marshallov Šahovski klub da bi od Marshala takođe zatražio pomoć u dopisnoj partiji. Marshall je shvatio da je drugi igrač igrao partiju sa protivnikom koji je došao nekoliko dana ranije.
Marshall je pomogao i drugom igraču, a zatim je nastavio da igra sam sa sobom nekoliko mjeseci, dok su se dvojica amatera divila kako je njihov protivnik mogao toliko dugo da  igra protiv velikog Franka Marshalla!

Razvod zbog šaha

Marcel Duchamp (1887–1978) se 1927. godine oženio prvom suprugom, mladom naslednicom Lydie Sarazin-Lavassor i otišao na medeni mjesec.
Medeni mjesec nije prošao dobro. Jedne noći kad je spavao, njegova supruga je zalijepila sve njegove šahovske figure za šahovsku tablu jer je proveo svoj medeni mjesec proučavajući šah. Razveli su se 3 mjeseca kasnije.
Duchamp se kasnije oženio Aleksinom „Teeny“ Sattler 1954. godine. Oboje su bili dobri šahisti.

Šahovska olimpijada za profesionalce

Godine 1928, prije početka 2. zvanične šahovske olimpijade u Hagu, FIDE je odlučila da mogu učestvovati samo amateri. Britanija i Jugoslavija su se povukle u znak protesta jer su sumnjali da američki tim uključuje i šahovske profesionalce.
Neposredno prije početka olimpijade FIDE je poništio zabranu igranja profesionalcima, ali bilo je prekasno za većinu od 17 ekipa da pošalju svoje najbolje igrače. Isaac Kashdan osvojio je zlatnu medalju sa osvojenih 13 poena od 15.

 

Maslo kao nagrada

1916.godine, za vrijeme Prvog svjetskog rata, Siegbert Tarrasch ( 1862.-1934. ) i Jacques Mieses (1865.-1954.) Igrali su šahovski meč u Berlinu, u kojem je nagrada bila kilogram masla. Tarrasch je dobio meč i maslo sa 7 pobjeda, 2 poraza i 4 remija. (izvor: Chess Review, april 1937., str. 89)

Bernsteinova partija za život

1918.godine u Odesi je Čeka uhapsila Ossipa Bernsteina (1882-1962) i naređeno je da ga streljaju samo zato što je bio pravni savjetnik bankara. Dok se streljački vod spremao da izvrši naređenje, nadređeni oficir tražio je da vidi spisak imena zatvorenika. Kada je pročitao ime Ossipa Bernsteina, upitao ga je da li je on poznati majstor. Nije bio siguran posle Bernsteinovog potvrdnog odgovora, pa ga je natjerao da odigra partiju sa njim. Da je Bernstein izgubio ili remizirao, bo bi streljan. Bernstein je brzo pobjedio pa je bio pušten.
Kasnije je pobjegao na britanskom brodu i nastanio se u Parizu. Bernsteinov sin bio je službeni prevodilac predsjednika Eisenhowera jer je govorio gotovo sve evropske jezike.

Skupe garniture

Godine 1904. u Cambridge Springsu u Pensilvaniji održan je veliki Međunarodni šahovski kongres Cambridge Springs. Sponzorisao ga je William Rider, koji je bio vlasnik hotela Rider u gradu. Većina podrške dolazila je od Ridera i od direktora kompanije Erie Railroad Company.
Objavljeno je da će igrači prisustvovati prijemu kod predsjednika Theodora Roosevelta u Bijeloj kući, ali prijem je otkazan. Na kraju turnira, organizatori su pokušali nadoknaditi dio svojih troškova prodajom šahovskih tabli i garnitura za 15 dolara.
Mihail Čigorin bio je zapanjen tim visokim cijenama, žaleći se kako je to prevara jer garniture ne vrijede više od 2,50 dolara, a loše napravljene šahovske table koštaju  samo 10 do 15 centi. Kompleti figura i šahovske table su ipak prodane. (izvor: Andy Soltis , Chess Life, decembar 1995.)

 

Munjevit potez Henry Blackburnea

Joseph Henry Blackburne (1841-1924) bio je jedan od najjačih igrača svog vremena, a bio je i veliki ljubitelj žestokih pića. U 19. vijeku igrači su često pili čak i za vrijeme turnira ili mečeva.
U jednom od mnogih Blackburnovih simultanki, možda u Manchesteru, zgrabio je piće protivnika kad ga ovaj nije gledao, brzo ga popio i spustio čašu. Nakon partije, koju je Blackburne pobijedio, komentarisao je: „Moj protivnik je ostavio čašu viskija nebranjenu i ja sam je uzeo sam ‘en passant’.“
Blackburne je jednom tvrdio da mu je pijenje viskija očistilo mozak i poboljšalo šahovsku igru.